Avdo METJAHIĆ: Kroz burnu historiju, dobro nam je poznato šta se izdešavalo sa okrutnim okupatorima i zavojevačima, pa više ih nema. Nestaše Huni, Avari, Vandali i drugi, nestaše svi oni sa mentalitetom zvijeri, samo osta ime i oprljano čovječavstvo, kao dokaz da čovjek zna bit kao najokrutnija zvijer.

Eto na redu dođe i pitanje Sutorine, komad bosanske zemlje kojeg skoro darovaše neki bošnjački političari, odnosno namjeravaše je darovat Milu Đukanu i Filipu Vujanu, kao zahvalnost za učešće u krvavom ratu brotivu Bosne i Bošnjaka, u period od 1992. - 95. Ne bih ulazio u historijske činjenice, jer svaki Bošnjo ih dobro poznaje, a što je najvažnije, da taj Bošnjo nema namjeru nikog darovat sa svojom babovimom, i to specijalno ne ovu dvojicu saradnika Slobodana Miloševića, i one koji deportovaše Bosnjake iz Crne Gore i izručiše ih svom bratu po oružju i ideologiji Karadžiću. Zatim Bukovica, hapšenje bošnjačkih prvaka u Sandžaku, otmice putnika, Kaluđerski laz... agresija na BiH i genocid nad Bošnjacima...

Znaju Bošnje za deportaciju i nikad to neće zaboraviti, znaju Bošnje za masovna ubijanja i silovanja od Đukanovićevih soldata i dobrovoljaca, znaju za pljačku i paljevinu njihovih domova i bogomolja. Znaju Bošnje sve ono što se mora znati, jer zaborava više nema, pa i svakoji komad bošnjačke zemlje, kojeg bi da prisvoje, kao što su njihovi preci okupirali i prisvojili sedamdeset posto današnje Crne Gore. Znaju Bošnjaci i Albanci za sve što im je oteto, ne samo Sutorina. Znaju Bošnje da im je otet Herceg Novi, Risan, Bijela, Baošići, Đenovići, Nikšić, Žabljak, Zeta, Podgorica, Ne zaboravljaju Bošnje i Albanci Kolašin, Plav i Gusinje, oba Bihora i Pešreti, poznatiji kao Sandžak, ne zaboravljaju Malesiju, Bar i Ulcinj. Ne, neće i ne smiju zaboraviti ni pedalj svoje okupirane zemlje od Đukanovićevih predaka i ropstva koje je okrutnije od svih ropstava poznatih historiji. Znaju Bošnjaci diljem svijeta protjerani, za svoju pradjedovinu i skoro svi posjeduju tapije svog postojanja na tim prostorima, a međunarodnim zakonima pravo na svoju babovinu se nikad ne može otuđit. Dobro znamo, da onih više miliona muhadždera, potomaka Bošnjaka i Albanaca u Turskoj, ne zaboravlja gdje im je toprak, gdje im je djedovina, i da je nisu nikom poklonili, u što spada i Sutorina, ukradena i darovana drugu Blažu.

Znaju Bošnjaci i Albanci šta je i gdje je Karadak - Crna Goora, i kolika je, a da bih dokazao, poslužit ću se pismom vladike Vasilija Petrovića, napisano ruskom grofu Mihajilu Ilarionoviču Vorancovu, kojim se potvrđuje “veličina” CG, pa evo pogledaj te velike sile: “Od Solila je srez Njegoš, u kome je i grad Njegoš, gdje žive glavna “gospoda” oficiri crnogorski, porodice Petrovići, Radonjići i Bogdanovići. Od Njegoša južno je planina Lovćen, prijatno i visoko mjesto gdje su ranije preko ljeta živjeli crnogorski “hercezi”; tamo su ljekoviti izvori, a sada i mitropolitov manastirski dvorac. Od toga mjesta teku vode i rijeke u primorje grbaljsko. S druge strane, sjeverno od Njegoša, mnogi su “srezovi”(??)

Pa dalje nastvalja vladicina mašta, prikazujući Crnu Goru, veću od Rimskih provincija
“Nemanjin rod careva srpskih potiče od loše porodice popa Stefana od Pljevalja iz Hercegovine. Teklići <Ćeklići>, Bljelice, slavni Ozrinić, Cuce, Orahovac i “provincija”? Grahovo, Dvrsno i Krivošije i Trešnjevo, a ovu “provinciju” Crnogorci oslobodiše od Turaka 1711. godine. Istočno od Njegoša je Cetinje, mitropolitova rezidencija, od Cetinja još istočnije je Riječka “provincija” i grad Riječka” (???) Da ovo nije žalosno, u istinu bih bilo smiješno!



Ne osjećam potrebe da komentarišem na sve ovo gore, pa ni na pismo vladike, koji pominje tolike provincije i srezove, sem što trebam dodati narodnu izreku: “Hajrom bilje Hajragine krave”, velikih li provincija, i to bez i jedne legije. Ono što bih preporučio današnjim vladikama CG: Da se čuvaju bijesa strpljiva čovjeka. Ovi dvojica koji su na čelu ovih nekolko crnogorskih “provincija” i podosta “srezova” pokušavaju da zataškavanjem zločina i istine, izbjegnu odgovornost, ne samo za rat u BiH i sve što su uložili u njemo, da bih nestao jedan narod, nego da prisvoje ono što im ne pripada.

Kroz burnu historiju, dobro nam je poznato šta se izdešavalo sa okrutnim okupatorima i zavojevačima, pa više ih nema. Nestaše Huni, Avari, Vandali i drugi, nestaše svi oni sa mentalitetom zvijeri, samo osta ime i oprljano čovječavstvo, kao dokaz da čovjek zna bit kao najokrutnija zvijer.

Koliko je velika i veličanstvena Milova država, za koja kažu da je na putu prema EU, i koliko je pravedna prema svojim građanima, potvrđuju nekoliko posljednjih događaja. Jedan je rožajski slučaj, gdje nekoliko vjernika iskazivanjem podrške hafizu Kujoviću i učenjem tekbira u džamiji dospijaju pred “pravedan” crnogorski Osnovni sud. Zbog tekbira, tuži li ih, niko drugi do hodžica u tom gradu, tj. Islamska zajednica. Da bi bili svi muslimani u CG ušutkani, za opomenu šta ih čeka, kažnjavaju se njih dvojica, jedan novčanom kaznom a drugi oduzimanjem slobode na par mjeseci, uslovno. Zar i dalje u toj suludoj državi ne postoji sloboda u vjerskim objektima, a slobodi mišljenja i govora, što su glavna demokratska načela za ulazak u EU, da ne govorimo.

Drugi slučaj je događaj u gimnaziji u Baru i hajka na malodobnu nučenicu koja svojim izgledom iskazuje svoju moralnu vjersku pripadnost, ali po nekim prosvjetnim radnicima, čitajte šovinistima, mislimanski hidžab nije prihvatljiv, kao obilježje islama odnosno muslimanke, iako su krstovi oko vrata krišćanskih djevojka i mladića ne da smetaju, već su poželjni.

Eto to je Milova i Filipova Crna Gora i njene provincije, gdje za muslimane nema mjesta, i ako su na svojoj djedovini i svoji na svome. Ne bi nas iznenadilo da se desi još koji “orlov let” na tim prostorima, mada oni planeri takvih podvala trebaju znati da je Bošnjo budan i ne spava, pa iako su funkcioneri bošnjačke partije i Zajednice zbog ličnog sitnog šićara pali na koljena pred vlasnikom države Crne Gore.