Dnevnik humoriste
DŽIHO: NAŠ NAROD NAVIKAO JE NA ŽIVOT U MINUSIMA
Autor: Osman Džiho
Objavljeno: 05. Jan 2015. 14:01:00
Ribe su prošle najgore u ovoj krizi. Dvije ribe za 12 KM, a sjajne. Evo, naprimjer, danas sam bio na ručku u Blagaju i jeo ribu sa kćerkom Aidom i mojim prijateljem iz tuđe avlije Halilom Tipurom.

Halil živi duže od 40 godina u Njemačkoj, ima firmu koja radi fasade po Bajernu. Halil nikad u životu nije popio kafu. Eto, i to je moguće: Naći Bosanca koji nikad nije popio kafu. A onda me to zaintrigiralo, pa nisam mogao odoljeti izazovu da ga nagovorim da popije prvu.

Poslije ručka u Blagaju otišli smo u Podveležje, u pansion „Sunce“ kod Ismeta Stranjaka. Ali, Halila nisam uspio nagovoriti da popije kafu. Čist zrak i ljepota. Nema smoga, ali nema ni podveležaca.

Nedjelja, 28. decembar

Susret Bibera i Pilava

Nekome je Bog dao prezime da mu baš pristaje kićenje jelke. Naprimjer, Grabar-Kitarović, kad dograbi jelku da je okiti. Ta prezimena na Balkanu zaista su zanimljiva. Mogu misliti kakav je specijalitet mogao nastati pri susretu bivšeg predsjednika sindikata Edhema Bibera i Muhameda Pilava, direktora kompanije MS&WOOD. Biber po pilavu.

Ponedjeljak, 29. decembar

Razgovor s Mešom i Mehom

Čestitam Meši Baždareviću na izboru za selektora. Popodne sam imao telefonski razgovor s Mehom Kodrom, koji je u Španiji, i dogovor za kafu s Amilom Hotom, marketinškim stručnjakom koji je Angeli Mrekel svojom kampanjom osigurao pobjedu. Na TV-u gledam reportaže o radnicima propalih tuzlanskih fabrika. Tužno. Radnici tvornice obuće, a nemaju ni za cipela. To ti je bh. stvarnost. Morao sam zaključiti: Zubne proteze nisu izmišljene da bi ljudi žvakali, već da se oni bez zuba mogu smijati tako da im se drugi ne smiju dok se oni smiju. Tako ti je i s radnicima tvornica u BiH: Njima radno mjesto služi kao zubna proteza. Ne da bi mogli jesti, već da im se drugi ne smiju dok oni crkavaju od smijeha zbog mjera koje uvodi vlada za radnike propalih fabrika.

Utorak, 30. decembar

U paketiću pasoš i karta u jednom smjeru

Kaže mi jaran da su za Novu godinu prognozirali temperature do minus 17. Ma, pusti to, nema to veze. Kako nema, kaže. Ma, rekoh mu, bolan, naš narod nije navikao da živi u plusu, već u minusu. Čuj minus 17. A minus 17 hiljada... E, drug moj. Naš narod živi u većim minusima. S čelnim ljudima kompanije koja će raditi moj novi portal. Na ulici ljudi odjeveni u Djeda Mraza prodaju paketiće za djecu. Kontam, šta bi to iskreni roditelj iz propale fabrike stavio u paketić za djecu: Pasoš i bespovratnu kartu prema inostranstvu.

Srijeda, 31. decembar

Razlika između Bešlića i Bešlića

U jutarnjoj šetnji vidim policija pred jednom kućom, neki se ljudi svađaju, dvojica na stubu za struju nešto kliještima rade. Šta je ovo bilo, pitam policajca. Ma, ništa, kaže, ovi iz ove kuće izmislili novi izvor obnovljive energije, sami se priključili na struju da ne plaćaju.

U šetnji sretnem nekog dedu, ima blizu 80 godina. Natovario na ona kolica za pijacu vreću ćumura. Pitam ga koliko je vreća ćumura. - Jeftinija nego vreća go*ana. Kako to, bolan deda, priupitam. Pa fino, kaže, sine, meni trebaju četiri penzije da napunim ovoliku vreću go*nima, a za vreću ćumura treba ti samo osam maraka.

Navečer sam na dočeku Nove godine u hotelu „Holywood“ na Ilidži s kumom Halidom Bešlićem i prijateljima iz Manhajma, Štutgarta... Pitam Halida zna li koja je razlika između njega i Ljube Bešlića. Ne zna, naravno. Pa Ljubo Bešlić, gradonačelnik Mostara, raspustio orkestar od Gradskog vijeća i sam pjeva.

Četvrtak, 1. januar

Najbolji početak ludila

Bosance i Hercegovce 1. januara boli glava od mamurluka. A od 2. januara do 31. decembra boli ih glava od 100 drugih stvari. Sjetim se Gabrijela Garsije Markesa (Garcia Marquez) i „Sto godina samoće“, najboljeg opisa početka ludila. Njegov glavni junak ujutro izađe na terasu, pogleda u vrt i kaže: „Ništa. Opet četvrtak.“ Tako ti je i nama u BiH. Probudismo se prvog dana Nove godine, a ono ništa: opet 1. januar 2014. godine.

Petak, 2. januar

Dođe mi da upadnem u redakciju Klixa

Čitam novine i ne mogu da vjerujem. U Bosni najbolje ide hemoroidima, *upaka kolko hoćeš. Sve sam sigurniji da neko ovdje provodi veliki eksperiment: Kako naučiti ljude koji crkavaju od gladi, da počnu crkavati od smijeha od izjava vladajućih stranaka. Nešto mi dođe da danas i ja upadnem u redakciju portala Klix. Da im predložim da za osvetu policiji promijene naziv u Kiks.ba.