ŠTA JE CILJ ISIS-OVOG KALIFATA
Autor: Nedžad Ahatović
Objavljeno: 06. Jun 2015. 14:06:34
Nedžad Ahatović, prof. odbrane i sigurnosti: Ako se samo pogleda teritorija koju kontroliše ISIS onda svaka priča da je SAD upetljan u stvaranje ISIS-ovog „Kalifata“ farsa. Geostrateški gledano SAD su svoje vojne kapacitete još od 1991. godine postepeno uvodile u geografski prostor Bliskog Istoka s jasnom namjerom da uspostave punu kontrolu nad trgovinom naftom. Ako je tim vojnim akcijama i 1991; 1997. i 2003. nastojano da se strateški interes SAD-a ostvari u smislu obezbjeđenja naftnih resursa i koncesija za njihovu industriju i ekonomski razvoj, zašto ISIS u ovom trenutku kontroliše preko 80% naftnih izvora u Siriji i oko 20% naftnih izvora u Iraku. Je li to zato što su SAD bile spremne da žrtvuju teritoriju za koju su ratovali deset godina, koja ima najveće zalihe nafte na svijetu, samo da bi sa vlasti skinule Bašara Al Assada?
Iračke snage sigurnosti su u svojim aktivnostima slučajno otkrile kurira koji je pripadao obnovljenoj mreži islamskih militanata Al Qaide u Iraku. Sve informacije koje su u ispitivanju uhapšenog kurira otkrile iračke snage sigurnosti ukazivale su na činjenicu da se pod imenom Islamska država u Iraku i Siriji ISIS krije teroristička gerilska grupa koja djeluje u Siriji, a ima namjeru proširiti svoje djelovanje i u Iraku, čije se finansiranje odvija uglavnom preko šverca sirove nafte sa zarobljenih naftnih polja u Istočnoj Siriji. Vitalne informacije o čitavoj strukturi i mreži aktivista i lidera ISIS-a otkrivene su u kući uhapšenog kurira, na 160 računara i flash diskova, naravno sve je odmah proslijeđeno CIA-i. Prema izvorima bliskim „Guradianu“ ISIS je prije početka vojnih operacija u Iraku imao cca 875 miliona dolara na računima otvorenim u raznim zemljama koje su kontrolisale vođe ove organizacije. Nakon početnih vojnih uspjeha u Iraku i zauzimanja Mosula, Tikrita i Tal Afara, ISIS je svoje finansijske kapacitete povećao na preko 2 milijarde dolara. Prema pisanju zapadnih medija samo su u Mosulu iz Državne banke Iraka iznijeli 429 miliona dolara.

Mainstrem geostrategijskog medijskog rezonovanja o postojanju ISIS-a kaže da je to američki projekat. Nedavno je šef CIA, Džon Brenan, u intervjuu za televizijski kanal CBS, potvrdio da su američke obaveštajne službe znale o namijerama i planovima grupe ISIS, ali nije rekao o kakvim je planovima i namjerama bilo riječi. Sa druge strane turski list „Birgjun“ je nedavno objavio tekst u kojem tvrdi da je ISIS zapravo vojska pod upravom SAD-a, a to se nvodno dokazuje dokumentom agnecije za suzbijanje trgovine narkoticima DIA iz 2004. godine koji predviđa stvaranje kalifata. Prema turskim novinarima cilj postojanja ISIS-a je da se Iran uvuče u konflikt i da SAD onda budu „primorane“ da intervenišu i napadnu Iran. Isti je slučaj i sa dešavanjima u Jemenu. Mnogi će reći da je ISIS nastao iz želje da se režim Bašara Al Assada osujeti da novcem od prodaje nafte zadrži vlast u Siriji, te da se taj pokušaj (ISIS) oteo kontroli. Po novinskom tekstu koji je objavio za istražiteljstko novinarstvo bezbroj puta nagrađeni Seymour Hersh 5.3.2007. tokom rasprava o tome ko je veća prijetnja Iran ili Sirija postignut je dogovor Saudijske Arabije i SAD-a u 4 osnovne tačke:

1) Izraelu će biti garantirana sigurnost od strane sunitskih vlada;
2) Hamas će se odmaknuti od Irana i Sirije i postići dogovor s Fatahom (dogovor postignut 2011);
3) SAD će raditi s sunitskim narodima da zaustavi napredovanje Šiita;
4) Saudijska Arabija će dati novac i logistiku za slabljenje Sirijske vlade.

