Komentar dana: Suljo Mustafić i Rifat Rastoder, ničim izazvani, reagovali na izjavu dr. Cerića o Crnogorskom pokretu protiv Bošnjaka
BOŠNJAČE, AKO NISI SLOBODAN DA GOVORIŠ ŠTO MISLIŠ, BUDI MAKAR SLOBODAN DA ŠUTIŠ
Autor: Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012)
Objavljeno: 13. Aug 2015. 19:08:44

Dr. Mustafa CERIĆ: Bošnjače moj u Crnoj Gori i ma gdje bio, nemoj se ti plašiti mene. Nisam ti ja opasnost. Ja te sigurno neću oteti iz voza, hapsiti, deportovati, proganjati, istrebljivati... Neću ti ništa obećati pa slagati, kao što ti je obećao Đukanović pa slagao. Sa njim a ne sa mnom ti otvori javnu debatu o Bošnjacima. Traži da su Bošnjaci konstitutivni narod u Ustavu Crne Gore.


Zvao me na telefon jučer crnogosrki novinar Srđan Janković da me pita šta se u meni promijenilo oko crnogosrke državne politike. Kaže dok sam bio na čelu Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini moje izjave nisu bile ni približno ovako oštre, već naprotiv prije deceniju kada je sam bio u zvaničnoj posjeti Crnoj Gori saopštio sam niz pohvala na račun državne politike Crne Gore u odnosu na evropske integracije, nacionalnu toleranciju i integraciju Bošnjaka u crnogorsko društvo.

Rekoh nisam trenutno u prilici da dajem izjave, ali mogu reći da i ona izjava koja je bila tada, ona je bila adekvatna onom vremenu i okolnostima i mojim očekivanjima. Međutim, moja očekivanja su iznevjerena u tom smislu i zato je došlo do određenih promjena. Ja sam razočaran, jer sam mislio da će Bošnjaci dobiti ono što zaslužuju zbog njihovog učešća u osamostaljivanju Crne Gore.

Janković je rekao da mu je to dovoljno, ali sam ja osjećao potrebu da mu se nakon nekoliko sati javim i pojasnim da odnos crnogorske politike prema Bošnjacima, kao ni prema Bosni, nije korektan zato što Crna Gora nema poštovanja za doprinos Bošnjaka u osamostaljivanju države Crne Gore, kao što Crna Gora nema ni poštovanje prema teritoritorijalnom integritetu bosanske države u slučaju Sutorina. Ovaj nekorektan odnos Crne Gore prema Bošnjacima i Bosni automatski nas podsjeća na Đukanovića i Miloševića, koji su zajedno smišljali agresiju na Bosnu i Hercegovinu i genocid nad Bošnjacima.

Imam potrebu ovdje još dodati da se Đukanović u međuvremenu odrekao Miloševića da bi se obećao euroskim političarima i da bi od ratnog postao mirovni Crnogorac. Ko ne bi poželio takvog momka za nova europska vremena... za nove europkse integracije... za nove europske priče, koje Crnogorci najbolje znaju pričati od Brisela do Londona i od Pariza do Bona... Ko mari više za bošnajčke žrtve? Za bošnjačka nacionalna prava u Crnoj Gori? Važno je da Crnu Goru njeni europski mentori ne sikiraju. Važno je da se Crna Gora marketinški odradila. Neka košta koliko košta. Ko mari za ljudskim protivima Bošnjaka? Za njihovu konstitutivnost? Obećaš i slažeš Bošnjacima. To prolazi. Ali ako obećaš velikim mentorima, moraš ispunit obećanje. Laž kod njih ne prolazi. Već račun veliki dolazi za naplatu.


ZLOČINAČKA TROJKA KOJI SU PLANIRALI I NAREDILI AGRESIJU I GENOCID, I ZBOG KOJIH PLAČU MNOGE BOŠNJAČKE MAJKE


Nemoj da Đukanoviću iko spominje učešće CG u agresiji na BiH, hapšenje i deportaciju bošnjačkih prognanika, pljevaljsku Bukovicu, hapšenje sandžačkih prvaka ili voznu liniju Beograd-Bar u februaru 1993. i mjesto Štrpci, kada je iz voza 671 oteto 19 putnika bošnjačke nacionalnosti...! Nemoj da to iko spominje Đukanoviću, jer se on toga više ne sjeća. No, i ako ga slučajno neki Bošnjak podsjeti, odmah ga jako glava zaboli. Odmah se sjeti Miloševića, kojeg on više nikako ne voli. Ne voli ga pa makar bio rodom iz Crne Gore. Makar mu bio po tome rod. Ali i po prvotnoj političkoj ideji makar mu Đukanović bio najglasniji portpalor.


