OD PRAVA PREMA ŽENAMA DO ZLOSTAVLJANJA
Autor: Dr. Fatima Fejzović
Objavljeno: 04. Nov 2015. 13:11:46
Fatima FEJZOVIĆ: Često nezdrav odnos muža prema ženi, izaziva njen pogrešan odnos prema njemu i prema nekim propisima. Najbolji primjer za to jeste poligamija. U svakodnevnom životu jako često možemo čuti kako se muževi poigravaju sa ovim propisom, pokušavajući da iziritiraju svoje supruge, pritom ne misleći na posljedice takvog postupka. Kod većine žena takvo ponašanje, rezultira negativnim odnosom prema ovom propisu. Čak nekada i žene vjernice, iziritirane ovakvim ponašanjem, kažu nešto, što nikako ne bi smele, o ovom propisu.
Žene su druga polovina muškaraca. Mjeru čovječanstva ne čini jedan čovjek ili jedna žena. Mjeru čine muškarac i žena sjedinjeni u braku, što ih čini porodicom. Baš kao što najmanji dio vode nije kiseonik ili vodonik, već oboje ujedinjeni. Žena ne treba biti neprijatelj muškarca, niti ona treba biti njegov konkurent, ali ona nije ni muškarac. To znači da su oni jedno od drugog, žena od čovjeka i on od nje. Prva žena Hava je nastala od muškarčeva rebra, a svaki čovjek mimo Adema, alejhisselama, je od žene.

Zbog toga je neispravno da žena od sebe napravi neprijatelja muškarcu, niti da se nadmeće sa njim, već je ona tu da ga dopunjuje. Još od malih nogu učene smo da ako nemamo muža pored nas mi nismo ispunjene, nismo kompletne. Tako su nas učili i crtaći koji su nam bili plasirani: Pepeljuga je bila sluškinja i spas je gledala u princa, Uspana ljepotica je spavala dok je nije Princ probudio... I tako smo učene da je muž naš spasilac. Ali ne, muž je naš partner! Kada biramo muža mi moramo birati partnera sa kojim dijelimo ista razmišljanja, stavove i želje za budućnost. Zajedno rame uz rame, možemo se probijati kroz dunjalučku egzistenciju.

Čovjek i žena nikako ne smiju zamijeniti svoju ulogu, jer ako on izgubi čvrstinu, a ona izgubi svoju krhkost i tada život gubi smisao. Žena je ta kojoj je Allah dž.š. odredio da bračnom domu i majčinstvu podari mir, smiraj, sreću i ugodnost. Allah joj je dao veliku odgovornost u odgoju generacija i kreiranju stavova, obrazovanju genijalki. Ona ljulja kolijevku svoju desnom rukom, a lijevom ljulja svijet. Upravo je Allah ženi dao najbitniji emanet da u svom naručju odgaja čovječanstvo.

Naš Poslanik je bio okružen snažnim, samouvjerenim i nezavisnim ženama. Njegova voljena Hatidža bila je jedna od najuspješnijih među trgovcima Arabijskog poluotoka, a njeno bogatstvo omogućilo je Poslaniku da ima vremena da se povlači u osamu u pećinu Hira, gdje je primio prvu objavu. Aiša je, uprkos svojoj mladosti, bila samouvjerena, slobodoumna i intelektualno snažna žena koja će kasnije postati jedna od najvećih žena učenjaka u historiji. Temelje njene intelektualne veličine postavio je sam Poslanik koji je prepoznao njenu briljantnost. Zejneb bint Džahš je vodila „neprofitnu organizaciju“. Ona je izrađivala različite rukotvorine, prodavala ih na pijaci, a zarađeni novac koristila da potajno pomaže siromašne u Medini. Ummu Seleme je bila dovoljno hrabra da sama emigrira iz Meke u Medinu, pratio ju je samo jedan jahač. Ona je također mudro riješila krizu na Hudejbiji. Sve su to supruge Poslanika, a.s. Njihovim imenima možemo dodati i mnoge snažne i energične žene koje su igrale značajnu ulogu u životu mlade muslimanske zajednice.



Isto kao što žena treba poštovati i pomagati muža u izvršenju njegovih obaveza, i muž je dužan poštovati svoju ženu, pomagati joj u njenim obavezama i bodriti je da duhovno i intelektualno jača. U našoj zajednici prisutna je situacija gdje muž preuzima svu odgovornost poslova mimo kuće i angažiranost u društvu, a ženu veže samo za kuću i kućne poslove. Na ovaj način žena biva uskraćena svega korisnog što može uzeti i ponuditi društvu. Čak i oni koji se pozivaju na slijeđenje Kur'ana i Sunneta, zabranjuju svojim suprugama djelovanje u društvu, pozivajući se na to da je kuća najsigurnije i najbolje mjesto za ženu. Koriste kur'anska i sunnetska načela, bez poznavanja povoda i intencija tih propisa. Da je Allah naredio ženi da samo djeluje u okviru svoje kuće, ne bi joj propisao pokrivanje, spuštanje pogleda ili zabranu mirisanja. Ženi je pomenuto propisano izvan kuće, a ne u kući kod svog muža i svoje porodice. Ovim propisima Allah je zaštitio ženu kako bi mogla normalno djelovati u okviru svoje zajednice.

Često nezdrav odnos muža prema ženi, izaziva njen pogrešan odnos prema njemu i prema nekim propisima. Najbolji primjer za to jeste poligamija. U svakodnevnom životu jako često možemo čuti kako se muževi poigravaju sa ovim propisom, pokušavajući da iziritiraju svoje supruge, pritom ne misleći na posljedice takvog postupka. Kod većine žena takvo ponašanje, rezultira negativnim odnosom prema ovom propisu. Čak nekada i žene vjernice, iziritirane ovakvim ponašanjem, kažu nešto, što nikako ne bi smele, o ovom propisu.

Pogrešnim interpretiranjem nekih propisa koji su propisani kao lijek za određena stanja, dolazi se do pogrešnog shvatanja istih. Hamdi Šafik u svojoj knjizi „Supruge, a ne ljubavnice“ navodi podatak da je u Bosni i Hercegovini, 1910. godine bilo više muškaraca, nego žena, a u periodu od 1992 – 1995 bio je jedan na 27 žena. Period u prvom i drugom periodu nije isti vezano za ovaj i druge propise. Prema tome, prije nego li i donesu odluku o nekom propisu, trebaju sagledati vrijeme, mjesto, stanje i mogućnosti u kojima se nalaze.

Allahovi propisi se nikako ne smiju koristiti za iritiranje i igranje, kako od strane muškaraca, tako i od strane žena. I ovo je, također, jedan od primjera intelektualnog zlostavljanja žene od strane muža, koje je rasprostranjeno na našem podnevlju.

Muž korača jednu stepenicu ispred svoje supruge, onda se okrene i pomogne svojoj partnerici da se uspenje na istoj stepenici, i sve tako do vrha, do Dzenneta, ako Bog da. On svojoj suprugi treba biti pomagač i podrška na putu činjenja dobra, a ne nikako da joj odmaže i da je potcenjuje.