Mr. sc. Fatmir ALISPAHIĆ: Kompletan budžet sa kojim se realizira jedna emisija „Defter hefte“ iznosi 100 maraka. Za te novce ja mogu pokriti gorivo i spavanje kad sam na terenu. Za ovaj besplatan rad ja sam imao poseban motiv.

Govorimo istinu na bosanskom jeziku
Kada smo prije gotovo dvije godine najavili da Bošnjaci dobiju svoj prvi tv magazin „Defter hefte“ na MTV Igman nismo očekivali da će ovaj projekat dogurati do 100. izdanja. Kako je došlo do ovog projekta?
ALISPAHIĆ: Hadži Alma Bandić sa MTV Igman je imala ideju da uvede jedan moj heftični komentar, na neku aktuelnu temu. Za mene je to bilo statično, da govorim dugo samo na jednu temu, pa sam osmislio koncept blic komentara o više tema iz minule hefte. Tako sam kroz 100 emisija tematizirao preko 1000 događaja. Prije nekih desetak godina u „Saffu“ sam pisao kolumnu „Defter hefte“, pa sam odatle uzeo naslov. S obzirom na skromne tehničke mogućnosti za insertažu i montažu, trebalo je dodatno dinamizirati statičnost kadra u kome stoji jedan čovjek i priča. Zato sam uveo da se emisija uvijek snima u drugom prostoru, po mogućnosti u drugom gradu, da ponekad imamo i neku komičnu inscenaciju, tako da gledatelji očekuju nešto novo. To je zahtijevalo više truda, ali, zato je umanjena vizuelna monotonija u kojoj vam jedan lik pola sata stoji u ekranu. Priča je takva kakva je, u nastojanju da govorimo istinu, za svoj račun, na bosanskom jeziku.

S obzirom na oštrinu i otvorenost poruka, valja uputati da li je bilo nekih problema, prijetnji i pritisaka?
ALISPAHIĆ: Zvanično, nije. Dvaput su nas tužakale organizacije koje štite pedere, prvi put kad sam komentirao uvođenje pederluka u škole, a drugi put kad sam u istom prilogu pomenuo pedere i pedofile, pa su se pederi pobunili da nisu pedofili. Mada, i tu sam rekao, a evo ponavljam, pederi imaju pravo da budu pederi, i niko ne smije da ih ugnjetava zbog toga, ali, ni oni ne smiju da ugnjetavaju naše pravo da djecu odgajamo u duhu naše tradcije. Uglavnom, u „Defteru“ se više ne pominju pederi, već imaju išareti, ono kad gledateljima kažem – ja šutim a vi znate na šta mislim. Zasad nema kazne za išaret. Zapanjujuće je koliko u Republici Srpskoj znaju za „Defter“. Vidi se to po forumima i komentarima. Čak nam se dogodilo na snimanju na Vracama, gdje prolazi put za Jahorinu, da budumo izloženi verbalnim prijetnjama nekog Srbina koji me je prepoznao. Sigurno je da mnogima „Defter hefte“ bode oči, ali, to je njihov problem.

Narod je prihvatio „Defter“
Koliko si ti zadovoljan produkcijom i realizacijom, da li je to ono što si zamislio kada je najavljen prvi bošnjački tv magazin?
ALISPAHIĆ: Zadovoljan sam kako je narod prihvatio „Defter“, što znači da našem narodu treba informativna emisija u kojoj će se govoriti sa bošnjačke, a ne sa dejtonske, srpske ili hrvatske tačke gledišta. Ali, „Defter“ je mogao biti mnogo bolji da je imao jaču produkciju. Želio sam da u „Defteru“ imamo saradnike iz svih krajeva gdje žive Bošnjaci, da emitiramo priloge iz Sandžaka, iz Hrvatske, iz dijaspore, da to bude bošnjački svijet u malom. Ali, za takvu produkciju su potrebni novci, a mi novaca za ovakve stvari ne damo. Nedavno u „Defteru“ Avdo Huseinović reče da su svi njegovi filmovi koštali koliko je koštao jedan film o Bijelom dugmetu, plaćen iz državnog budžeta. Tako je i stotinu emisija „Deftera hefte“ koštalo koliko košta jedna emisija tipa „Pozitivne geografije“. Kompletan budžet sa kojim se realizira jedna emisija „Defter hefte“ iznosi 100 maraka. Za te novce ja mogu pokriti gorivo i spavanje kad sam na terenu. A bezmalo više od pola emisija „Deftera hefte“ realizirano je izvan grada u kome živim, jer se trudim da svaka druga emisija bude u drugom gradu i ambijentu. Gdje god su mene zvali, kao predavača i promotora, išao je i „Defter“. Evo, pokušat ću se prisjetiti gdje smo sve dosad stigli: Malme (Švedska), Pariz (Francuska), Penzberg i Minhen (Njemačka), Luksemburg, Rijeka (Hrvatska), Karlove Vari (Češka), Graz i Klagenfurt (Austrija), Mostar, Stolac, Jablanica, Prijedor, Tešanj, Zenica, Gradačac, Zvornik, Brčko, Srebrenik, Kalesija, Kozluk, Živinice, Vogošća, Hadžići, Bočinja, Banovići, Bugojno, Donji Vakuf, i, mnogo puta Sarajevo.



