Halima LJUTIĆ: Ni Republika Srbija, ni Republika Srpska nemaju ni želju ni hrabrost da se suoče sa odgovornošću i da priznaju genocid. Time, nameće se jedno novo pitanje, šta zapravo Srbija i RS hoće sa nijekanjem genocida i neusvajanjem ¨Rezolucije o genocidu¨? Jasno je da je svakom krivcu teško se suočiti sa krivicom. Ali, nepriznavanjem krivice stvara se mogućnost da se ta ista krivica ponovi, jer zapravo, ako nešto ne priznaješ - tome ne pridaješ ni pažnju. Tako možemo zaključiti da Srbiji i RS, bošnjački i svi nesrpski životi nisu vrijedni, da ne pridaju važnost odgovornosti za svoja djela i da ne žele zatražiti izvinjenje i stvoriti međusobno povjerenje.

Nišani se bijele u Potočarima, Prijedoru i drugim gradovima širom Bosne i Hercegovine, a iz dana u dan, ekshumiraju se nove žrtve genocida iz masovnih grobnica. Video snimci i fotografije iz protekle agresije na RBiH, zatim priče i svjedočenja živih svjedoka, iz dana u dan potvrđuju paklenu istinu koju je proživio bošnjački narod, ali potvrđuju i narodnu izreku da će ¨kad-tad istina izaći na vidjelo¨.

Cijelom svijetu postalo je i postaje jasno da se u BiH desio genocid od strane Republike Srbije i Crne Gore i domaćih bosanskih Srba (kako ih ono mi zovemo), nad nesrpskim stanovništvom. Nedavna ¨Rezolucija o genocidu¨ stavljena je kao izazov o suočavanju sa istinom i odgovornošću pred Republiku Srbiju i Republiku Srpsku, genocidnu tvorevinu, stvorenu na kostima nevinih žrtava, na suzama uplakanih majki, na vapajima silovanih Bošnjakinja. Ni Republika Srbija, ni Republika Srpska nemaju ni želju ni hrabrost da se suoče sa odgovornošću i da priznaju genocid. Time, nameće se jedno novo pitanje, šta zapravo Srbija i RS hoće sa nijekanjem genocida i neusvajanjem ¨Rezolucije o genocidu¨? Jasno je da je svakom krivcu teško se suočiti sa krivicom. Ali nepriznavanjem krivice stvara se mogućnost da se ta ista krivica ponovi, jer zapravo, ako nešto ne priznaješ - tome ne pridaješ ni pažnju. Tako možemo zaključiti da Srbiji i RS, bošnjački i svi nesrpski životi nisu vrijedni, da ne pridaju važnost odgovornosti za svoja djela i da ne žele zatražiti izvinjenje i stvoriti međusobno povjerenje.

Bošnjaci, kroz historiju, uvijek su vjerovali svojim komšijama i već godinama se nadali i nadaju da će Srbija i Srbi doći pameti i već jednom odustati od svoje anti-bosanske, anti-bošnjačke i anti-islamske politike. Bošnjaci već dvadeset godina čekaju srpsko izvinjenje i priznanje krivice. Spremni su na mir i toleranciju, ali isto tako svjesni narodne izreke koja kaže: ¨Ratovati se može sa svima, ali se mir gradi samo sa dostojnim.¨ Pitam se koliko će toga i hoće li išta učiniti Srbija i RS za pomirenje, da bi bile dostojne toga mira. Suludo je zatvarati oči pred istinom koju je cijeli svijet vidio i dan danas vidi. Takva politika, neprijateljski usmjerena ka susjedstvu, nepriznavanje gonocida, hapšenje nevinih ljudi, naših generala i pokušavanje da im se nature krivice za koje su u Hagu oslobođeni, nepoštivanje muslimanskih svetinja, Ramazana i iftarskih okupljanja, pisanje uznemiravajućih grafita i slično, sigurno neće nas voditi putem pomirenja i tolerancije. Usporedimo samo status Srba u Sarajevu, Zenici, Bihaću, Tuzli i drugim gradovima FBiH i status Bošnjaka u Doboju, Srebrenici, Prijedoru, Zvorniku i drugim RS gradovima. Neće nam puno trebati da zaključimo ko nije sklon miru i toleranciji, i ko stalno, umjesto suživota potpaljuje ognjišta mržnje. Pa, neka i Bošnjaci i Srbi sada otvore oči, okrenu se u prošlost, sagledaju sadašnjost i pogledaju u budućnost.