Đukanović je svima sve obećao samo da ga niko i nikad ne pita za Miloševića, da ga niko i nikad ne podsjeća ko je bio i šta je radio kad je Milošević palio i žario po Balkanu, posebno u Bosni. Milošević koji je također iz Crne Gora pa je tako i on zemljorodni Crnogorac (i Kradžić je rodom iz Crne Gore... Ratko Mladić nije). Nemoj da Đukanoviću iko spominje učešće CG u agresiji na BiH, hapšenje i deportaciju bošnjačkih prognanika, pljevaljsku Bukovicu, hapšenje sandžačkih prvaka ili voznu liniju Beograd-Bar u februaru 1993. i mjesto Štrpci, kada je iz voza 671 oteto 19 putnika bošnjačke nacionalnosti...! Nemoj da to iko spominje Đukanoviću, jer se on toga više ne sjeća. No, i ako ga slučajno neki Bošnjak podsjeti, odmah ga jako glava zaboli. Odmah se sjeti Miloševića, kojeg on više nikako ne voli. Ne voli ga pa makar bio rodom iz Crne Gore. Makar mu bio po tome rod. Ali i po prvotnoj političkoj ideji makar mu Đukanović bio najglasniji portpalor.

Kao iskusan novinar, Janković je pozvao dvojicu Bošnjaka Sulja Mustafića i Rifata Rastodera da mu objasne šta se to događa. Suljo Mustafić, kojem također nije ništa jasno, svoje objašnjenje umotao je u sto celofana, ali nije mogao ni umotati ni sakriti jednu istinu o sebi, a to je da je on neslobodan.

Da, tako je.

Bošnjak na Balkanu nije slobodan. To je ono što karakteriše stanje Bošnjaka svih ovih decenija. Bošnjak na Balkanu, u Crnoj Gori, kazuje ono što se od njega očekuje da kaže da bi ostao živ, a ne ono što zaista misli u duši i osjeća u srcu. Poslušajmo našega Sulja: - Naravno Crna Gora ima takvu istoriju i takav bekgraund u kome je bilo i ovakvih i onakvih trenutaka i momenata u istoriji, dobrih i loših. Bilo je i problema i u nedavnoj istoriji i onoj ranijoj istoriji i naravno bilo je odnosa prema manjinskim narodima koji nisu baš bili primjer čojstva i junaštva. Ali isto tako bilo je i onih drugih trenutaka u istoriji i drugih vremena kada su ti odnosi bili na jednom veoma veoma dobrom nivou uvažavanja i ljudskosti, tolerancije, suživota itd.

Kad malo razmislim, pa ova Suljova izjava i nije tako loša. U jednom dijelu je na tragu moje izjave o opasnosti Crnogorskog pokreta za slobodne Bošnjake, posebno u Americi. U drugom dijelu pak je izražena tipična bošnjačka muka da se kaže nešto što jest kao da nije, odnosno da nije ono što jest...


Crnogorski bajraktari


Bošnjak na Balkanu nije slobodan. To je ono što karakteriše stanje Bošnjaka svih ovih decenija. Bošnjak na Balkanu, u Crnoj Gori, kazuje ono što se od njega očekuje da kaže da bi ostao živ, a ne ono što zaista misli u duši i osjeća u srcu.


Nadalje u svom tekstu Janković najavljuje Rifata Rastodera kao visokog funkiconer SDP-a u Crnoj Gori, koji kaže da ne razumije jezik iz uskonacionalnih tabora, te da su moje konstatacije potpuno pogrešne. Rastoder kaže: - To što sam pročitao od gospodina Cerića, ne samo da je pregrubo i neprilično za intelektualca tog ranga, nego je i netačno, naravno i potpuno pogrešno. Ovim ne pomaže Bošnjacima ni u Crnoj Gori ni drugdje...

