MONTEISLAM – NOVI-STARI-NOVI REIS I 39 VELIKANA CRNOGORSKOG UMMETA
Autor: Esmin Frljučkaj
Objavljeno: 09. Nov 2015. 00:11:42

Esmin FRLJUČKAJ: Priča mi brat iz Plava, da je uoči izbora za Reisa istraživao koga bi džemati voljeli da vide na čelu Islamske zajednice. U toj anketi sam upisao hafiza Kujevića, Redžematovića – pripadnika Svjetske unije islamskih učenjaka, Đonija, Burdževića, Jasavića, (Fejzić je javno obznanio da se neće kandidovati), Kajošaja, Arifaja, Hasića, Šukuricu, Ukošatu, oba Dacića. I kaže, da je interesantno da Omera, kao prvog saradnika, niko nije zaokružio. Ja mu na tu konstataciju odgovorih da umišljene niko ne voli. Da si u anketi imao stavku "najomraženija ličnost Islamske zajednice", Omer bi bio ubjedljivo prvi.
Pita me brat iz Plava, a kod njih je pola dunjalučke mudrosti: – Jesi li ispratio izbore u Islamskoj zajednici i šta misliš?

- Jesam, brate, ove i sve druge. Nego sjedi, redom ću, da bi ukapirao, pošto vi Bošnjaci bolujete od zaboravnosti. Islamsku zajednicu u Crnoj Gori sačinjavaju 14 odbora. Kada su se održavali ti izbori, bili su sumnjivog porijekla, a ovo su sad posljedice.

Svjedok sam da u gradu gdje živim džematskom skupštinom je predsjedavao insan koji nikada nije ušao u džamiju, a napunio je vjerovali ili ne punih 90 godina. Sina je nesebično počastio mjestom u odboru. I kad krene nešto kako treba, predsjednik je postao, ni kriv ni dužan, osoba koja ni bajram ne klanja, a slavi vjerovatno. Kada bi kojim slučajem upitali predsjedavajućeg, umije li da svira trubu (?), vjerovatno bi vam odgovorio da nije nikada svirao, ali zna sigurno - BS je odigrala, imami su prihvatili loptu i koordinirali ovim halal projektom. DPS je „jopet“ slavio. Poslije su se svi učesnici u hotelu počastili, i fatihom završili. Kako oni znaju reći “i ćevap ...“ ali ne i sevap.

Mi koji smo trebali da biramo ili budemo birani samo smo mogli nijemo da posmatramo, jer je u našoj blizini uz inspektore bio interventi policijski vod koji je zauzeo gard, tako da su nas u svakom momentu mogli počistiti mavašijem.

Šejtani su došapnuli policiji da predstavljamo opasnost... Poslužili se sa DPS taktikom - ko se izrazi negativno o premijeru taj je protiv države. U ovom slučaju je bio isti recept – ko se ne slaže sa Islamskom zajednicom, taj je vehabija.

Nakon izvjesnog vremena, bivši predsjednik odbora šeretski reče: „Sve te opasne tipove reis je poslije izbora, zbog pretrpljenih duševnih bolova zaposlio u medresi.“ Više nisu bili prijetnja... Duhoviti paša doda: „E nema Rifkove duše nadaleko.“ Ja dodah: „Dobra mu je dobra akida.“

Džematlije su kao i uvijek taj jad mudro odšutile. Šuti, sine, - tako su ih generacijama trovali. Tješili se među sobom kako oni nisu ljubimci džamija i da im neće smetati, a njima eto pare i kancelarije. Sad imamo mali problem, sva ta njihova velika šerijatska kola, nekad i do vrata, tjeraju nas da se provlačimo. Mada lično znam, oni su oduvijek vozili. Srednji put o kojem vaze je Golf 4.

