Nakon svega, licemjerna najava dolaska premijera Srbije četnika Aleksandra Vučića u Memorijalni centar u Srebrenici na kolektivnu dženazu žrtvama genocida koja će biti obavljena 11. jula ne da nema nekikvog smisla, već bi to bio udarac svim žrtvama genocida. Zato, Organizacioni odbor pod hitno mu treba otkazati gostoprimstvo, a ako se to ne desi, preživjele žrtve genocida da mu spriječe ulazak u Memorijalni centar Potočari. To isto važi za bilo kojeg ruskog zvaničnika, diplomatu.

Genocid nad Bošnjacima

Esad KRCIĆ: Predložena rezolucija o Srebrenici više je bila potrebna srpskom narodu s jedne i druge strane Drine, da operu svoju svijest i savjest, da napokon zakorače u civilizaciju, i da poštuju one koji žive pored njih, a ne da ih stoljećima proganjaju i nad njima vrše genocid. Jer je jasno, agresiju i genocid ne planiraju pojedinci već države, zato treba biti još jasnije da genocid u Srebrenici i cijeloj BiH nisu počinili samo pojedinci, sve do onog momenta dok država ne pohapsi i procesuira sve one koji su odgovorni i dok se srpski narod ne ogradi od njih.

Godine 1992. – '95., Srbija i Crna Gora izvršile su oružanu agresiju na Republiku Bosnu i Hercegovinu. U toku agresije u više gradova Srbi i Crnogorci počinili su genocid nad Bošnjacima, koji je institucionalno planiran, pripreman, naređen sproveden sa vrha piramide srpsko-crnogorske vlasti. U genocidu nad Bošnjacima, pored političkog estabilišmenta aktivno su bile uključene kulturne i vjerske institucije, u čemu ih je sokolila Srpska parvoslavna crkva sa svojim zapuštenim sveštenstvom i četničkim formacijama kao najvećim pravoslavnim terorističkim pokretom u Europi.

Logori, silovanja Bošnjakinja svih dobi, kao i bošnjačkih dječaka i muškaraca, te oko hiljadu porušenih džamija i drugih kulturno-historijskih objekata, masovne grobnice i mezarja, od Bošnjaka istrijebljeni su i opustošeni gradovi Višegrad, Foča, Zvornik, Bijeljina, Prijedor, Brčko, Vlasenica, Bratunac, Nevesinje, Trebinje, te Ključ, Sanski Most, Sarajevo... i na posljetku u julu 1995. Srebrenica i Žepa. Da paradoks bude još veći, ova dva bh. gradića od Ujedinjenih naroda su proglašeni kao „zaštićene zone“, koji su bili razoružani s namjerom navodne njihove zaštite, da bi bili izdani sa najvišeg vrha pomenute internacionalne institucije i prepušteni srpsko-crnogorskoj genocidnoj bratiji da se na najmonstruozniji i sadistički način iživljavaju nad bošnjačkim dječacima i muškarcima, koje su odvojili od svojih porodica i na kraju iživljavanja poklali. Da ne idemo u širinu, jasno je na šta je sve spremna ta monstruozna svijest. Naglašavamo, Muđunarodni sud pravde i Tribunal u Den Haagu izrekli su više presuda za genocid u Srebrenici, kao i za nesprječavanje genocida (Srbija), dok za genocid u drugim gradovima u BiH u haškom Tribunalu sudi se srpsko-crnogorskim ratnim zločincima Radovanu Karadžiću i Ratku Mladiću, koji su sa beogradsko-podgoričkim rukovodstvom na krvlju i kostima stvorili genocidnu tvorevinu, koja je na pregovorima u Daytonu 1995. kao jedan od entiteta legaliziran na 49% bh. teritorije.

I nakon donešenih presuda pred međunarodnim i domaćim sudovima, rukovodstvo Srbije i genocidne tvorevine u daytonskom „mirovnom celofanu“ godinama razvaljuju državu BiH i negiraju genocid nad Bošnjacima. Dok s druge strane na sve načine u BiH sprječavaju usvajanje zakona o kažnjavanju negiranja genocida. Jasno je zašto to rade!

