DR. CERIĆ: Kao što znate, ja dolazim sa Balkana, koji je svjedočio najgorem ratu nakon Drugog svjetskog rata. Stoga je opomena: „Nikad više“, izgubila svoje značenje u Bosni, kako svi dobro znate. Još jednom se desio neoprostiv zločin ljudske savjesti – genocid. Ja sam ga živio i preživio kako bih svjedočio pred vama danas da zakoni nisu u knjigama, zakoni su u srcu, srce je u duši, a duša je u vjeri, vjeri u Boga, Ljubav, Samilosti, Pažnji, Dobroti.

Na poziv dr. Thomasa Walsha, predsjednika Svjetske fondacije za mir, dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema emeritus i predsjednik Svjetskog bošnjačkog kongresa (SBK) učestvuje u radu Svjetskog samita te organizacije, koji se ove godine održava u Seulu, Južna Koreja, od 27. do 31. augusta.

Dr. Cerić je pred okupljenim zvaničnicima iz cijelog svijeta danas održao i govor, koji prenosimo u cijelosti:

„Ovaj prelijepi grad i ova zemlja, na istoku Azije, na jugu Korejskog poluotoka, pravo je mjesto za održavanje svjetskog samita o miru i razvoju. Zaista, ovo svjetsko okupljanje za mir nije samo organizirano u pravo vrijeme, već je neophodno i u smislu duhovnosti i morala, budući da nastojimo spoznati ko smo i šta smo i šta bismo trebali uraditi ovdje i sada na ovoj planeti.

Znam, baš kao i vi, da bi nas sve zaboljelo, zaboljelo bi čovječanstvo, kad bi neko sa neke druge planete došao i rekao nam kakve smo zvijeri, da se ponašamo gore nego zvijeri u džungli.

No, možemo im odgovoriti: Ne, niste u pravu! Mi nismo zvijeri koje ubijaju jedna drugu, mi smo ljudi koji jedan drugoga volimo! To dokazujemo i ovdje u Seulu. Ovdje smo ujedinjeni u veliku ljudsku dušu za mir. Ne vidite li to prijatelji? Ovdje smo se okupili jer volimo jedni druge, za dobro naše planete, na kojoj volimo da živimo kao ljudi, ne kao zvijeri koje ubijaju jedna drugu. Zato ne volimo da nas nazivaju zvijerima. Želimo da nas zovu ljudima!

No, šta ako bi nas posjetitelji iz svemira upitali o trenutnoj situaciji u našem svijetu, o ne jednom, već mnogim ratovima širom planete, koje je zabrinuti posjetitelj mogao vidjeti? Ti krvavi ratovi među ljudima izgledaju i gore nego bespoštedna borba zvijeri u džungli.

Šta ako nam posjetitelj iz svemira ne povjeruje da smo ljudi, ako nas ubjeđuje u suprotno – mi ljudi znamo govoriti o miru, ali ne znamo kako zaustaviti ratove!

Šta ako nam ukaže na veliku razliku između priče o miru i ratovanju?

Šta ako nam kaže da smo veliki licemjeri koji ne znaju reći istinu, ali znaju kako manipulirati lažima?

To su teška pitanja za sve nas, zar ne? Šta mi, ljudi, a ne zvijeri, možemo reći posjetitelju iz svemira, koji nas sve to pita? Trebali bismo se potruditi ponuditi najbolji odgovor.

DR. CERIĆ: Treba nam neko ko će nam reći kako pomoći sirijskoj djevojčici koja raskrvavljena plače pred našim očima! Treba nam neko da nas povede, da nam pokaže kako da dječaku koji plovi preko oceana vratimo nadu da će beskonačni ratovi jednom stati!

Kao što znate, ja dolazim sa Balkana, koji je svjedočio najgorem ratu nakon Drugog svjetskog rata. Stoga je opomena: „Nikad više“, izgubila svoje značenje u Bosni, kako svi dobro znate. Još jednom se desio neoprostiv zločin ljudske savjesti – genocid. Ja sam ga živio i preživio kako bih svjedočio pred vama danas da zakoni nisu u knjigama, zakoni su u srcu, srce je u duši, a duša je u vjeri, vjeri u Boga, Ljubav, Samilosti, Pažnji, Dobroti.

Stoga bih želio upitati našeg prijatelja s druge planete kako on vidi naše srce i dušu; kako možemo vratiti svoju dušu i vjeru; kako možemo ponovo zadobiti vjeru u Boga koji promatra kako mi ljudi očito gubimo razum, srce, dušu, vjeru jedan u drugoga!

Tako je, nama očajnički treba pomoć jer postajemo bespomoćni i beznadežni.

Treba nam neko ko će nam reći kako pomoći sirijskoj djevojčici koja raskrvavljena plače pred našim očima!

Treba nam neko da nas povede, da nam pokaže kako da dječaku koji plovi preko oceana vratimo nadu da će beskonačni ratovi jednom stati!

Treba nam neko sa nebesa da omekša naša ljudska srca, otvrdnula poput kamena, možda čak i gore. Ima kamenja koje dozvoli vodi da izvire iz njega, ima kamenja koje pukne ili se obruši pred samilosnim Bogom, ali neka ljudska srca tvrđa su od kamena. Baš ta srca stvaraju teške ratove.

Srećom, ima ljudskih srca mekših od pamuka i ljepših od cvijeća!

Ta srca ne samo da govore o miru, ta srca stvaraju mir i rade protiv rata! Ta srca su danas ovdje u Seulu!

Ja sam jedno od njih! Zaista, ponosan sam biti ovdje u Seulu!“