- Slušaj me sad, brate, 14 odbora, sa dirigovanim saborom, uz monopol BS i lijepom rukom velikog brata DPS-a, sutra tebe mogu izabrati za reisa, ili starog - novog proglasiti za doživotnog. Je li ti ovo palo na pamet? Zato bi mi bilo draže da je pravni ekspert F. Čekić umjesto dva fakulteta završio jedan, a da zna da je „ibadet u riječi NE“, kako reče Burdžević u knjizi ČOVJEK.

E, sad da ti pričam o ovim izborima. Hoćeš još jedan čaj? Ne znam sjećate li se, ovo je onaj brat što je radoznao – to je dobar znak. Stigao je. Ljeto je proveo kod svojih u Plavu, hemoglobin mu 140, napunio se kiseonika i dolara od adžovice iz Amerike, ali sve mi se čini da slobodu još nije okusio. Šuti na sve što ga pitam, kalkuliše previše, a u tim godinama je to opasno.

Da počnem.

Neizvjesnost do posljednjeg časa. Toga dana kad je novi-stari-novi reis ušao u salu, shvatio je da je uzaludno brinuo. Čim su ga uočili, svih 39 istovremeno podigoše ruku. Predsjedavajućem nije ništa preostalo bez da ga poljubi u čelo. Omer, kada vidje ishod glasanja, pade na koljena i učini sedždu zahvalnosti. Portir ga je našao ujutro na istom mjestu, ponavljajući: - Volim te više i od samog sebe.

Priča mi brat iz Plava, da je uoči izbora za reisa istraživao koga bi džemati voljeli da vide na čelu Islamske zajednice. U toj anketi sam upisao hafiza Kujevića, Redžematovića – pripadnika Svjetske unije islamskih učenjaka, Đonija, Burdževića, Jasavića, (Fejzić je javno obznanio da se neće kandidovati), Kajošaja, Arifaja, Hasića, Šukuricu, Ukošatu, oba Dacića. I kaže, da je interesantno da Omera, kao prvog saradnika, niko nije zaokružio. Ja mu na tu konstataciju odgovorih da umišljene niko ne voli. Da si u anketi imao stavku "najomraženija ličnost Islamske zajednice", Omer bi bio ubjedljivo prvi.

S druge strane, sve počasti. Za njega je reis izjavio da nema zadatka koji nije u stanju da izvrši. Dao je nemjerljiv doprinos u izgradnji skoro svih značajnih vjerskih objekata u CG. Ima moć da odavde do azijskog kontinenta namiriše pare. Kontraverzna ličnost.

Lijepo je bilo vidjeti sufije, selefije, i one što praktikuju srednji put pod jednom zastavom. Treba istaći da je naše vijeće učenjaka Ilmija, i Sabor, da se ne ogriješim, svih godina bilo na visini zadatka. Kada bi mladi reis pogriješio, oni bi istog momenta došli do njega, uhvatili ga za okovratnik uz riječi: – Šta radiš?!

U jednom momentu nasta komešanje. Valjda je neko od sufija rekao da je Fejzića istovremeno vidio u dvije džamije, da je evlija, da vidi čudne stvari ovoga i onoga svijeta. Odjednom svi krenuše prema njemu.

Njih par, koji su završili škole u Medini, usprotiviše se, ali neko im telefonom naruči tespihe, mirise, te se umiriše.

Reis nikada nije volio kult ličnosti, zna da to može poći u neželjenom pravcu. Išaretom dade znak vojnom muftiji da ga izvede. Navigacija u novom BMV-u mu je naštelovana prema Turskoj. Otkad postoji dunjaluk, Balotiće ne pamte da je neko, liše reisa, upregnuo ovako moćnu mašinu, sa pogonom na sva četiri točka.
Ispred zgrade gdje boravi premijer, dočeka ga novinar Aldžazire (Al Jazeera).



Pitanje prvo je bilo: – Kako ste uspjeli među različitim da postignete istomišljenost? Reis odgovori da upravo zbog toga ide u Erdoganov štab da na tu temu održi predavanje, jer su na posljednjim izborima izgubili većinu.

