20. juli - Dan sjećanja na genocid u Prijedoru
GENOCID U PRIJEDORU - OLIČENJE BEZUMLJA, MRŽNJE, NETOLERANCIJE, NELJUDSKOSTI...
Autor: Emir Ramić
Objavljeno: 20. Jul 2015. 04:07:19
- Po istraživanju IGK - postoji konsenzus među stručnjacima za izučavanje genocida da je sistematsko ubijanje Bošnjaka i Hrvata u Prijedoru čin genocida;

- Genocid u Prijedoru je oličenje o tome dokle mogu ići granice bezumlja, mržnje, netolerancije, neljudskosti, ne priznavanja, ne poštovanja, ne prihvatanja drugačijeg i drugog.




Emir RAMIĆ: Genocid u Prijedoru ostaje opomena čovjeku i čovječanstvu o neophodnosti stalne spremnosti za prepoznavanje politike zla u kojoj je genocid cilj, a ne posljedica rata. IGK će nastaviti međunarodnu kampanju da žrtve genocida u Prijedoru dobiju pravo da se zloglasni koncentracioni logori obilježe kao spomen-stratišta Bošnjaka i Hrvata u Prijedoru, te da 31.maj postane trajno datumsko obilježje prijedorskih “bijelih traka”, kao izraza najrigidnijeg fašističkog aparthejda. 23 godine poslije početka genocida u Prijedoru još se traži istina i pravda. Evropa i svijet umjesto da su kaznili zločince i osudili njihovu politiku uradili su suprotno dodijelivši im 51% teritroije Bosne i Hercegovine, dodijelivši im tvorevinu nazvanu entitet Republika Srpska.
Genocid u Prijedoru je jedan je u nizu genocida u vrijeme agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu u krvavom ideološkom pogromu i državno organizovanom zlu, s kojim se politika još uvijek ne želi obračunati na ljudski smislen inačin. Genocid u Prijedoru je dokaz da se fraza „nikad više“, pojavljuje kao izraz moralnog licemjerja, politikantske nedosljednosti i neodgovornosti svijetskih močnika. Zahvaljujući toj nedosljednosti i toj neodgovornosti bauk fašizma je ponovo i neometano vaskrsnuo u Prijedoru. Danas se kontinuitet te vaskrsle fašističke ideje ogleda u masovnom kršenju osnovnih ljudskih prava i sloboda prognanika i povratnika, preživjelih žrtava i svjedoka genocida, negiranju nacionalnog identiteta Bošnjaka, posebno njihovog bosanskog jezika i kontinuiranim napadima na suverenitet, sigurnost, stabilnost, i prosperitet države Bosne i Hercegovine.

Genocid u Prijedoru je potvrda da je historija svijeta, historija zločinca i žrtve, u kojoj zločinac svim sredstvima, a prije svega ubijanjem i zatiranjem, hoće gospodariti žrtvom, a da za to ne snosi nikakvu odgovornost, pravdajući zločin činom povijesnog osvješcenja i katarze, za koga treba još biti nagrađen. Genocid u Prijedoru je svojom okrutnošču najbolje pokazao agresorsko, genocidne ciljeve Srbije i Crne Gore prema državi Bosni i Hercegovini, prema bosanskohercegovačkom društvu oličenom u Ideji Bosne i Bosanskom duhu i prema njenom najbrojnijem narodu, Bošnjacima. Zato genocid u Prijedoru predstavlja najefektnije sredstvo za spoznaju srpsko-crnogorskog zločina genocida za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu. Upotrebom nezamislivih metoda ubijanja, mučenja, silovanja, protjerivanja, rušenja i uništavanja materjalnih i duhovnih dokaza o postojanju bošnjačkog i hrvatskog naroda i uništavanju vrijednosti ideje Bosne i Bosanskog duha na kojima se zapravo temelji ujedinjena Evropa i civilizovani svijet, rušio se jedan grad i ljudi toga grada.

Frustrirane općinske vlasti Prijedora nikada nisu javno priznale djela tadašnjih fašističkih vlasti i odale pokajanje za patnje kroz koje su prošle na hiljade Bošnjaka i Hrvata te pružile ruku pomirenja i pokajanja. Gledajući nepomično vaskrsenje fašističke ideje u Prijedoru čovjek i civilizacija su zapravo postali nečovjek i necivilizacija. Gradonačelnik Marko Pavić i njegove pristalice se još uvijek suočavaju sa nedostatkom ljudske dosljednosti i moralne dostojanstvenosti o priznavanju istine o genocidu, pokajanju za genocid, materjalnoj nadoknadi za žrtve genocida i hapšenju idejnih tvoraca i realizatora genocida. Pavić zabranjuje obilježavanja godišnjica od početka zločina agresije i genocida zbog korištenja riječi ‘genocid’, te nalaže prijedorskoj policiji da podnese krivične prijave protiv organizatora. To je nastavak genocida u Prijedoru drugim sredstvima. Pavić javno ponižava organizacije koje okupljaju žrtve i svijedoke genocida i tako namjerno, organizovano i ciljano širi strah među porodicama ubijenih i nestalih prijedorčana. Istovremeno se Prijedorom slobodno šetaju ratni zločinci zauzimajući pozicije u lokalnoj vlasti. Pavić dozvoljava skupove fašističkih grupa protiv kojih su se Prijedorčani i svi antifašisti borili u Drugom svjetskom ratu, a žrtvama zabranjuje pravo na sjećanje, istinu i pravdu. Pavić ignoriše zahtjeve predstavnika međunarodne zajednice koji su mu jasno dali do znanja da diskriminacija po nacionalnoj i vjerskoj osnovi mora biti obustavljena, da istina o genocidu mora biti dokućena, da se zločinci moraju osuditi i pravda zadovoljiti, te da se stradanja svih prijedorskih žrtava moraju obilježiti jednako, bez obzira na njihovu etničku pripadnost.


