PRILOZI ZA HISTORIJU SANDŽAČKOG REFERENDUMA
Autor: Dr. Harun Hadžić
Objavljeno: 02. Nov 2015. 19:11:10

Dr. Harun HADŽIĆ: Vrlo važno ukazati na činjenicu da su neke „postreferendumske političke strukture“ bošnjačkog naroda sa ovih prostora, neoprostivo degradirale postignute rezultate i svele Bošnjake oba dijela Sandžaka (i Srbije i Crne Gore) na nivo ispod nacionalnog dostojanstva. I ne samo to, nego su anulirale dostignuti nivo naciolnalne svijesti i ostvarenog samoopredjeljenja Bošnjaka, naročito u Crnoj Gori, gdje su Bošnjake kao narod potpuno politički ušutkale i vratile na novo tribalne-plemenske svijesti.


Ovih dana, tačnije 25., 26. i 27. oktobra, ove godine, navršilo se 24 godine od referenduma „o potpunoj političkoj i teritorijalnoj autonomiji Sandžaka, s pravom priključenja jednoj od republika SFRJ“. Tih oktobarskih dana 1991.godine, tadašnja Skupština MNVS-a raspisala je referendum, koji je sproveden na teritorijama tadašnjih sandžačkih opština, kao i u dijaspori - inostranstvu gdje žive i rade pripadnici bošnjačkog (tada muslimanskog naroda). Referendum su prihvatile i „dale mu legitimitet“ tadašnje relevantne političke stranke koje su okupljale Bošnjake/muslimane u oba dijela Sandžaka, tj. i u Srbiji i u Crnoj Gori. Prema izvještaju Centralne komisije za sproveđenje referenduma (koji je ovih dana objavljen u nekim medijima), referendum je uspio, i izazvao veliku pažnju domaće, a dobriim dijelom i pažnju važnih stranih političkih faktora. Njegovi rezultati su bili (vjerujem i ostali) značajan argument bošnjačkim-sandžačkim političkim liderima u razgovoru sa domaćim i stranim činiocima koji su se bavili i još se bave rješavanjem pitanja disolucije bivše SFRJ. Na osnovu ovih rezultata, koji su dali neosporni legitimitet Bošnjačkom nacionalnom vijeću (tada MNVS), bošnjački politički lideri su uspjeli da pitanje Sandžaka kao istorijske regije, kao i pitanje statusa samih Bošnjaka kao autohtonog naroda u Sandžaku (i Srbiji i Crnoj Gori), postave na dnevni red važnih međunarodnih foruma – kao na primjer Grupe za manjine pri Londonskoj konferenciji o bivšoj Jugoslaviji, Haškoj konferenciji o bivšoj Jugoslaviji, Ženevskoj konferenciji, raznim NVO, UNPO-u u Hagu, organizacijama za zaštitu ljudskih prava, te da dovedu posmatračku misiju OEBS-a u Sandžak, i dr. Na osnovu tzv. Haškog dokumenta, koji je u stvari bio prijedlog Evropske zajednice za rješenje JU krize, BNVS je sačinilo pisani akt tzv. Memorandum, kao svoj prijedlog za rješavanje pitanja Sandžaka i dostavilo ga vladama Srbije i Crne Gore, kao i svim važnijim medjunarodnim organizacijama i tijelima - UN, EZ, OEBS, Organizaciji islamskih zemalja, te ambasadama i vladama najvažnijih država svijeta.

Obzirom da je pisac ovih redova, kao tadašnji predsjednik i poslanik SDA Crne Gore, i kasniji potpredsjednik BNVS-a, bio jedan od važnih aktera tih događanja, i obzirom da je ovih dana bio „na udaru“ nekoliko poziva od strane svojih bivših stranačkih kolega da kaže nešto u vezi godišnjice referenduma, u ovom kratkom osvrtu podsjećamo na tadašnje veoma značajne rezultate političkog djelovanja bošnjačkih političkih prestavnika na polju rješavanja JU krize. Cilj je da se, ne samo izrazi poštovanje prema zaboravljenim „pionirima“ bošnjačkog političkog buđenja na ovim prostorima, već da se istovremeno barem donekle otrgne od zaborava onaj tada dostignuti nivo političkog i nacionalnog subjektiviteta bošnjačkog naroda, pa ovom prilikom ukazujemo na par relevantnih, ali ne i najbitnijih činjenica o pomenutom referendumu i nekim pratećim događanjima.