Poslije večere Erdogan izdvoji i zamoli Hadžijića da razmotre novonastalu situaciju u CG. Naime, muslimani napuštaju otadžbinu, bolje rečeno, otadžbina napušta njih.

Prešutno su se saglasili da Milova obećanja ne piju vodu. Turska pomoć koja je do sada bila u vidu šerbeta, tepiha, lustera, ograda, krečenja i amaneta treba da se konkretizuje u obliku produktivnih radnih mjesta u Plavu, Gusinju, Rožajama, Ulcinju, Šahovićima, zaključiše.
– Šta je to za našu moćnu privredu?, doda premijer.

– Ne treba ni Pljevlja izostaviti, tu smo dobro platili na račun Turaka, vidno uznemiren reče Sadmir. Tada iskoristi Erdoganovu zatečenost, da naglasi da je vitez Islama Salahudin Ejjubi bio Kurd i da bude samilostan prema manjinama.

U ranu zoru Premijer upita moju prvu džamijsku ljubav (brata mi po naciji do 1595) Redžematovića, je li se čuo sa Karadavijem i kako je Šejh osvanuo. Malo su pričali na albanskom, arapskom, engleskom, a Džemo je sve to zapisivao na starogrčkom. Interesovao se za neke pojedinosti vezane za Čanakale.

Žena Džemova Elvisa je sektretarica u opštini. Prima evropsku platu, a zadržala je balkanske manire. A, evo zašto tako mislim. Čim sam se negativno izrazio na račun BS, automatski me prekrižila iz fejsbuk prijatelja. Taj diplomatski incident ispričah mojoj hanumi, očekujući da će biti na mojoj strani... a, ona... "Neće budalu niko u društvu..." a ja, "ti to meni da sam budala? a ona: "Ne mala, ne mala"....

Reis bješe preskočio... doručak, pa ne bješe razgovorljiv. Premijer zatraži od njega da mu pošalje pravnika Čekića. Od zlata bi mi došao sad prije vanrednih izbora, sve one do 40 godina da počisti, mladi su...

Nije mu jasno što nije došao Burdžević, toliko hvalospjeva o njemu, a sad u trećem planu. Nije valjda za Sandžak nešto lijepo prozborio… Muhovića čim vidje, automatski mu dade ključeve od audija i kaza mu: – Miči se iz one škode više, da ti se ne smiju kroz Petnjicu.

Isljamu se zahvali na borbi protiv vehabizma. Zejnu je poručio da mu se na oči ne pomalja dokle duhan ne ostavi. U Crnoj Gori, poslije svakog novog premijerovog mandata sve više pušimo, dimimo...

Dopao se Premijeru Mialimi. Čita redovno njegove postove na Twiteru. Jedne mu je prilike postavio pitanje: – Mialimi, pratim tvoj rad, uvijek si dotjeran, hanefijski obrijan, prefinjenih manira, imaš znanje iz svih oblasti, zašto se nijesi kandidovao za Reisa?

Imao si prednost, Albanac si, imate za sada tri države na Balkanu! Konkurencija ti je Bošnjak, a oni su kao nedonoščad iz inkubatora. Svađaju se ni zbog čega, prave granice đe ih nikad nije bilo, svak im je bliži nego svoj. Ne znaju da imaju obavezu da riješe pitanje državnosti, prema sebi, a i prema pokoljenjima koja dolaze. Sve te žrtve, a zašto? Pitaće ih djeca zašto su VJEČITI muhadžiri. A nijesu se izbavili ni na Bošnjake rasute po Evropi, malo hajra od njih. Nema sale koju nijesu zakupili za pjesmu i igru, užičko im je najmilije. Muftija traži da hodaju uspravno, ali od vječitog saginjanja kičma ne sluša. Iz sveg glasa govori - da se za slobodu moramo boriti, ne čekajući da nam je neko pokloni. Poklonjena sloboda novo je ropstvo.