Je li bilo nekih pokušaja da se ojača produkcija „Deftera hefte“?
ALISPAHIĆ: Jeste, pokucao sam na neka bošnjačka vrata, predstavio projekat, rekao da sa hiljadu-dvije maraka po emisiji možemo napraviti čuda, anagažirati saradnike, napraviti dopisničku mrežu, imati aktuelne intervjue, reportaže sa lica mjesta, ali da nikoga ne možemo angažirati džabalame, kao što ne možeš keramičara ili molera pozvati da ti radi a da ga ne ispoštuješ. Ono što je kod normalnih naroda najvrednije, kod nas je najbezvrednije, jer je pismenost ono po čemu se narod vidi i drži na okupu. Rezultat je poražavajući, budući da ni jedna od kontaktiranih bošnjačkih adresa nije dala podršku. „Defter“ se i dalje realizira sa budžetom od 100 maraka po emisiji, jer MTV Igman nema više sredstava, a politički i privredni subjekti nemaju sluha ili ne smiju podržati ovu emisiju. Moj cilj je bio da izguram 100 emisija, i to je moja hedija mome narodu.

Pozivam narod, džemate, udruženja, pojedince,
da finansijski podrže neovisne medijske projekte koji govore o nama
Ostaje poziv za podršku MTV Igman i „Defteru hefte“'
ALISPAHIĆ: Identitet i istina nisu nešto što se podrazumijeva, već temelni pojmovi koje treba braniti, njegovati i finansijski podržavati. Mediji nisu besplatna igračka, već najvažniji nacionalni resurs. Ako se medijski čujemo, to je znak da postojimo i da smo slobodni. Mi smo kao narod razvlašteni, okupirani, na politiku se ne možemo osloniti. Zato pozivam narod, džemate, udruženja, pojedince, da finansijski podrže neovisne medijske projekte koji govore o nama, koji se bore za nas, kao što su Bošnjaci.net, Saff.ba, MTV Igman, Radio „Naša riječ“ Čikago, i dr. Sad ću reći nešto što će mnogi osporiti, a zašta imam debele argumente... Važnije je podržati ma koji bošnjački medij, nego izgraditi džamiju! Zašto? Zato što kad jačate bošnjačke medije tada gradite džamiju u srcima ljudi, a kad se izgradi džamija u srcima ljudi, onda će ta srca napraviti više od jedne džamije. Ja sam zaokružio jedan dio priče sa „Defterom hefte“, ali, sa mnom ili bez mene, Bošnjacima je potreban jedan produkcijski jači tv magazin. Potrebna nam je i jedna tv Diwanhana, dijaloška emisija o našim pitanjima. I za to postoji projekat, ali, nema sredstava. Ja mogu ponuditi volju i znanje, ali ne mogu finansirati te projekte, jer ja nisam ni političar, ni biznismen, niti sam član nečega što ima nekakvu moć.

Na žalost, vode nas ljudi koji pojma nemaju
Napisao si prvi bošnjački ljetopis, knjigu „Ljetopis 2005“, u kojoj si svaki dan ispratio svojim komentarom na događaj koji je obilježio taj dan. Uspio si napraviti televizijske ljetopise za 2014., a možda i za 2015. godinu. Ima li nešto što ćeš posebno pamtiti?
ALISPAHIĆ: Hvala Allahu, ja sam od 17. novembra 2013. kada je emitiran prvi „Defter“, pa do 100. emisije, koja je snimljena u Prijedoru, uspijevao da svake hefte obavim zadatak. Imao sam poseban motiv za to. Ponekad je bilo da se u zadnji čas, iz Njemačke ili Austrije, šalje snimljeni materijal. Ni jednu heftu nismo mašili, 100 hefti narod je imao „Defter hefte“. Žale se ljudi, imaju gripu, imaju išijaz, imaju ovo i ono, a ja 100 hefti nisam izmjerio pritisak, nemam kad od „Deftera“. Ko zna, možda sam više dobio, nego što sam dao. Elhamdulilah. Ono što ću oko „Deftera“ pamtiti cijeloga života jesu brat i sestra, Sadžid i Merjem Hodžić, iz Ljubije kod Prijedora, koji redovno gledaju „Defter“, uče dijelove „Deftera“ napamet, i glume Fatmira. Mene je to više rastužilo, nego obradovalo. Ako je „Defter“ postao mjera zabave za našu povratničku djecu, to znači da naša djeca nemaju atraktivnih medijskih sadržaja sa kojima bi indentificirali svoju bošnjačku i muslimansku osjećajnost. Grehota je ulagati pare u štošta, a ne vidjeti da naša djeca nemaju ono što imaju srpska i hrvatska djeca, medijsko ogledalo svoga odrastanja u svome narodu, u svojoj vjeri, i na svojoj zemlji. Glupavo je graditi štošta, a ne graditi bošnjačke medije! Na žalost, vode nas ljudi koji pojma o ovome nemaju.