Armin ČUSTO: Dvanaest godina koliko traje suđenje Vojislavu Šešelju, ostat će zapamćeno u pravu kao jedan od najdužih postupaka i nemoći Haškog suda, da očigledne dokaze koje posjeduje protiv navedenog čovjeka, na zakonit način upotrijebi i osudi ga za sva zvijerstva koja je učinio. Odluka da se pusti na slobodu i liječi od bolesti predstavlja takvu odluku koja će ostati zapamćena kao najsramotnija pravna odluka, jer ona omogućava dalje političko djelovanje zločincu da širi svoju idelogiju, i svojim postupacima udara na dostojanstvo preživjelih i porodica nevino ubijenih. Ne smije se zaboraviti činjenica da je Haški sud istom tom Vojislavu Šešelju dozvolio da u svojoj odbrani pravi lakrdiju od Suda, a tužioci i sudije su mirno gledale izrugivanje pravde i pravnih propisa.

Nakon završetka Drugog svjetskog rata, koji je iza sebe ostavio milione žrtava, natjerao je tadašnje velike sile na donošenje dokumenata kojem će se pravnim okvirom spriječiti budući genocidi, i zaštiti svijet od strašnih posljedica koje su narodi doživjeli Drugim svjetskim ratom. Rezultat tih nastojanja je bilo donošenje Konvencije o spriječavanju i kažnavanju zločina genocida, koja je u sebi sadržavala sve elemente, počevši od definicije genocida, elemenata genocida kao i obavezu ugovornih strana prema toj Konveniciji. Tada se međunarodna zajednica zaklela da više nikada ni na jednom pedlju svijeta neće desiti genocid; da svi moraju uložiti napore da se stvori vladavina prava uz maksimalno poštivanje ljudskih prava; da više niti jedan narod ne bude osuđen na uništenje na osnovu svoje rase, vjerske, teritorijalne i kulturne pripadnosti. Pedeset godina bilo je potrebo da protekne, a da međunarodna zajednica zaboravi na svoj zavjet koji je obećala pred cijelim čovječanstvom, da nijedan narod neće doživjeti sudbinu svojih predaka u Drugom svjetskom ratu.

Slike koje smo mogli vidjeti u periodu od 1941-1945. godine, zadesili su Bosnu i Hercegovinu u periodu od 1992-1995. godine. Agresija, genocid, silovanja, urbicid, sve je to obilježilo rat u Bosni i Hercegovini, a većinski narod Bošnjaci našao se pred uništenjem. Zahvaljujući hrabrim borcima Armije Republike Bosne i Hercegivine, Bosna i Hercegovina i njen većinski narod su opstali, ali odgovorni za zločine u toku agresije i etničkog čišćenja na Bosnu i Hercegovinu, nisu se našli pred licem pravde, i danas slobodno šetaju i veličaju svoju ideologiju.

Primjer jeste četnički vojvoda Vojislav Šešelj, koji se nakon 12 godina suđenja pred Sudom u Hagu, našao na slobodi zbog teškog zdravstvenog stanja. Njegova sloboda predstavlja udar na dostojanstvo svakog čovjeka, posebno onih koji su u protekloj agresiji izgubili svoje najmilije, Sud u Hagu predstavlja sudsku instancu kojeg su osnovale vodeće sile u Evropi i svijetu sa jednim ciljem- kažnjavanje svih onih koji su odgovorni za teške ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije. Statutom Haškog tribunala predviđeno je da navodni sud ima nadležnosti za sve ratne zločine, posebno kršenje odredbi Ženevskih konvencija od 12. avgusta 1949.godine, koja podrazumjeva masovna ubijanja, mučenja, silovanja, protivpravne deportacije, uzimanje civila za taoce.

Srpski zločinac ismijava sudiju Haškog tribunala

Sud za bivšu Jugoslaviju u Hagu, pored navedenog, u svojoj nadležnosti ima i kažnjavanje svih osoba koei su prekršile zakone ili običaje rata, zatim precesuiranje i kažnjavanje osoba koje su odgovorne za krivično djelo genocida. Sve nadležnosti koje ima gore navedeni Sud, ulijevao je nadu porodicama ubijenih da će pravda biti zadovoljenja, i naravno taj isti sud je donio niz presuda koji je osudio pojednice za najteže zločine, ali njegova uloga nije opravdala očekivanja porodica preživjelih. Jer glavne arhitekte genocida nad Bošnjacima i agresije na Bosnu i Hercegovinu nisu procesuirane, a oni koji su procesuirani i kažnjeni dobili su male kazne (Biljana Plavšić), dok glavni krivac Slobodan Milošević nije dočekao izricanje kaznje zbog njegove smrti, a trenutni postupci koji se vode protiv Radovana Karadžića i Ratka Mladića probijaju sve rokove predviđene Statutom i Pravilnicima o radu navedenog suda.

Dvanaest godina koliko traje suđenje Vojislavu Šešelju, ostat će zapamćeno u pravu kao jedan od najdužih postupaka i nemoći Haškog suda, da očigledne dokaze koje posjeduje protiv navedenog čovjeka, na zakonit način upotrijebi i osudi ga za sva zvijerstva koja je učinio. Odluka da se pusti na slobodu i liječi od bolesti predstavlja takvu odluku koja će ostati zapamćena kao najsramotnija pravna odluka, jer ona omogućava dalje političko djelovanje zločincu da širi svoju idelogiju, i svojim postupacima udara na dostojanstvo preživjelih i porodica nevino ubijenih. Ne smije se zaboraviti činjenica da je Haški sud istom tom Vojislavu Šešelju dozvolio da u svojoj odbrani pravi lakrdiju od Suda, a tužioci i sudije su mirno gledale izrugivanje pravde i pravnih propisa.

Domaći i međunarodni propisi u pogledu puštanja određene osobe na slobodu su isti, i uključuju određenje garancije, posebno ograničavaje određenih prava optuženoj osobi, a najvažnija je zabrana političkog djelovanja optuženoj osobi. Vojislav Šešelj nije dobio niti jednu zabranu,a nastavio je sa svojim projektom zbog kojeg se i našao pred Sudom. Odmah je po izlasku na slobodu, sa svojim pristalicama, počeo organizovati političke tribine i pozivati na dalju borbu u ostvarivanju njihovih ciljeva, a to je stvaranje Velike Srbije.

Pitanje koje se nameće samo po sebi: "Do kada će te gospodo iz Haškog suda svojim odlukama nanositi nove boli porodicama preživjelog genocida i etničkog čišćenja?