One koji žive u Crnoj Gori je prisvojio premijer. Dobri su, ništa ne traže, odaniji su mu nego Cetinjani.

Mailimi zatečen, ni sam nije znao da se tako visoko kotira, zaplaka - Moj Tajipe, gdje goć dođeš, ti ko hedija dođeš, ali ja nijesam mogao biti taj. Ja sam bio niko pa me reis uzdigao. U njegovo zdravlje sam postao glavni imam. Napravio nam je najljepšu džamiju. Njegovom inicijativom sam predsjednik Sabora. Volim ga više nego moje po krvi, a ne da mu izađem na megdan? A i kad bih htio, kako? On je sa Filipom na ti, sa Mugijem na mi, a sa ambasadorom Murom sofru dijeli. Nego bolje i ovako, da ne izgubim svakako.

Kačaru je poslao Ihju od 9 tomova, štampanu 1111. godine, kada je velikan Gazali preselio, kao amanet da nastavi da se bavi naukom, jer kada ga je vidio prvi put imao je utisak da je najmanje rektor na čuvenom Al Azharu.

- Poručite AbduRahmanu da bude milostiv prema đacima, da ne izigrava strogoću, jer njemu osrednji prosjek u školi nije smetao da postane direktor Medrese. Neka uči djecu s kim da piju kahvu, da se na savjest ne osvrću, da pripadaju uvijek vladajućem šablonu, ako će da uspiju, čovječe Božiji.

Dok ih je premijer ispraćao, neko uoči bijeli golf PG 022. Nije valjda i ovamo stigao, svi se začudiše. Reis se tada okrenu prema Tajipu: – Sjećaš li se, pričao sam ti o Ismailu. On je moj sluh, moj vid. On mi je kao stotinu drugih. Njemu sam namijenio tablice „Fatih“. Nadam se da će te ubrzo obradovati. Ismail već sprema vojsku za osvajanje Beča. Kad dođeš u njegovu kuću vidiš samo neke mape, knjige kao Kako pokoriti svijet, Moć vladanja, Moć podsvijesti, Moć pozitivnog mišljenja ...
Brat mu je Džemo protiv svih ratova. Hafiz je zbirke Sulejmana Bugarija. Amerika ga je stavila na crnu listu. Propagira mir, a to njoj ne odgovara...

Pokušava planeti poslati poruku mira, ljubavi. Ajeti mu dopiru do srca. Govori naglas „lijepa riječ daje plod u svako doba dana i noći.“ Poručuje da osmjeh razoružava ljude. Priča o halifi Omeru koji je probao sablju i blagost, pa je našao da je blagost oštrija. On u to vjeruje i tako živi.

Fuad sve procese posmatra osmjehujući se. Jer je svjestan da svačije planiranje nove funkcije, jednom zakonskom tačkom može da onemogući.

Martinović je nastavio sa dobrovoljnim nafilama i poslije ramazana. Našao je radost u namazu, ženi i mirisu. Nekad on predvodi, nekad pusti ženu. Njemu i starom hodži Ljuljanoviću zavidim na disciplini namaza. Kod njih nema kašnjenja, naklanjavanja.

Kada Allah hoće da uzdigne svoga roba, primjer je Redžep Ljuljanović. Nema visoke škole, niti titule, ali je prvi u namazu, prvi u ahlaku, u skrušenosti. Priča mi Boban Milicin i student generacije Bejto Šahmanović, kada su se u grdnom vaktu svi utrkivali ko će što više etiketa nalijepiti braći iz saffa koji ne pripadaju hanefijskom pravcu, Ljuljanović je jedan od rijetkih koji se nije pridružio toj harangi. Drago mi je što me baš on predvodi u namazu.

