Muhmed Žero, privrednik
RAZVOJ JE NEŠTO BEZ ČEGA NEMA ŽIVOTA
Autor: Eset Muračević
Objavljeno: 05. Mar 2015. 17:03:55

Muhmed ŽERO: U jednom malom, iznajmljenom, prostoru u Sarajevu krenuo sam sa vlastiim bizinsom i nisam se pokajao. Danas u Vogošći imam vlastiti prostor od 3.500 kvadratnih metara. Jeste da su bankarske rate velike, no uspijevam, zajedno sa ekipom svojih saradnika, nekako servisirati svoje obavze i upošljavati nove radnike. Trenuto imam uposleno 70, vrlo vrijednih, radnka. Proizvodimo razne podkonstrukcje za građevinsku industrij i industriju namještaja. Mislim da to radimo uspješno.


Jedan od rijetkih, rođenih vogošćana, koji je u vlastitoj avliji pokrenu bizins jeste Muhmed Žero, vlasnik firme „Praktik“ sa sjedištem u novoj industrjskoj zoni u Vogošći. Nakon završenog Mašinskog fakulteta zasnovao je radni odnos u „Pretisu“ gdje je radio dvnaest godina a potom otišao na funkciju generalnog direktora Fabrike bicikla u Sarajevu.

-Rat me zatekao na toj funkciji, kaže Muhamed Žero. Kada sam došao u fabriku bicikla ona je bila u stečaju. Za vrlo kratko vrijme uspio sam je dići na noge te dostići cifru od 300.000 bicikla koje smo proizvodili i koje smo sve izvozili. Jedna holandska frima je krajem 1991.godine bila zainteresovana da gradimo još jedan pogon i za duplo povećamo svoje kapacitete. No, minuli rat je prekinuo te aktivnosti. Poslije rata sam neko vrijeme radio kao komercijalista u jednoj njemačkoj firmi, a po povratku u našu zemlju 1998. godine osnivam svoju firmu „Praktik“ i krećem u privatni bizins. Istina, mogao sam za sebe naći posao u nekoj od institucja ili državnih firmi. Međutim, nisam tu vidio nikakvu perspektivu. U jednom malom, iznajmljenom, prostoru u Sarajevu krenuo sam sa vlastiim bizinsom i nisam se pokajao. Danas u Vogošći imam vlastiti prostor od 3.500 kvadratnih metara. Jeste da su bankarske rate velike, no uspijevam, zajedno sa ekipom svojih saradnika, nekako servisirati svoje obavze i upošljavati nove radnike. Trenuto imam uposleno 70, vrlo vrijednih, radnka. Proizvodimo razne podkonstrukcje za građevinsku industrij i industriju namještaja. Mislim da to radimo uspješno. Govore o tome naše aktivnosti vezane za servisiranje bankarskih obaveza i povećavanje broja uposlnih.



Kako se Država odnos prema privredncima?
-Što se tiče lokalne vlasti, u granicama njihovih ovlaštenja, naišli smo na punu podršku. Međutim općina nam malo može pomoći jer su svi Zakoni koji definišu privredno poslovanje doneseni na višim nivoima vlasti. Najveći poblem za razvoj privrede jeste Država. Sa svojim lošim, nedorčenim Zakonima, ogromnim porezima i drugim nametima više nam potura nogu nego li što pomaže. Vlada jedno opšte nerazmijvanje te ukoliko se šta, u tom pogledu, uskoro ne promijni u privredi će teško ko moći da opstane. Jednostavno, niko od naših pvrednka se neće moći adekvatno boriti sa konkurencijom. U Bosni se, tu i tamo, nešto i može raditi. Međutim, pravog razvoja nema bez šireg, evropskog, tržišta. Tamo je konkurencija neumoljiva. Bitni su kvalitet, cijena i brzina ispouke. Sa ovolikim nametima u startu smo hendikepiran i, prosto, se ne možmo upustit u takvu utakmicu. Radimo i živimo u Državi koa uopšte nem sluha za pivrednike. Samo uzima, uzima i uzima....Neka nam je Bog na pomoći sa ovakvom Državom.

Budući planovi?
-Svko od iole ozbiljnijih privrednika razmišlja o razvoju svoje djelatnosti pa tako i ja. Ko to ne čini, jednostavno, stagnira. U razgovorima smo sa jednom švedskom fimom da zajedno sa njima uđemo u jedan proizvodni projekat vezan za auto inustrju. Nadam se da će razgovori uroditi plodom i da ćemo krenuti u proizvodnju tih dijelova što bi nam dalo prostora za proširenje kapciteta ali i prostora za nova upošljavanja. Istina, biram one sa kojima razgovaramo. Sa svakima ne treba ulaziti u aranžmne po svaku cijenu. Sve ima svoju računicu. Iz svakog posla mora izaći neka dobit da bi firma mogla opstati. Razvoj je nešto bez čega nema žvota, kaže Muhamd Žero.