Dr. Harun HADŽIĆ: Također je interesantno zapaziti da, na svečanostima koje su ovih dana organizovane u Novom Pazaru povodom godišnjice održanog referenduma, ni kao gostiju nije bilo predstavnika bošnjačkih struktura iz crnogorskog dijela Sandžaka, niti su uopšte bili pozvani glavni nosioci i glavni branioci referenduma kod ondašnjih državnih organa Crne Gore.
Uzgred je vrlo važno ukazati na činjenicu da su neke „postreferendumske političke strukture“ bošnjačkog naroda sa ovih prostora, neoprostivo degradirale postignute rezultate i svele Bošnjake oba dijela Sandžaka (i Srbije i Crne Gore) na nivo ispod nacionalnog dostojanstva. I ne samo to, nego su anulirale dostignuti nivo naciolnalne svijesti i ostvarenog samoopredjeljenja Bošnjaka, naročito u Crnoj Gori, gdje su Bošnjake kao narod potpuno politički ušutkale i vratile na novo tribalne-plemenske svijesti. Naime, u nekoliko zadnjih godina primjetna su okupljanja u CG dijelu Sandžaka i u dijaspori, raznih tzv. plemenskih i bratstveničkih skupština - plemena Balota, Dacića, Ličina i dr., što je s jedne strane vapaj za opstankom, ali s druge strane i veliko vraćanje nazad u odnosu na dostignuti nivo nacionalne svijesti koji je ostvarila ondašnja SDA Crne Gore, i, naravno ondašnje MNVS.

Interesantno je spomenuti i to da ondašnje vlasti Srbije nisu provodile takvu hajku i takvu policijsku raciju kao što su to činile vlasti Crne Gore, koje su na svojoj teritoriji (u crnogorskom dijelu Sandžaka) vršile pretrese kuća, privođenja, hapšenja, saslušanja, zapljenu glasačkog materijala, pokretanja krivičnog postupka, mada su svi organi MNVS-a i glavni protagonisti referenduma bili iz srbijanskog dijela Sandžaka.

Također je interesantno zapaziti da, na svečanostima koje su ovih dana organizovane u Novom Pazaru povodom godišnjice održanog referenduma, ni kao gostiju nije bilo predstavnika bošnjačkih struktura iz crnogorskog dijela Sandžaka, niti su uopšte bili pozvani glavni nosioci i glavni branioci referenduma kod ondašnjih državnih organa Crne Gore.

Dakle, uz ove kraće napomene, a kao ilustraciju i podsjećanje prilažemo stenografske bilješke govora pisca ovih redova, koji je tog 25.oktobra 1991. bio poslanik u Parlamentu Crne Gore, koji je zasjedao baš na prvi dan referenduma i imao na dnevnom redu pitanje sandžačkog referenduma. Također prilažemo izvještaj pisca ovih redova, koji je u vezi za hapšenjima, pretresima kuća i stanova, te policijskim racijama sprovedenim zbog referenduma u Crnoj Gori, podnio Sandžačkom odboru za zaštitu ljudskih prava u Novom Pazaru, te nekoliko potvrda o policijskim pretresima i zapljeni referendumskog materijala:

POTPREDSJEDNIK SKUPŠTINE DR ASIM DIZDAREVIĆ:

Ko želi dalje riječ?
Izvolite.
Riječ ima poslanik Hadžić:

HARUN HADŽIĆ:

Uvaženo Predsjedništvo, uvaženi poslanici,
U vezi sa mišljenjem Vlade povodom referenduma o Sandžaku, mogu da kažem sljedeće:
Referendum sprovodi Muslimansko nacionalno vijeće Sandžaka, a ne SDA stranka, kako se to malo prije čulo tokom diskusije ovdje u Skupštini. Mislim da to ne treba imputirati stranci. Međutim, što se mišljenja Vlade po tom pitanju tiče, mogu još da kažem, da u tome njenom mišljenju stoji da je ovim referendumom narušen ustavni sistem, što po mom mišljenju ne stoji, jer je naša država ratifikovala Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, Službeni list SFRJ broj 7, od 4. februara 1971. godine, koji predviđa ova prava naroda.
Dalje, Vlada misli da je odlučivanje o promjeni granica Republike u nadležnosti ove Skupštine, što nije sporno, ali Muslimani smatraju da imaju pravo postaviti neki svoj zahtjev i da o njemu treba odlučivati. Ovaj zahtjev treba razmotriti na demokratski način i prihvatiti ga demokratski. Možda granice neće ni biti promijenjene na štetu Crne Gore.
Vlada, isto tako, misli da odluka Muslimanskog nacionalnog vijeća nema važnost na teritoriji Sandžaka i Crne Gore, jer to Vijeće ima sjedište u Srbiji. Međutim, Muslimani misle da ima važnost i na teritoriji Crne Gore jer su sve muslimanske stranke, stranke koje okupljaju Muslimane na teritoriji Crne Gore, prihvatile tu odluku Muslimanskog nacionalnog vijeća.
Isto tako, ističem da referendum, sam po sebi, ne ugrožava suverenitet i ne mijenja granice, a ova Skupština je sama postavila pitanje promjene granice Crne Gore, čime ne ugrožava ničiji suverenitet, a granice su, kao što znamo, samo administrativne. Dalje, upozoravaju se akteri referenduma da će snositi odgovornost za posljedice. Ovdje ne bi trebalo vještački proizvoditi posljedice, jer nema posljedica, nema rata, nema oružja, nije Sandžaklijama recept Knin, poštovaće se vlast Crne Gore sve dok se ne postigne dogovor za zelenim stolom.
Mišljenje Vlade govori da se poštuju prava i slobode, međutim, podsjećam da se ponovo insistira na oduzimanju prava na naciju Muslimana u Sandžaku. Jedan visoki srbijanski funkcioner je skoro izjavio da su Muslimani imali naciju samo u Brozovoj Jugoslaviji, a da u svakoj drugoj Jugoslaviji koja bude pravljena neće više imati naciju.

POTPREDSJEDNIK DR ASIM DIZDAREVIĆ:
Smijem li da podsjetim da se nalazimo u Crnoj Gori, ako to nešto znači.