Jedne večeri poslije jacije namaza, u društvu svuda prisutnog mlađeg Dacića, upitah dvojicu medresanata kojeg profesora najviše vole, a oni u glas: – Husića iz Bara. Upitah ih zašto, a oni odgovoriše: – Zbog lijepog ahlaka. U momentu se sjetih našeg Učitelja koji reče – Čovjek će lijepim ahlakom dosegnuti nivo onoga koji je dan-noć u ibadetu.

Dok sam čitao hadis – kada vidite nekoga da posjećuje džamije, posvjedočite da je mumin – pade mi na um osamdesetdvogodišnji Salih D., kojem je, i kada je u bolnici, srce u džamiji. Sjetih se i selefa Mehdije Demirovića, Muja Basrija, Ljačevića, Kadra Toskića, Džaku Krnića, Anela Medunjanina, hvala Bogu ima ih još, naravno imama Arifaja, Šukurice. Uživaju u Božjim kućama. Oni su ti koji čuvaju vjeru na ovim prostorima.

Za razliku od njih postoji nemali broj onih koji kada čuju ezan bježe kao osihreni u prvi kafić. Ne vole da padaju na sedždu, što im ne smeta da svaki korak, harf naplate. Žive dobro od Islama. E, njih se treba čuvati. Njima ajeti dopiru samo do džepa.

Njih ne smijem imenima. Moćan lobi. Proglasit će me isilovcem.
Kada drže predavanja, da bi uzdigli sebe kako mnogo znaju, kažu da dođu neki koji su pročitali pet-šest knjižica i misle da mogu da derse. A, kad njih pitaš jesu li pročitali abecedu islamskih znanosti PREPOROD ISLAMSKIH NAUKA, sliježu ramenima, rekoše da su samo čuli. Naslućujem da ima još kapitalnih djela za koja su samo čuli. To je isto kao kad bi pitali profesore književnosti jesu li pročitali Dostojevskog ili Tolstoja, a oni odgovore da su samo čuli za njih.

- Brate, hoćeš li sad da mi halališ, Šejh mi je zadao 500 Ajetul kursija, pa se pitam kad ću sve to stići? Niko me ne može iznervirati kao taj insan. Prošli put mi je zadao 1000 sura Ihlas. Ako je on normalan... Ja mu kažem da moram da radim, računi neplaćeni me guše, a on me povišenim tonom pita đe mi je tevekul! – Pogledaj ptice! One ujutro gladne polete, a vraćaju se site; ko ih hrani!?

Tačno mi dođe da se vratim vehabizmu, tamo se bar odmah raziđu poslije farza. Nego i ono prećeruju, stalno im je džehenem u ustima. A i zabrana što kod njih ima. Ne možeš ovo... ne možeš ono ... ne da pjevaš, ne da igraš, ne da sviraš, šejtan napada sa ove strane, širk, kufr, đe ćeš za tim 'odžom da klanjaš, taguti, šiite sve treba p..... ummet će se podijeliti u 73 grupe, samo će oni...

Ovamo u tekiji disciplina kao u korejskoj vojsci. Moram da vodim računa kad prići učitelju, kako? Stalno se spotaknem kad od Šejha unazad korake pravim. A i ubiše me čajevima, zeleni, crni, džezba, vriska ... da me dragi Allah sačuva njihovih čuda – kerameta!

Aaa, brate, jesi li primijetio, na Balkanu nema srednjeg puta?...

Mogu li ja sad tebe nešto da pitam? Zabrinjava li te kada vidiš da 39 velikana crnogorskog ummeta isto glasaju? Ima li tom jednoumlju premca? Aj kaži! Možda ima u glasanju sa kongresa DPS-a. Vidiš li da je to isti koncept? I tamo je svih 145 s podignutim rukama. E, taj je sistem od države napravio igračku. Što šutiš!? Da ti nije Šejh rekao da je šutnja vrlina? Reci nešto ...

Stiže mi poruka od Fera Šabovića da smaknemo po jednu krempitu. Taman. Biće tamo i Canović. Pitam se ostade li ko u Plavu....