U sklopu tog sporazuma, po podacima Wykiliksa, Saudijska Arabija je obećala prestanak sunitskih terorističkih napada na Amerikance rječima: "Mi smo stvorili taj pokret i mi ga kontroliramo“.
Irački stručnjak za naftnu industriju, Shwan Zulal, kazao je kako ekstremisti iskorištavaju svoju kontrolu nad 240 kilometara velikim teritorijem Iraka i uzimaju naftu iz primarnih iračkih rafinerija i nude barel nafte za mizernih 25 dolara, ostvarujući tako golem profit od najmanje milion dolara dnevno. Analitičar Jordan Perry, rekao je nedavno kako se ISIS pretvara u verziju Hamasa koji koristi javna dobra kako bi vladao pojasom Gaze. – „To što ISIS zarađuje milion dolara dnevno znači da može kupiti oružje i osigurati potporu militanata i šeika koji će u zamjenu za novac govoriti kako ne žele imati veze s Bagdadom“ - kazao je Perry.



Kompanija za međunarodni konsalting u oblasti energetike IHS, čije sjedište je u SAD-u, je objavila izvještaj u kojem se navodi da ISIS od ilegalne prodaje nafte i naftnih derivata u Iraku i Siriji dnevno zarađuje do dva, a godišnje i do 800 miliona dolara. Barel ISIS-ove nafte košta od 25 do 60 dolara, zavisno od područja. Prema njihovim podacima ISIS kontrolira regije Iraka i Sirije koje imaju kapacitete dnevne proizvodnje od 350.000 barela nafte. Kako je moguće da vođe ISIS-a i dalje izvoze sirovu naftu. Kako ta trgovina teče i ko im omogućava da iz ratne zone izvoze sirovu naftu, ako to više nisu, ako su ikada i bile – SAD i Saudijska Arabija. Za tako nešto mora postojati osmišljen i sponzorisan sistem. U tom kontekstu veoma je interesantna izjava Sergeja Lavrova ministra vanjskih poslova Rusije, koji je 12. Juna 2014. godine, dakle 6 dana prije nego je djelovanje ISIS-a prouzrokovalo potpunu destabilizaciju Iraka, izjavio da situacija u Iraku pokazuje „Totalnu propast britansko-američke avanture u Iraku“. Da nema riječi totalno, ništa u izjavi Sergeja Lavrova ne bi bilo sporno.

Ako se samo pogleda teritorija koju kontroliše ISIS onda svaka priča da je SAD upetljan u stvaranje ISIS-ovog „Kalifata“ farsa. Geostrateški gledano SAD su svoje vojne kapacitete još od 1991. godine postepeno uvodile u geografski prostor Bliskog Istoka s jasnom namjerom da uspostave punu kontrolu nad trgovinom naftom. Ako je tim vojnim akcijama i 1991; 1997. i 2003. nastojano da se strateški interes SAD-a ostvari u smislu obezbjeđenja naftnih resursa i koncesija za njihovu industriju i ekonomski razvoj, zašto ISIS u ovom trenutku kontroliše preko 80% naftnih izvora u Siriji i oko 20% naftnih izvora u Iraku. Je li to zato što su SAD bile spremne da žrtvuju teritoriju za koju su ratovali deset godina, koja ima najveće zalihe nafte na svijetu, samo da bi sa vlasti skinule Bašara Al Assada?

Dešavanja na terenu, međutim demantuju sve špekulacije. U članku koji se pojavio u prestižnom američkom časopisu NEWSWEEK, član iračkog Parlamenta i savjetnik za nacionalnu sigurnost Moaffak Al-Rubaie, je kazao da je Iran pružio momentalnu pomoć Iraku u najkritičnijem momentu ISIS-ove invazije neposredno poslije pada Mosula 10. Juna 2014. godine. On je kazao da je Iran promtno reagovao kada su ISIS-ovi gerilci bili na samo 22 kilometra od centra Bagdada, te da je neodložno poslana pomoć u naoružanju, ljudstvu i svoj potrebnoj tehnici kako bi se zaustavio prodor ISIS-a prema Bagdadu. On je dodao da sve to ne bi bilo dovoljno da na terenu nije bio prisutan i iranski general major Qasem Suleimani komandant iranskih QUDS jedinica koji je svojim autoritetom unio sigurnost i vratio borbeni duh desetkovanim i demoralisanim iračkim trupama koje su bezglavo bježale pred brutalnim terorom ISIS-a.

