Avdo METJAHIĆ: Nerdin po svim ljudskim i islamskim zakonima počinio je zločin, je dobro znamo da je ubiti jednog nevinog čovjeka, kao da si ubio cio svijet, ali koliko nevinosti je bilo u ubijenog policajca, nisam siguran, pa ako je osveta, nebi trebalo da pripada ovom vaktu, ali ipak ljudi smo, jer jedni svećaju ne samo izgubljene bojeve, stotinama godina kasnije, nego i zulum dahija, i nikad nisu nazvani teroristima, nego junacima i osvetnicima.

Arapska mudrost kaže: ”Prije nego ispustiš strijelu istine, njenu oštricu umoči u med”. Lijepo bi bilo da se svakoji put može krenut sa ovom mudrošću, ali za nesreću rijetko je moguće. Posljednji događaj u Zvorniku zasjenili su balkansku štampu, ali srpski mediji prednjače u iskrivljivanju događaja, zaboravljajući da je mudrost života samo u istini, baš zato jedna narodna mudrost kaže: ”Pola istine je često jedna velika laž”.
Jest, istina je da je ubijen jedan policajac i dva ranjeni, ali istina je; da je rahmteli Nerdin Ibrić na počeku srpsko-crnogorske agresije na BiH izgubio oca, kojeg se ne sjeća, jer je bio samo godinu dana star, pa ako se radi o osveti, sigurno neko mu je doturio informacije, koje je ubica njegovog oca i stotine drugih Bošnjaka u Zvorniku. Ko zna, možda je rahmetli Nerminu dopala do ruke neka stara knjiga, koja govori o dužnosti familije da osveti nedužno ubijenog, a to bi bilo “oko za oko, zub za zub”. Jest, to se zove “krvna osveta” koja je harala čovječanstvom stotine pa hiljade godina, pa neće bit prvo a možda ni posljednje, da se plati dug na ovaj način. Što se tiče Srba kod njih ta osveta traje i dalje, svećaju izgubljenu bitke na Kosovo 1389, i to nad Bošnjacim i uopšte nad muslimanima, koji nemaju ništa sa bojem na Kosovu. Ratni zločinac i haški zatvorenik Ratko Moladić 1995. godine pri ulasku u okupiranu Srebrenicu najavi, “osvetu nad dahijama” gdje pobi skoro deset hiljada nedužnih Bošnjaka svakojeg uzrasta, a dahija na tim prostorima nema već par stotina godina.
Kako mi to brzo zaboravljamo, odnosno kako to Serve brzo zaboravljaju, ali Nerdin možda nije mogao nikako, jer ako je saznao kako mu je babo odveden likvidiran i od koga, sigurno nije imao mira. Preboljeti smrt roditelja nijedan normalan čovjek ne može olahko, a još kad je nasilna, kao što je bila ona Nerdinovog oca Sejfe. Baš zato se bojim da možda ima još Nerdina u BiH, koji su bili strpljivi i čekali da pravda prevlada, ali dvadeset i kusur godina prođe a pravde nigdje na vidiku. Kažu da piše u starim tefterima, grijeh i proklestvo će pasti na svakog onog ko ne osveti, svog brata, oca, sina te silovanu ženu, sestru, majku ili snahu. Ovo posljednje se zove okaljani obraz žene i familije, ma da sve spada u dio krvne osvete, pa ako je možda to bio razlog što nemamo dokaza, onda ne pripada ovom vaktu, ali mi smo ljudi pa ponekad zaboravuimo u kom vaktu živimo. Mi dobro znamo da igubljeni boj na Kosovu ne pripada osveti kao i osvete za zulum dahija, kako to reče ratni zločinac Mladić. Ja personalno osvetu ne odobravam, ali kad se komšija poziva na osvetu Kosova, zašto nebi Nerdin Ibrić osvetio svog oca, ako je to istina, a zna ko je ubica, a još kad mu se šeće sokacima i prkosi, noseći policijsku uniformu reda i mira. Narodna umotvorina kaže: “Ko ne plati na mostu, platiće na ćupriji”, pa možda i ovo ubistvo spade u tu kategoriju, ali opet nismo sigurni, jer u mahalske priče ne treba vjerovati.
Procurila je vijest da su dvojica policajaca na spisku, kao ratni zločinci, ali vlast u Šumskoj ih i dalje drži na službovanju, a bit će što imaju iskustva u likvidirinju Bošnjaka, odnosno ne-Srba, jer Dodik najavljuje ocjepljenje tog endititeta, koje bi dovelo do ponovnog krvoprolića. Umjesto da zločinci budu iza brave ili na kraju konopa, oni maltretiraju taj bosnjački narod i prkose mu svakom prilikom kad im zapadne.

