Elmedina MUFTIĆ: Kad tužilaštvo i sud ne rade svoj posao i kad potkupljene sudije za sitan šićar oslobađaju ratne zločince i kad se ratni zločinci uopće ne privode sudu pravde, pojedinac, nažalost, osjeti potrebu da sam uzme pravdu u svoje ruke. I onda nam se dogodi Nerdin Ibrić, koji sa sačmaricom uđe u Policijsku stanicu u Zvorniku i ubije jednog policajca i rani dvojicu. Ali da stvar bude još apsurdnija ubijeni Dragan Đurić i ranjeni Željko Gajić se nalaze na spisku osoba koje su učestvovale u genocidu u Srebrenici. Pa se sad pitamo; odakle da u Policijskoj stanici rade osumnjičeni za ratni zločin?

"Ko se mača hlati od mača i gine", kaže mudrost, ko sije zulum i nered na zemlji ne može ništa dobro očekivati. Na ovim bosanskohercegovačkim prostorima je toliko zla, jada i čemera posijano da je teško dobru se nadati.

Tamo gdje pravda ne nađe svoje mjesto nered će zavladati. Gdje se žrtva ponižava a zločinac slavi ne može biti sreće. U zemlji gdje se dvadeset godina od genocida niko nije udostojio izviniti porodicama žrtava i pokloniti se žrtvama; gdje se ponosno šire transparenti "Nož, žica, Srebrenica", koje zdrav um ne može pojmiti i gdje učesnici u zločinima danas rade u državnim službama i navodno garantuju mir i sigurnost građanima, posebno onim koji su preživjele žrtve njihovog zločina, skoro da je nemoguće nemati posljedice.

Dijete koje odrasta u okruženju užasa rata, koje prve korake čini u tuđem domu jer je iz svoga protjeran samo zato što je Bošnjak sa samo godinom dana, dijete kojem se nikad niko nije odazvao na riječ babo, jer su mu 1992.godine babu strijeljali srpski policajci, opet samo što je Bošnjak i u masovnu grobnicu mu tijelo bacili. Dijete kojem su na početku života ubili snove i pokazali silu kao način vladavine je u momentu svoje mladelačke snage silom na silu odgovorilo.



Kad tužilaštvo i sud ne rade svoj posao i kad potkupljene sudije za sitan šićar oslobađaju ratne zločince i kad se ratni zločinci uopće ne privode sudu pravde, pojedinac, nažalost, osjeti potrebu da sam uzme pravdu u svoje ruke. I onda nam se dogodi Nerdin Ibrić, koji sa sačmaricom uđe u Policijsku stanicu u Zvorniku i ubije jednog policajca i rani dvojicu. Ali da stvar bude još apsurdnija ubijeni Dragan Đurić i ranjeni Željko Gajić se nalaze na spisku osoba koje su učestvovale u genocidu u Srebrenici. Pa se sad pitamo; odakle da u Policijskoj stanici rade osumnjičeni za ratni zločin? Dok povratnici u genocidnu tvorevinu svakodnevno gledaju koljače svojih najbližih kako slobodno šetaju, dok se zločinci smiju žrtvama i svojim ponašanjem i veličanjem genocida vrijeđaju žrtve, to niko ne smatra terorizmom, to je na ovim prostorima "normalan ljudski čin". Tamo gdje zločin jednom progovori mir će teško tišinu da uspostavi. I zato Nerdin Ibrić nije terorista, on je žrtva terorizma i genocida kojeg više od dva desetljeća Srbi provode nad Bošnjacima. On je odgovor na nepravednu i genocidnu tvorevinu nastalu na krvi i kostima Bošnjaka. On je osoba koja je svakodnevno gledala zločince u policijskoj uniforni, iste one koji su mu babu na stratište odveli. Policajci, vojska, paravojska, četnici strijeljali su mu babu, samo zato što je bio Bošnjak... Protjerali ga sa njegovog praga, već kao bebu ga učinili drugačijim kao i stotine hiljada Bošnjaka koje su devedesetih godina poslali u zbijegove sa zavežljajima u ruci... Dok zločinci nekažnjeno ovom zemljom hodaju i provode zakon, "čuvaju" red i mir, cinično se smijući žrtvama i udarajući šamar moralnosti, eto nađe se neki mladić Nerdin koji ne može više nepravdu trpiti i posegne da silom red uspostavi. Da zločincima pokaže da je žrtva još živa da pamti i postoji. Nerdin je posegnuo za puškom i silom, kao najvećim vidom slabosti. Ali to je bio njegov odgovor, vapaj žrtve sistema nakaradnih vrijednosti. On je ubio i ranio osumnjičene za učešće u genocidu u Srebrenici, to je po moralnim pravilima trebala biti njihova identifikacija, a ne da budu policajci. Svaka primjena sile je osuđujuća čovjek treba da na zemlji red uspostavlja, treba se čekati končni Sud u kojem će svako naći ono što je posijao. Na žalost Nerdin nije čekao taj Sud, što mu nikako ne možemo opravdati. Pokušao je žrtvujući i vlastiti život uspostaviti svoju pravdu, što se pokazalo kao najgore rješenje. Naravno, nema posljedice bez uzroka. Posljedica se vidi, ali uzrok koji je?