HARUN HADŽIĆ:
Muslimani Sandžaka smatraju da su nepravedno podijeljeni, da oni imaju pravo da budu cjelina. Vlada kaže da su organi Republike otvoreni za sve inicijative, pa, po mom mišljenju, ovaj referendum će i poslužiti kao osnova za podnošenje jedne takve inicijative. Mislim da nije prihvatljivo mišljenje Vlade da Zakon o lokalnoj samoupravi predstavlja jedno od temeljnih demokratskih dostignuća u Crnoj Gori, jer taj zakon nije neko visoko pozitivno dostignuće, on sužava prava i ovlašćenja opština, a kada su u pitanju Muslimani Sandžaka, sužava i prava svih naroda koji tamo žive.
Nasuprot Vladi, Muslimani misle da postoje pravne pretpostavke i istorijski, etnički, kulturni i socijalni razlozi da Sandžak ostvari jedinstvo svog duhovnog, kulturnog, ekonomskog, socijalnog i etničkog prostora, i to na zakonit način – dogovorom i mirnim putem.
Slažem se sa mišljenjem Vlade da treba ispoljiti razboritost i Muslimani Sandžaka će to sigurno učiniti i čine.
Želim istaći da Muslimani Sandžaka ne traže više nego što to sada imaju Srbi i Crnogorci u Bosni i Hercegovini, i Hrvatskoj, ali ni manja prava od njih.
Dalje, ističem da ovaj referendum, čiji ishod još ne znamo, (mada je, kako sam malo prije saznao iz jednog telefonskog razgovora, do ovog trenutka već oko 60% glasača izašlo na glasanje), ne izlazi iz okvira Haškog dokumenta[i] , kao ni drugih međunarodnih pravnih dokumenata. Dakle, nema razloga da neko zazire od istog.
U preambuli Pakta o građanskim i političkim pravima i slobodama piše da su njegove potpisnice obavezne, a Jugoslavija je potpisnik tog pakta, da priznaju dostojanstvo naroda koje je bitno za sve članove ljudske zajednice. Dakle, dostojanstvo Muslimana bi bilo narušeno, oni bi bili poniženi kada bi druge nacionalne grupe u Jugoslaviji ostvarile autonomiju, a Muslimani Sandžaka ne.
Haški dokument prihvata i ovaj međunarodni Pakt o građanskim i političkim pravima, što smo svi mogli pročitati. Prema tome, ja ne znam gdje je ovdje taj i toliki prekršaj. Muslimani ne žele da učine bilo šta mimo ovih propisa. U ovom Paktu o građanskim i političkim pravima, pored ostalog, piše i ovo: – „da se ideal slobodnog ljudskog bića, koje uživa građanske i političke slobode, i koje je oslobođeno od straha i bijede, može postići samo ako se stvore uslovi koji omogućavaju svakome da uživa svoja građanska i politička prava, kao i svoja ekonomska, socijalna i kulturna prava“.
Takođe, u članu 1. prvi dio, piše: „Svi narodi imaju pravo na samoopredjeljenje. Na osnovu ovog prava oni slobodno određuju svoj politički status i slobodno obezbjeđuju svoj ekonomski, socijalni i kulturni razvitak.
Države, članice ovog pakta, dužne su da pomažu ostvarenja prava naroda na samoopredjeljenje i da poštuju ovo pravo shodno odredbama Povelje Ujedinjenih nacija“.
U drugom dijelu člana 2. tačka 2. Stoji: „Države, članice ovog pakta, obavezuju se da u skladu sa svojim ustavnim postupkom i odredbama ovog Pakta preduzmu korake koji bi omogućili usvajanje takvih zakonskih ili drugih mjera kojima mogu da ostvare prava priznata ovim Paktom, a koja nisu još stupila na snagu“.
Prema tome, uvaženi poslanici, nema razloga za zastrašivanje Muslimana, za neku policijsku ili vojnu torturu, za represiju, za prelijetanje aviona ili helikoptera u brišećem letu, za uznemiravanje stanovništva. To se već desilo ovih dana. Muslimani garantuju da oni neće ugroziti nikoga od svojih komšija Srba, Crnogoraca i drugih. Svi su oni potpuno bezbjedni - što se Muslimana tiče. Nemaju osnova imputacije nekakvih „južnih frontova“, nekakve „kolaboracije sa ustaštvom“, „HDZ-om“ i sl. Tu nema nikakvih osnova. Muslimanima je uvijek bilo jasno, kao što im je i sada jasno, da se zajednički život na prostorima ove zemlje mora dogovorno omogućiti i iznaći uz ravnopravno učešće svih zainteresovanih strana. Sandžak treba posmatrati u sklopu cjelokupne jugoslovenske krize i rješavanja te krize.
Hvala.








Potvrda izdata od MUP-a CG, OB u Rožajama, o privremenom oduzimanju referendumskog glasačkog materijala iz prostorija Opštinskog fonda za kulturu i fizičku kulturu, čiji je direktor bio Harun Hadžić, inače predsjednik SDA Crne Gore. Pretres Ii oduzimanje materijala izvršeno je treći dan referenduma, tj. 27.10.1991.godine oko pola noći, nakon što je prethodno oko 24h izvršen bez sudskog naloga policijski upad u stan Haruna Hadžića predsjednika SDA i izvršen pretres njegovog stana, gdje nije nađen referendumski materijal.



Potvrda izdata od MUP-a CG, OB Rožaje, o privremenom oduzimanju referendumskog glasačkog materijala iz prostorija SDA CG, kancelarija u Rožajama. Pretres I oduzimanje materijala izvršeno treći dan referenduma, tj. 27.10.1991.godine oko pola noći.



Fussnote:
i] Haški dokument je u stvari nacrt sporazuma koji je utvrdila Evropska zajednica za razrješenje jugoslovenske krize, a koji je predvidjao široku autonomiju za manjinske narode i manjine – tzv. Specijalni status. Taj dokument su tada bile prihvatile sve bivše JU-Republike osim Srbije, a takodje SDA CG kao i SDA Sandžaka a svakako i Muslimansko nacionalno vijeće prihvatili su ovaj dokument kao podlogu za rješenje statusa „manjina“ u SFRJ, te na osnovu njega sačinile poznati Memorandum o uspostavljanju specijalnog statusa za Sandžak. Ovaj memorandum je kao što je poznato bio poslat vladama Srbije i Crne Gore kao prijedlog za razgovore o statusu Sandžaka i bošnjačkog naroda (tada muslimanskog mnaroda) u SFRJ.