Iran je sasvim sigurno imao tačnija obavještajna saznanja o ISIS-u koja su bila presudna da nakon pada Mosula, reaguje i odmah sa svojim specijalnim jedinicama QUDS uđe u Irak i preuzme stvari u svoje ruke. Iako nema zvanične potvrde, kasnija dešavanja su pokazala da je islamsko rukovodstvo Irana zbog osjetljivosti situacije i prisustva američkih građana i vojnih instruktora u Iraku o svojim vojnim potezima tajnjim diplomatskim kanalima pravovremeno obavijestilo Washington uz određenu obavještajnu argumentaciju o djelovanju ISIS-a. Prvi indikator da je došlo do tog scenarija je bila potpuno neočekivana izjava Iranskog Predsjednika Hassana Rouhania koji u junu 2014. izjavljuje - „Iran će pomoći Iraku ukoliko se Wašington priključi zajedničkoj borbi!“. Bijela Kuća je odbacila zajedničko vojno djelovanje, ali je zvanično priznala da je u sklopu širih diplomatskih aktivnosti izvršena konsultacija o suzbijanju djelovanja ISIS-a i sa Iranom!?
Danas, godinu dana poslije, Iran sasvim sigurno uz znanje Washingtona, vrši obimne zračne operacije u Iraku protiv ISIS-a u kojima učestvuje preko 80 borebenih aviona, a koje koordiniraju brojne iranske trupe na terenu. Djelovanje iračke vojske protiv ISIS-a uveliko se oslanja na mnogobrojne šiitske zajednice koje su prihvatile poziv sunitske iračke vlade da se zajednički suprodstave ISIS-u i odbrane Irak. U tom procesu ključnu ulogu igra iranska vojna pomoć i prisustvo specijalnih jedinica Armije Islamske Republike Iran tzv. QUDS na ternu.

Šta je QUDS? U januaru 2007. godine u pet crnih zatamljenih džipova GMC Suberman sličnim onima koji se upotrebljavaju u američkom diplomatskom transportu, upalo je na teritoriju Iraka, prošlo sve kontrolne punktove američke vojske i zaustavilo se u Karbali šiitskom svetom mjestu gdje su putnici iz ovih volzila zatim likvidirali četiri američka vojnika. Izvještaji o ovom napadu su govorili da su napadači fluidno govorili engleski jezik i da su nosili američke uniforme i naoružanje, te da su posjedovali sve potrebne isprave. Taj primjer dovoljno ilustruje koje su borbene mogućnosti specijalnih jedinica Armije Islamske Republike Iran tzv. QUDS. Sa druge strane, amerikanci su još od 2004. godine optuživali Iran da usko sarađuje sa terorističkim grupama u Iraku, te da imaju dokaze da pripadnici QUDS-a obučavaju iračke pobunjenike i opremaju ih oružjem. Amerikanci su tvrdili da pripadnici QUDS-a u Irak prenose razorni eskploziv za izradu improviziranih bombi kako bi prouzroćili teška oštećenja na sofisticiranom oklopu američkih borbenih vozila, te da je od djelovanja takvih eksplozivnih naprava naneseno najmanje 20% ukupnih gubitaka američkih snaga u Iraku. Oni su optužili pripadnike QUDS-a da su naoružavali i opremali Talibane u Afganistanu, a drže ih odgovornim za planiranje ubistva izraelskog i saudijskog ambasadora u Washingtonu 2011. godine. QUDS se dovodi u vezu i sa režimom sirijskog predsjednika Bshara Al Assada, te sa terorističkim akcijama Hezbolaha i Hamasa u Izraelu i ISIS ovim grupama u Jemenu.

Međutim, geostrategijska situacija je u međuvremenu radikalno promijenjena nakon ruske invazije na Ukrajinu. Administracija predsjednika Obame je svjesna da bi u tim novim geostrategijskim okolnostima guranjem Irana od sebe, ovu islamsku republiku još više približilo uticaju Rusije i Kine. Sa druge strane politički i ekonomski uticaj Irana na Bliskom Istoku se već sad može mjeriti sa onim Kraljvevine Saudijske Arabije. Stoga od stabilnosti ove dvije zemlje zavisi stabilnost Bliskog Istoka i normalne trgovine naftom. Zato je Obama jasno pokazao svoju vještinu i lukavu strategiju držeći Sjedinjene Američke Države izvan direktnog mješanja u sirijski konflikt, dok je u međuvremenu poduzeo strahovito pozitivne korake prema Iranu kad je riječ o neširenju nuklearnog oružja, te u tom kontekstu postigao i historijski sporazum sa iranskom vladom. Ovim značajnim geostrateškim vanjskopolitičkim zaokretom pale su u vodu sve teze o američkoj umješanosti u osmišljavanju i uspostavi ISIS-a, na šta je uslovno rečeno „druga strana“ (Kina i Rusija) odgovorila Jemenskom krizom u kojoj opet SAD nisu direktno vojno intervenirale, dok se istovremeno kroz progon šitskog stanovništva u Jemenu pokušavalo i Iran uvući u novi konflilkt sa SAD-om, i to zbog iranskog vojnog obezbjeđivanja pružanja humanitarne pomoći jemenskim šiitima. Nažalost, ova velika igra supersila na Bliskom Istoku i šire se nastavlja i dalje odnoseći svakodnevno nove ljudske živote.