SRPSKO-HAŠKA ŠEŠELJIJADA - U IME ZAKONA, UBIJAJ!
Autor: Admir F. Beganović
Objavljeno: 17. Nov 2014. 15:11:48
Admir F. BEGANOVIĆ: Četnici radosni. Znaju da je vojvoda bolestan ali nije bolesna ideja. Ponovo su dobili krila. Nemam hrabrosti da budem kukavica ali zabrinut sam i ja. Srbija je bliža nego što karte pokazuju. Srbija je na Kozijoj ćupriji, priznao to neko ili ne. I Srbija i Dejton. Politički kurvaluk se nastavlja.
Vojislav Šešelj je ponovo doveo Srbiju u stanje psihoze straha. Barem onaj dio Srbije, normalne, koja i liježe i ustaje bez pomisli da ima monopol nad Kosovom, Hrvatskom, Bosnom i Hercegovinom, onom Srbijom koja nije bliska debelguzim generalima koji u toplim kabinetima prekrajaju geografske karte, onom Srbijom koja zna da je „pripišaj hoda“ od ponovnog rata, onom Srbijom koja zna da će sve u helać otići ako Vojo uzme maha.

Sud u Haagu ponovo je pokazao svoju raskošnu bijedu. Valjda iz nesnosne dosade donesoše odluku da puste na slobodu čovjeka čija se dubina izopačenosti ne može izmjeriti. Udarao je Vojo klempe tribunalskim sudijama, ismijavao tužioce i svjedoke, psovao onako kako se ne psuje ni kad se ide u Šabac na vašar, pokazao „prigušeno-naglašenu“ galeriju ironije pred svim dokazima, nije tragao za alibijem, nije tvrdio da je bio „negdje drugdje“, bacao svijet u košmar... i nakon „odmora“ u divnom gradu vratio se sa obala Sjevernog mora u svoju Srbiju.

Činjenica da je Šešelja više ljudi ispratilo u Haag nego što ga je dočekalo i nije neka utjeha.
Najavio je vojvoda borbu sa aktuelnom vladajućom kastom u Srbiji. Najavio da će svoje prve saradnike uništiti. Da li Nikolić i Vučić imaju miran san?

Kako će imati brate dragi? Znaju oni ko je šef, znaju oni kakav je šef?
Dramatično nejake izjave predsjednika i premijera Srbije o dolasku „bivšeg“ šefa zabrinule bi i najjače optimiste.

Četnici radosni. Znaju da je vojvoda bolestan ali nije bolesna ideja. Ponovo su dobili krila.
Nemam hrabrosti da budem kukavica ali zabrinut sam i ja. Srbija je bliža nego što karte pokazuju.
Srbija je na Kozijoj ćupriji, priznao to neko ili ne. I Srbija i Dejton.
Politički kurvaluk se nastavlja.


Četničke vojvode u ime krsta sa tri prsta


U ugovoru Srbije i Tribunala „lijepo piše“ da će se Vojo sam vratiti kada ga pozovu nazad, Vojo fino rekao da mu ne pada na pamet da se vrati, kao, moraće ga hapsiti, a Srbija (ugovor, „lijepi“ ugovor) nema obavezu da ga hapsi. Vlada u Beogradu ima obavezu da svom vojvodi ne da pasoš. I, to je to.

Može krvolok i bez pasoša po „svoje dionice“ na Kosovo a i šire.

Sanduci ilegalnih granata su prošlost. Kod Voje je sve legalno.

Poštujem njegovu iskrenost, poštujem kad je rekao „Kavlobag, Kavlovac i Vivovitica - to su Svpske gvanice“, poštujem kad reče da se radovao kada je „čuo“ da je ubijen Đinđić.
Budale su uvijek izazivale „oduševljenje“.

Vojo voli ratove. Nadati se da se uvjerio da Bosna nije onaj leš sa početka '92. Nadati se da zna da bi Bosna njegov „make up“ obrisala brže nego što on trepne.

Trenutno je vojvoda zaokupljen osvetom. Kako uništiti svoju desnu i lijevu cipelu? A poslije? Ako to poslije uopšte stigne... jezik pregrizem kad pokušam da kažem.

Tužno se nasmijah dan prije četničkog „svanuća“. U kafani čujem kako jaran jaranu veli: “Vadi puške iz mutvaka, stiže nam Voja, nismo mi još poravanali račune“.

Za ljubav je potrebno dvoje, za rat treba samo jedan. Znam da više neće biti ratova na Balkanu (barem za mog života) ali se ne bi smio zakleti.

Javlja mi jaran iz Beograda: „Kad je tek došao posijao je strah koji neće niknuti. Njegovi će ga smirit“.

Možda u ugovoru Srbije i Tribunala piše - Eto vam ga.

Možda u ugovoru Šešelja i Tribunala piše - U ime zakona - ubijaj.
Možda. Previše je možda i za što života.

Sjetih se hadisa Poslanika s.a.w.s.: “Ako se ne stidiš radi šta hočeš!“.
A stid je ritual, Vojo vojvodo.