Tomašica - masovna grobnica žrtava genocida u Prijedoru


U vrijeme kada je na prostorima Bosne i Hercegovine, otvoreno i javno, u političkim i znanstvenim krugovima prisutno negiranje genocida uprkos pravomoćnim sudskim presudama i brojnim činjenicama koje potvrđuju da je na prostoru Bosne i Hercegovine počinjen genocid, IGK još jednom podsjeća svijetsku javnost da postoji konsenzus među stručnjacima za izučavanje genocida da je sistematsko ubijanje Bošnjaka i Hrvata u Prijedoru čin genocida. Istovremeno kampanja Svijetski dan bijelih traka potvrđuje svijetski politički konsenzus da su zločini protiv čovječnosti i međunarodnog prava počinjeni u Prijedoru zapravo genocid. Ostaje nada da će presude Radovanu Karadžiću i Ratku Mladići na Haškom tribunalu potvrditi i pravni konsenzus o genocidu u Prijedoru od strane svijetskog pravnog autoriteta. Jer planski i smišljenI zločin po jedinstvenom i obrascu primijenjenom s ciljem provedbe velikosrpske ideje, prakse i politike koja je uključivala eliminaciju Bošnjaka i Hrvata, masovna mućenja i ubistva u velikom broju prijedorskih logora smrti, masovna silovanja, masovana ubistva bošnjačke i hrvatske akademske elite u gradu sa najviše nestalih osoba u Evropi, sa najviše logoraša u Evropi, sa najviše ratnih zločinaca na planeti, sa najviše masovnih grobnica u Bosni i Hercegovini, te činjenice jasno govore da je u Prijedoru izvršen genocid.

Genocid u Prijedoru ostaje opomena čovjeku i čovječanstvu o neophodnosti stalne spremnosti za prepoznavanje politike zla u kojoj je genocid cilj, a ne posljedica rata. IGK će nastaviti međunarodnu kampanju da žrtve genocida u Prijedoru dobiju pravo da se zloglasni koncentracioni logori obilježe kao spomen-stratišta Bošnjaka i Hrvata u Prijedoru, te da 31.maj postane trajno datumsko obilježje prijedorskih “bijelih traka”, kao izraza najrigidnijeg fašističkog aparthejda. 23 godine poslije početka genocida u Prijedoru još se traži istina i pravda. Evropa i svijet umjesto da su kaznili zločince i osudili njihovu politiku uradili su suprotno dodijelivši im 51% teritroije Bosne i Hercegovine, dodijelivši im tvorevinu nazvanu entitet Republika Srpska. Tvorevinu nastalu na krvi, agresiji i genocidu. Dok postoji entitet Republika Srpska, prostor Balkana ne obećava mirno rješenje problema nego ostaje jedno žarište. Republika Srpska je sramota svijeta, zajednički poraz svih boraca za ljudska prava i slobode. Ilegalna, paradržavna tvorevina na hiljadugodišnjoj bosasnkohercegovačkoj teritoriji je opomena Bošnjacima da se bore protiv onih čija je zločinačka sudbina ispisala agresiju i genocid. Entitet Republika Srpska je poziv da se konačno išcupa bošnjački korov zaborava, oličen u bosanskoj i bošnjačkoj historiji, vječno pisanoj životima nevinih. Entitet Republiika Srpska je poziv da Bošnjaci počnu raditi na strategiji kolektivnog pamćenja. Preživjele žrtve i svjedoci genocida u Prijedoru ostaju i dalje poniženi jer im se zabranjuje pravo na sjećanje, istinu i pravdu. Ali žrtve neće odustati od borbe za istinu i pravdu sve dotle dok istina o agresiji i genocidu ne pobijedi, dok se ne postigne pravda za žrtve, ne donese mir za preživjele i ne izgradi prihvatljiva i ljudski snošljiva budućnost za bošnjačku i hrvatsku djecu u Prijedoru. Nećemo dopustiti da genocid u Prijedoru bude zaboravljen jer je strah od zaborava prijedorskog genocida veći od užasa srpskog zločina u Prijedoru.