Policajci Đurić i Gajić na spisku ratnih zločinaca odgovornih za genocid nad Bošnjacima

Postoji pitanje nad pitanjima, ko je terorista, Nerdin Ibrić ili pak policajci koji su okrvavili ruke bošnjačkom krvlju prije dvadeset godina, a danas obrijane brade sprovode red i mir u bosanskim čaršijama. Koje terorista, oni Srbi što ubijaju bošnjačke povratnike, ili Nerdin koji možda po njegovim shvaćanjima sveća svog ubijenog oca od srpske ruke. Zašto postoje dupli aršini za Bošnjake, pa kad Bošnjak ubije Srbina to je terorizam, a kad Srbin ubije Bošnjaka muslimana onda je osveta Kosova ili pak junaštvo?!
U Drugom svjetskom ratu Njemci su gonili židove, držali ih u koncetracionim logorima diljem Evrope, palili ih žive u krimatorijumima, ali kad se rat završio židovi gone ubice svojih sunarodnjaka, njemačke fašiste po čitavom svijetu. Neke privode pravdi a mnoge likvidiraju po kratkom postupku. Zar su ti židovi bili teroristi, koji su svećali šest miliona svojih sunarodnjaka, koji su likvidirani zato što su pripadali drugom i drugačijem vjerovanju i narodu.
Nerdin Ibrić izgleda nije imao razloga veselit se sljedećem danu, jer mu život nije bio vrijedan, gledat krvnika, ako je znao ko je, pa valjda svakoji put kad bi sišao u čaršiji nije se osjećao dobro. Da li ga je natjerala obaveza, da osveti svog oca, ili ponos kojeg svakoji čovjek bi trebao da ima ili je bilo nešto drugo u pitanju, nisam siguranm, ali sigurno njemu nije bio potreban psihijator. Da mu je bila pomućena psiha, kako mnogi govore, onda bi došao negdje gdje je dosta naroda, pa usuo paljbu po svima, da li to bili muslimani ili pravoslavci.
Bošnjaci se za ovakve personalne incidente ne trebaju i ne smiju nikom izvinjavati, jer svjedoci smo da se niko nije izvinio od bosnanskih Srba za zločine i genocid počinjenen nad Bošnjacima od 1992. do 1995. i niko od Srba nije prihvatio da je bio genocid. Također, niko se nije izvinio za ubijene Bošnjake povratnike, niti je vlast spuštala zastave na pola koplja. Sramno i kukavičluk od bošnjačkih političara.
Nerdin po svim ljudskim i islamskim zakonima počinio je zločin, je dobro znamo da je ubiti jednog nevinog čovjeka, kao da si ubio cio svijet, ali koliko nevinosti je bilo u ubijenog policajca, nisam siguran, pa ako je osveta, nebi trebalo da pripada ovom vaktu, ali ipak ljudi smo, jer jedni svećaju ne samo izgubljene bojeve, stotinama godina kasnije, nego i zulum dahija, i nikad nisu nazvani teroristima, nego junacima i osvetnicima.