Elmedina MUFTIĆ: Zaboravljamo na najbolje sinove našeg naroda, na one goloruke momke koji s tekbirom jurišaju na tenkove. Koji ideal slobode plaćaju vlastitim životima i dijelovima svojih tijela. Zaboravljamo na one koji su nam obraz branili, državu sačuvali i slobodu donijeli. Mudžahidi 7. muslimanske brigade su najsvijetliji primjer kako se brani narod i država. Oni su naše mirisne ruže i naši tulipani čije nurli latice i danas bosansku zemlju krase. Miruh šehidske krvi je mošus džennetski, a njihova žrtva naša dunjalučka uputa..

Postoje datumi u životu čovjeka koji ne spadaju u obične dane u sedmici, mjesecu i godini. Postoje dani koji svojim značenjem obilježe historiju i koje pamtimo ma koliko se neki trudili da ih zaboravimo. Jedan od takvih dana je 17. novembar, za one zaboravne, bi se reklo sasvim običan dan. Za nas koji pamtimo, to je dan ponosa i dostojanstva. Dan kad smo se kao narod iz pepela rađali i kad smo nurli lica najsvijetlije stranice vlastite historije pisali. Ratne 1992.godine sedamnaestog dana mjeseca novembra iz imanom napunjenih srca i blistavih mu`uminskih duša, kao putokaz i nada, kao snaga jedinstva rodila se 7. muslimanska brigada. Ono što 7. muslimansku čini posebnom je prožetost duhom islama, njeni pripadnici su dolazili iz svih krajeva BiH, a dijapazon njenog djelovanja je bila čitava BiH. Tekbir joj himna bio. Šehadet želja svakog njenog gazije. Prije 22 godine u najtežem vremenu za Bosnu i Bošnjake, u vremenu kad se nije imalo prijatelja, a dušman je na svakom koraku mrežu pleo, u veremnu sveopće pomućenosti i mraka ljudskog uma, u vremenu kad je svijet nijemo, pa čak i sa odobravanjem gledao kako sa lica zemlje nestaje jedan narod i njegova kultura i tradicija, a ništa nije poduzimao i nije želio da podzume. Prepušteni sami sebi, osjetili smo da se najbolje sami sobom grijemo, te da je vjera u Gospodara jedini putokaz iz mračnog vilajeta.

Da smo najbolji kad je najteže dokazali smo i u periodu agresije. Da se ne bojim nikoga osim Gospodara svijetova. Da se snaga nalazi u nama i svetinji koju branimo, a ne u tenkovima, topovima i svekolikom naoružanju dokazali smo čitavom svijetu. Prkosno i hrabro kako samo mudžahidi mogui s tekbirom skoro goloruki u odbranu domovine i naroda kreću, hrabri momci, naše gazije vođeni prema jednom cilju, a to je sloboda i opstanak naroda i države, ne žaleći svoje živote ustaju u odbranu vjekovne časti bošnjačkog naroda i suvereniteta BiH.

Prije 22 godine

Danas 22 godine poslije, čini nam se kao da su zaboravljena sva ova znamenja našeg opstanka. Kao da su se Bošnjaci uplašili sami sebe i vlastitih vijednosti. Pa kako odmiču godine od prestanka agresije na BiH mi bivamo sve dalji od našeg iskona, od pravih i istinskih vrijednosti koje se rađaju samo u najtežim vremenima. Zaboravljamo na najbolje sinove našeg naroda, na one goloruke momke koji s tekbirom jurišaju na tenkove. Koji ideal slobode plaćaju vlastitim životima i dijelovima svojih tijela. Zaboravljamo na one koji su nam obraz branili, državu sačuvali i slobodu donijeli. Mudžahidi 7. muslimanske brigade su najsvijetliji primjer kako se brani narod i država. Oni su naše mirisne ruže i naši tulipani čije nurli latice i danas bosansku zemlju krase. Miruh šehidske krvi je mošus džennetski, a njihova žrtva naša dunjalučka uputa.. Naš zalog za slobodu. Naša obaveza je da mi pamćenjem na njihovu nesebičnu žrtvu uzvratimo. Njih 236 šehida 7. muslimanske bigade su ruže mirisne koje nas pućuju da je braniti čast i obraz svrha živora, 1.800 gazija na svojim tijelima ožiljke borbe nose, a njihove rane su naša svijetlost koja nam pokazuje pravu stazu kojom do cilja stižemo.

Memorijalno obilježje 236 šehida 7. muslimanske bigade

Možda se čini da su zaboravljene ove svetinje, da smo negdje na pola puta zalutali u zamršenosti dunjalučkih staza. Ali ima i onih između nas koji pamtimo i koji se nikad odreći nećemo svoga bića i identiteta kojeg su životima i tijelima najbolji sinovi ove zemlje platili. Nikad nećemo zaboraviti šta je 7. muslimanska viteška brigada učinila za opstanak ovog naroda. Nikad nećemo dozvoliti da padnu u zaborav sve pobjede koje je izvojevalja, a da nikad i nigdje svoj obraz i dostojanstvo nije ukaljala. Nećemo zaboraviti kako ste svojim prisustvom dah slobode donosili i sigurnost ulijevali, kako su vaši životi bili garant naše časti iopstanka. Vaše prisustvo je naša snaga i sigurnost. Naš opstanak leži u vama i vašim mudžahidskim dovama. Šehidske duše i danas bdiju nad nama. Dok tiho Bosna u san slobode tone sa usana duše silaze stihovi. "Iz jednog zrna, zrna tevhida klasova sedam izbaci stas, u svakom klasu stotinu zrna u svakom zrnu Istine glas".

Nakon 22 godine