U sali Mešihata u Novom Payaru sinoć su osjećanja bila pomiješana; stid, tuga, bol...
- “Ovo nije obična promocija knjige, ovo je naš doprinos borbi ovog hrabrog čovjeka, podrška njemu na putu postizanja pravde. Ibrahim Čikić je 1994.godine, zajedno sa ostalim saborcima iz SDA Sandžaka uhapšen u policijskoj akciji „Lim“, kada su proživeli teške torture i strašne oblike zlostavljanja, samo zato što su bili Bošnjaci, muslimani, drugačije mislili od zvanične politike Crne Gore i Srbije u tom periodu. Osuđen je na dvije godine zatvora od kojih je jednu vrijeme proveo u logoru u Foči, gdje je kako kaže proživio neopisive torture“, ovim riječima promociju je započeo dr. Admir Muratović, predsjednik Bošnjačke kulturne zajednice i organizator promocije.

„Te 1994.godine sam priložio urednu ljekarsku dokumentaciju, gdje pet eminentnih oftamologa svojim potpisima 1980.godine me je proglasilo 100% invalidom sa 2% vida na desnom oku, dok je vid na lijevom oku bio trajno izgubljen. I pored toga suđeno mi je da sam između ostalog bio snajperist, koji je trebao sa tornja crkve Sveta Petra u Bijelom Polju, ubijati Srbe snajperom.“



Knjiga je pokrenula brojne nezavisne intelektualce u Crnoj Gori i nevladine organizacije, da počnu tražiti odgovornost države za ono što se desilo Bošnjacima u Sandžaku, a konkretno za ono što se desilo tokom akcije „Lim“.

Reakcija državnog vrha Crne Gore bila je suprotna i neočekivana. Režim je organizirao 11 likova iz moje knjige da pokrenu protiv Čikića tužbu za klevetu, i u toj tužbi traže od njega 120,000 eura, za duševnu bol.

Ova knjiga je tu kao opomena, moramo spoznati ono što nam se dešavalo u prošlosti kako bi uzeli pouku i kazali NIKAD VIŠE!



Advokat, političar, veliki borac za ljudska prava, Azra Jasavić, imala je hrabrosti i kapaciteta da otvori one teme o kojima mnogi Bošnjaci ne smiju ni da razmišljaju.

„Ovo je knjiga koja daje priliku da svaki naš potomak čitajući bude opominjan, da ne pristaje da bude potiran. Pravo na vjerski i nacionalni identitet je sveto pravo, i sveta sloboda svakog slobodno rođenog čovjeka“, - naglašava Jasavićeva.

"Šutnja o zločinima nad Bošnjacima Sandžaka je prekinuta knjigom Ibrahima Čikića. Zato večeras imam čast da na ovoj promociji javno poručim da Bošnjaci o zločinima neće više šutjeti!", istakla je Azra Jasavić.

Knjiga je nastala prije akcije "Lim", kaže Azra, dodajući da je „Ibrahim zajedno sa ljudima iz SDA istinski posljednji politički borci došao pod udar zločinačke čizme, tiranske čizme, šejtanske čizme, svu bol je izdržao u ime svih nas, preživio i napisao i valja pročitati“.

Narod u Crnoj Gori je bačena na koljena zahvaljujući ljudima iz Državne bezbjednosti. Svaka naša bol na našem i Allahovom putu mora biti naplaćena. Moramo biti snaga jedni drugima i težiti Gospodaru, i neće nam se stanje promijeniti, dok mi sami sebe ne promijenimo, zaključuje Jasavićeva.

Žrtva crnogorskog režima i policijske akcije "Lim" Ibrahim Čikić, autor ovog bolnog životopisa „Gdje sunce ne grije“ otvoreno je govorio o svom životu, svojoj bolesti i torturama koje je preživio u zatvoru u Foči, nakon kojih je diživio nervni šok i vraćen u bjelopoljskom zatvoru.



„Pušteni smo zahvaljujući interesovanju određenih međunorodnih humanitarnih institucija, prije svega 'Amnesty International', kao i rah. Alije Izetbegović koji je u Daytonu tražio naše oslobađanje, i mi smo pušteni. Nakon puštanja, desilo se što se desilo, mi smo sve to zaboravili“, kaže Čikić.

Čikić je proglašen državnim neprijateljem, zato danas živi sa svojom porodicom u Bosni i Hercegovini. Za ovu knjigu Čikić je dobio kaznu od 4 000 eura i to je kazna za sjećanje. Kada je knjiga izašla Čikić je dobio potpunu medijsku blokadu. Kada advokatica Azra Jasavić objavljuje saopštenje o ovoj kazni, Američka ambasada se počela interesirati kao i svi ostali mediji.

- „Bila je velika borba da ovaj slučaj iznesemo pred lice pravde, na protivljenje onih ljudi koji su bili u toj grupi, ali bez mog pristajanja na njihovo protivljenje. Politika čini moguće u nemoguće, i nemoguće u moguće,“ - priča Jasavić.

Ljudska prava se često dolaze u sjenci politike, kazao je pravnik Rejhan Kurtović.

„Strah je prirodna pojava u čovjeku, zamislite kako je teško bilo našem bratu Ibrahimu koji je tako teško kažnjavan da napiše ne samo jedan dio ove knjige, već tri dijela. Zašto su ga tužili ovi njegovi dželati i mučitelji? Tužili su ga zbog toga što se plaše da ne bude i tog četvrtog dijela. Tuželi su ga zbog toga što znaju ko su. Ja bi njima postavio jedno pitanje. Kako oni nekog mogu tužiti za duševnu bol, kad oni duše nemaju?!“

Mladi imaju veliku obavezu, da odbrane put kojim su oni krenuli i da u budućnosti od onih zemalja gdje sunce ne grije, napravimo zemlje izlazećeg sunca.

Policajci - batinaši, koji su nad njima vršili torturu ne samo da nisu osuđeni već su i nagrađeni ili dobrim penzijama, ili nažalost, još uvijek dobrim pozicijama u Ministarstvu unutrašnjih poslova, javlja agencija SANA. (Nermina Rebronja)