U povodu 20.godišnjice genocida u Srebrenici Velika Britanija je predložila Vijeću sigurnosti Ujedinjenih nacija rezoluciju o Srebrenici, kako bi sa najviše instance (Ujedinjenih nacija), koje su suodgorvne za genocid u svojoj „zaštićenoj zoni“ (Srebrenici), osudili genocid i odali počast žrtvama genocida, te da se nikad i nikome više ne dogodi. Dakako oni koji su ga počinili i oni koji su im u tome vremenu davali bezrezervnu podršku (Rusija) i danas su se udružili kako bi na Vijeću sigurnosti spriječili izglasavanje Rezolucuje. Tako su deset članica Vijeća sigurnosti UN-a glasali 'ZA' rezoluciju, dok Rusija kao stalna članica jučer, ali i proteklih dana po medijima prijetila je vetom, za čije rukovodstvo se zna da su pod velikosrpskim uticajem, i tako danas su glasanjem protiv rezolucije i potvrdili, što ustvari govori da podržavaju genocidnu politiku Srbije i genocidne tvorevine. Pored Rusije koja je bila protiv, Kina i još dvije zemlje su bila suzdržane. Umjesto da Rusija svojoj braći po vjeri pomogne da izađu iz kolektivnog mraka ona ih je svjesno gurnula u kolektivni mrak. Najzad i Rusija je imala šansu da se ogradi od onih Rusa koji su ratovali na strani Srba, što su sa ovim postupkom ustvari potvrdili da su ih oni regrutovali time da je i Rusija saučesnik u genocidu.

Predložena rezolucija o Srebrenici više je bila potrebna srpskom narodu s jedne i druge strane Drine, da operu svoju svijest i savjest, da napokon zakorače u civilizaciju, i da poštuju one koji žive pored njih, a ne da ih stoljećima proganjaju i nad njima vrše genocid. Jer je jasno da agresiju i genocid ne planiraju pojedinci već države, zato treba biti još jasnije da genocid u Srebrenici i cijeloj BiH nisu počinili samo pojedinci, sve do onog momenta dok država ne pohapsi i procesuira sve one koji su odgovorni i dok se srpski narod ne ogradi od njih a ne da zločince slave kao nacionalne heroje a njihove zločine kao nacionalne podvige. Nego, čisto sumnjamo da će pohapsiti 25 hiljada zločinaca koji su, u ovom slučaju, u organizaciji države Srbije i Crne Gore organizirano napadali Srebrenicu i kolektivno učestvovali u genocidu nad Bošnjacima.

Vijeće sigurnosti UN-a kao i ratnih 90-tih

Po pitanju britanske rezolucije o Srebrenici proteklih dana, objavljene su izjave političara kako iz BiH tako i van nje. Svi su ukazivali da nije u pitanju kolektivna odgovornost, dok su srpski političari opet s jedne i druge strane Drine, podrškom koju pružaju ratnim zločincima i veličanjem ratnih zločina ustvari potvrdili kolektivnu odgovornost za genocid nad Bošnjacima, te posebno da im nije stalo do iskrenog pomirenja i do suživota sa Bošnjacima, ali i sa drugim narodima u regionu.
Ne, nije samo upitno da su u genocidu nad Bošnjacima učestvovali aktuelni čelnici Srbije predsjednik Tomislav Nikolić koji je u toku agresije i genocida za zlodjela sa Četničkim pokretom nagrađen činom vojvode ili premijer Aleksandar Vučić koji su skupa bili lijeva i desna ruka ratnog zločinca Vojislava Šešelja. Ili što je predsjednik genocidne tvorevine Milorad Dodik nakon više presuda izjavo da je genocid najveća prevara 20. stoljeća.

Milorad Dodik tako nastupa godinama; on na velikosrpskoj nacionalističkoj viagri održava vlast među svojom bratijom. Tako je neki dan u Bosanskoj Dubici na vidovdanskoj krsnoj slavi genocidne vojske podvrisnuo da je srpski narod ponosan na Karadžića i Mladića, citiramo: "Slaveći njenu krsnu slavu pokazujemo naše opredjeljenje i zahvalnost ljudima koji su formirali Republiku Srpsku, a to je tadašnje političko rukovodstvo - predsjednik Radovan Karadžić i general Ratko Mladić!" Ovakve izjave za zločince kojima se sudi pred najvišim međunarodnim sudom, i to sa čelne pozicije Karadžićeve genocidne ostavštine, ustvari potvrđuje da Bošnjaci koliko god da se trude da pokažu da genocid nad njima nije kolektivna odgovornost srpskog naroda, izjava Milorada Dodika ustvari potvrđuje suprotno od toga, odnosno srpsku kolektivnu odgovornost. Ta odgovornost će postojatati dokle god srpski narod javno ne osudi genocid i ogradi se od monstruoznih izjava onoga kome na izborima daju svoj glas.

Nakon svega, licemjerna najava dolaska premijera Srbije četnika Aleksandra Vučića u Memorijalni centar u Srebrenici na kolektivnu dženazu žrtvama genocida koja će biti obavljena 11. jula, ne da nema nekikvog smisla, već bi to bio udarac svim žrtvama genocida. Zato, Organizacioni odbor pod hitno mu treba otkazati gostoprimstvo, a ako se to ne desi preživjele žrtve genocida da mu spriječe ulazak u Memorijalni centar Potočari. To isto važi za bilo kojeg ruskog zvaničnika, diplomatu.

Ponižavajuće je da negatori genocida gaze po zemlji natopljenoj krvlju srebreničkih žrtava genocida.

Kolektivna odgovornost za genocid