Šemso AGOVIĆ: U kulturi Zapada do islama vrvi uvredljivih stavova, predrasuda i stereotipa, koji otežavaju ili onemogućavaju korektan međureligijski i međucivilizacijski odnos. Jedan takav „kamen spoticanja“ je uvriježeno imenovanje Muhammeda a.s. opšteprihvaćenim ponižavajućim i pogrdnim nazivom prorok. Za islamskog vjernika Muhammed a.s. je Božji poslanik, a nikako prorok. Na ovaj način Zapad želi obezvrijediti lik Muhammeda a.s. i njegovu ulogu osnivača islama, a time i sam islam.

Istorijski kontekst
Arapski svijet preživljava vrhunac krize, čiji korijeni leže u kolonijalno-izrabljivačkom odnosu Zapada (prije svega Engleske i Francuske) do njega. Staviti cjelokupno područje Bliskog i Srednjeg istoka pod svoju kontrolu, bio je strateški plan i prioritet Zapada odvajkada. Sredstva nisu birana – okupacije, ratovi, teror, sve to je korišteno i prije, i sada. Francuska okupacija Alžira, primjerice, trajala je preko 130 godina. Prekinuta je šestogodišnjim oslobodilačkim ratom (1954-62) u kojem je ubijeno preko milion i po Alžiraca. Broj žrtava do zuba naoružanog okupatora bio je desetak puta manji.

Istorija pamti neviđeno okrutne metode francuskih okupacionih snaga u pokušajima da unište alžirske pobunjenike.

Šire gledano, Francuska i Engleska su bile svjesne da u islamskom svijetu jedino Turska carevina predstavlja respektabilnu silu, koja bi mogla ozbiljno osujetiti njihove imperijalističke ambicije. Zato u Prvom svjetskom ratu pokušavaju – potpomognuti Rusijom i svojim zapadnim saveznicima – uništiti tursku državu. Međutim, zahvaljujući herojskoj borbi turskog naroda, predvođenog sposobnim Kemal-pašom Ataturkom, Turska uspijeva opstati na svojoj teritoriji sa izlaskom na pet mora. Iz tog perioda najznačajnija bitka bila je na Dardanelima (Čanakale), gdje su pale milionske žrtve.

Drugi takav uništavajući potez Zapada prema islamskom svijetu je osnivanje države Izrael na teritoriji Palestine. To će biti buduća baza i centar djelovanja na razbijanju arapskog (islamskog) svijeta. Nažalost, taj potez je uspio, i dan-danas je jako efikasan.

„Prorok“
U kulturi Zapada do islama vrvi uvredljivih stavova, predrasuda i stereotipa, koji otežavaju ili onemogućavaju korektan međureligijski i međucivilizacijski odnos. Jedan takav „kamen spoticanja“ je uvriježeno imenovanje Muhammeda a.s. opšteprihvaćenim ponižavajućim i pogrdnim nazivom prorok. Za islamskog vjernika Muhammed a.s. je Božji poslanik, a nikako prorok. Na ovaj način Zapad želi obezvrijediti lik Muhammeda a.s. i njegovu ulogu osnivača islama, a time i sam islam.

„Rajske djevice“
Jedna druga, mnogo malicioznija uvreda zapadnjačke kulture do islama je fama o „rajskim djevicama“. Groteskna laž oko toga izgleda otprilike ovako: po Kur'anu, borci na Allahovom (dž.š.) putu idu u „raj“, a tamo ih dočekuju djevice (!).

Naravno, da zapadnjacima ne pada na pamet da ovakve nebuloze potkrijepe dokazom ajetima iz Kur'ana; oni bez dokaza „znaju“ da je to tako.

Ali, ko je smislio tu laž? Ne pitamo se zašto ju je smislio – trebalo je pak islamskog borca za slobodu prikazati kao umski nerazvijenog fanatika i teroristu. Djelimično se može naći odgovor u knjizi Alamut, autora Vladimira Bartola (Ljubljana, 1938), u kojoj ovaj zanesenjak precizno opisuje prevaru prelaska šehida u Džennet i kontakt sa djevicama.
U te izmišljotine duboko vjeruje i Sud visoke instance u Parizu (Tribunal de Grande Instance de Paris), koji u predmetu br. 2007-327959, od 22. marta 2007., (tužba protiv Charlie Hebdo-a) donosi oslobađajuću presudu za časopis, jer se njegovi navodi „Stop, stop, we ran out of virgins!“ što bi prema mišljenju podnosioca tužbe moglo da se prevede kao: „Prestanite, prestanite, nemamo više djevica“, odnose na kur'anske odredbe, prema kojima onoga ko ispuni određene vjerske zadatke, u raju čeka društvo mladih djevica (!?).

U istoj presudi pomenuti sud iznosi još nekoliko do islama ponižavajućih kvalifikacija, kao što su:

„S obzirom na to da je CHARLIE HEBDO satiričan časopis koji sadrži mnogobrojne karikature, a koji niko nije obavezan da kupi ili čita, za razliku od ostalih sadržaja kao što su plakati izloženi na javnim mjestima;

S obzirom na to da je prikaz proroka sa turbanom u obliku bombe sa zapaljenim fitiljem dât u veoma malom formatu zajedno sa jedanaest ostalih danskih karikatura, na dvije strane na kojima se takođe nalaze, pored uvodnog članka Filipa VAL-a (Philippe VAL), tekst u korist slobode izražavanja koji je časopisu CHARLIE HEBDO uputilo UDRUŽENJE PROGLASA SLOBODA (AML – ASSOCIATION DU MANIFESTE DES LIBERTES) koje okuplja „muškarce i žene muslimanske kulture koji su nosioci vrijednosti sekularizma i dijeljenja“, kao i crtež VOLINSKOG (WOLINSKI) koji prikazuje MUHAMMEDA koji se smije danskim karikaturama;

Na kraju, s obzirom na to da ove karikature, koje se jasno odnose na jedan dio a ne na cjelokupnu muslimansku zajednicu, ne predstavljaju uvredu, lični i direktni napad usmjeren protiv grupe osoba zbog njihove religijske pripadnosti, i ne prelaze dozvoljene granice slobode izražavanja – čija su ograničenja koja su propisana zakonom predmet strogih tumačenja – a koju garantuju konvencijsko i unutrašnje pravo;

Shodno tome, odluka tribunala, koji je s pravom presudio da djelo kvalifikovano kao uvreda nije počinjeno, biće potvrđena a tvrdnje podnosioca tužbe odbačene …”

Kao što znamo, glavom su platili crtači karikatura. Ne znamo pak, jesu li više krivi njihovi poslodavci i nalogodavci.

Demokratski inat (Ilustracija: Šukrija Meholjić)