Ovaj Bošnjak koji se zove Rifat Rastoder nije uski ili ti niski podanik. On je široki i visoki podanik kakvog svi na Balkanu žele u svojim redovima, posebno SDP-e u Crnoj Gori. Ja priznajem da ne pomažem Bošnjacima u Crnoj Gori, jer im zapravo niko i ne može pomoći zbog prepreka koje im se nameću od ovih koje Rastoder brani. A to su ponosni Crnogorci, koji s ponosom ističu da su Crnogorci. Dakako, nacionalisti unatoč Rastoderu koji "ne razumije jezik iz uskonacionalnih tabora", osim ovaj što ga Crnogorci imaju. Rastoder razumije samo Crnogorce nacionaliste, koji su ga naučili da pjeva njihovu nacionalnu pjesmu. A ne bošnjačku. Jer prihvatljiv Bošnjak na Balkanu je samo onaj koji ne zna svoju, već tuđu pjesmu da pjeva. Koji ne smije svoju, već samo tuđu priču da priča. I tako se ponaša Rifat Rastoder, koji ne spori postojanje nedjela u istoriji. On kaže: - Na stranu neka druga događanja, kojih smo svi svjesni i za koje znamo (da su) ... nedjela koja su činjena u ime i Crnogoraca i Bošnjaka...

Ovdje je Rifatu Rastoderu dopušeteno da se svrsta u "uskonacionalni tabor", to jest da kao Bošnjak optuži Bošnjake za "nedjela", da ih kao žrtve izjednači sa dželatima.

Bošnjače, ako nisi slobodan da govoriš što misliš, budi makar slobodan da šutiš. Budi slobodan da ne govoriš ono što nije istina. Ali, ne Bošnjak na Balkanu, u Crnoj Gori, nema slobodu da govori. On nema slobodu ni da šuti. Bošnjak mora da šuti kad treba da govora. On mora da govori kad treba da šuti.

Znam vi ćete reći da Rifat Rastoder nije bitan. I ja to kažem, ali je bitna njegova pojava. Bitna je njegova prikaza, koja je još uvijek prisutna u Bošnjaku kao izraz njegove neslobode. Nesloboda koja se manifestuje na način njegovog odricanja od samoga sebe, od svoje nacije, od svoje vjere, od svoje kulture, od svih svojih koji su uz njega makra sa riječju... makar sa glasom, koji se daleko čuje od Sarajeva pa sve doli do Podgorice.

Bošnjače moj u Crnoj Gori i ma gdje bio, nemoj se ti plašiti mene. Nisam ti ja opasnost. Ja te sigurno neću oteti iz voza, hapsiti, deportovati, proganjati, istrebljivati... Neću ti ništa obećati pa slagati, kao što ti je obećao Đukanović pa slagao. Sa njim a ne sa mnom ti otvori javnu debatu o Bošnjacima. Traži da su Bošnjaci konstitutivni narod u Ustavu Crne Gore.

Janković svoj tekst zaključuje sa konstatacijom da se u međuvremenu oglasio i Crnogorski pokret na čije osnivanje sam ja oštro reagovao. Iz Pokreta je ocjenjeno da ja pokušavam da pripišem Crnogorcima ono što je činjeno u ime srpstva devedesetih godina prošlog vijeka i da na taj način pokušavam da homogenizujem Bošnjake u Crnoj Gori.

Šta to bi? Zar dva oka nisu zajedno u glavi? Nije valjda da se mali brat odriče Velikog Brata? Ne, ne to je mala varka. A može biti i da je velika zamka za Bošnjaka ne u samo u Crnoj Gori...

Zar treba da kažem da Bošnjak od sad pa nadalje ne smije da dozvoli da ga dva puta iz jedne rupe znija ujede!

Nikad!
Dok god se Gorski Vijenac od Njegoša čita i pjeva u školama, crkvama i na guslama!
Nikad Bošnjak ne smije da spava a da nije budan!
Nikad Bošnjak ne smije da sanja a da ne dosanja slobodu izbora!
Nikada i nigdje Bošnjak ne smije da bude sam bez brata rođenog i prijatelja odanog!
Nikad Bošnjak ne smije da ga je strah od samoga sebe i svog prava na život, vjeru, slobodu, imetak i čast!

Nikad!

Nikad nikome Bošnjak ne smije da se izvinjava zato što je živ!
I slobodan!