Armin ČUSTO: Visoki predstavnik u skladu sa Aneksom X, Dejtonskog mirovnog sprazuma koji mu daju ovlaštenja na preduzimanje potrebnih mjera u Bosni Hercegovini, mora se oglasiti povodom teške situacije u kojoj se nalaze Bošnjaci u manjem bh. entitetu. Vijeće Evrope kao insitucija čija je uloga zaštita ljudskih prava i sloboda mora konkretno preduzeti potrebne mjere, jer se radi o grubom kršenju Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i sloboda.

Zbog strašnih posljedica trodržavne agresije na Bosnu i Hercegovinu koja je iza sebe ostavila na stotine hiljada ubijenih, preko pedeset hiljada silovanih Bošnjakinja, genocid u Srebrenici, Prijedoru, Višegradu, Foči, Kotor Varoši.., te potpisivanje Dejtonskog mirovnog sporazuma kojem je zaustavljena agresija na Bosnu i Hercegovinu, imao je višestruki značaj za Bosnu i Hercegovinu kao međunarodno priznatu državu sa svim elmentima državnosti prema međunarodnom pravu. Sadržaj DMS, njegovi aneksi usmjerni su prvenstveno na ustavno-pravnu komponentu (Anex IV), komponentu zaštite, uživanja i poštivanja ljudskih prava (Anex I, VI, VII). Ustavom Bosne i Hercegovine (Anex IV) obezbjeđen je katalog ljudskih prava koja pripadaju svakom građaninu Bosne i Hercegovine bez obzira na njegovu nacionalnu, vjersku, etničku pripadnost.

Poštivanje Ustava Bosne i Hercegovine je u potpunoj kompatibilonsti sa gore navedenim aneksima koji reguliraju pitanje zaštite ljudskih prava, posebno prava izbjeglica i raseljenih lica. Upravo kompatibilost navedeih aneksa potvrđuje poznatu pravnu maximu, da nema djelotvornog Ustava ukoliko se tim ustavom ne obezbjeđuje svrishodna zaštita ljudskih prava. Kako u ustavno pravnom sistemu Bosne i Hercegovine Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda ima snagu ustavnog principa koji podrazumjeva njenu direktnu prmjenu u Bosni Hercegovini, moglo bi se zaključiti da u Bosni i Hercegovini imamo djelotvornu zaštitu ljudskih prava i sloboda, posebno ako se uzme obaveza Bosne i Hercegovine da svoje zakonodavstvo uskladi sa odredbama Konvencije. U skladu sa tim u Bosni i Hercegovini je obezbjeđen institucionalni mehanizam zaštite ljudskih prava i sloboda, uz obavezu institucija Bosne i Hercegovine, institucija entiteta, kao Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine na preduzimanje svih potrebnih mjera usmjerenih na zaštitu ljudskih prava i sloboda.

U od završetka agresije i genocida na Bosnu i Hercegovinu, prema izvještajima međunarodnih organizacija kojima je u opusu djelatnosti zaštita ljudskih prava, ali i izvještajima domačih insitutucija u Bosni i Hercegovini je prisutan problem grubog kršenja ljudskih prava, posebno prava povratnika u manji bh. entitet RS. Povratnici u manji bh. entitet predmetom su institucionalnog ograničavanja u uživanju ljudskih prava, kao i njene zaštite, posebno ako se uzme činjenica na mali broj riješenih predmeta od strane policije RS, gdje su Bošnjaci bili žrtva napada na nacionalnoj, etničkoj i vjerskoj pripadnosti. Mnogo je primjera takvih napada kao i ograničavanja osnovnih ljudskih prava, prvenstveno se istiće ogrančivanje prava na rad, obrazovanje, uživanje kulturnih i vjerskih prava, prava na jezik...

Almira Okića srpski nacional-šovinisti su pretukli u Prijedoru

Posljednji napad na povrtnike u Vlasenicu, gdje je grupa srpskih nacional-šovinista teško pretukla Mehmeda Kuljančića. Zatim napad na tri momka Bošnjaka u Prijedoru od strane također srpskih nacionalista, još je jedan očigledan pokazatelj o teškoj situaciji u kojoj se nalaze Bošnjaci u tom entitetu. Jedan od napadnutih mladića u Prijedoru je na svom Facebook profilu pozvao predsjedavajućeg Skupštine grada Prijedor Seada Jakupovića da preduzme sve mjere, jer je ovo postalo nepodnošljivo. Ova rečenica napadnutog mladića zvaničnom bosanskohercegovačkom establišmentu mora biti jasan poziv da se „probudi“ i da zaustavi aparthejd i psihološki genocid nad Bošnjacima. Kvalifikacija napada na Bošnjake u manjem bh. entitetu može se nazvati samo psihološkim genocidom, koji ima za cilj da se psihološki kod Bošnjaka stvori osječaj straha, da u takvom stanju isti narod se iseli sa tog prostora, što je u konačnici prekriveni plan zvanične srpske politike u tom entitetu, ma koliko oni odbijali da prihvate takvu kvalifikaciju. Narodu koji je preživo genocid, silovanja, rušenje kulturnih i vjerskih prava, sada se ograničavaju elementarna ljudska prava, pravo na nacionalnu pripadnost, pravo na obrazovanje, rad i druga ljudska prava i slobode koji im pripadaju samim Ustavom Republike Srpske.

Druga adresa koja se u ovoj situaciji mora odazvati jeste Kancelarija Visokog predstavnikai Kancelarija Vijeća Evrope. Visoki predstavnik u skladu sa Aneksom X, Dejtonskog mirovnog sprazuma koji mu daju ovlaštenja na preduzimanje potrebnih mjera u Bosni Hercegovini, mora se oglasiti povodom teške situacije u kojoj se nalaze Bošnjaci u manjem bh. entitetu. Vijeće Evrope kao insitucija čija je uloga zaštita ljudskih prava i sloboda mora konkretno preduzeti potrebne mjere, jer se radi o grubom kršenju Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i sloboda. Konvencijom je predvišeno da sva lica ima imaju pravo na naciponalnu i etničku pripadnost, očito Bošnjaci nemaju to pravo, pa se ranijim krvavim genocidom, sada psihološkim genocidom mora oduzeti to pravo.