Izet ŠKOBALJ, autor knjige „GACKO Egzodus Bošnjaka“
NIJE DOBRO ZABORAVITI
Autor: Eset Muračević
Objavljeno: 18. Nov 2015. 17:11:34

Izet ŠKOBALJ: Teško je bilo govoriti o ličnoj golgoti o kojoj, između ostalog, svjedoči i ovaj rukopis. Ne zbog toga što sam još jednom, po ko zna koji put, proživljavao strahote koje mi, sve ove godine iza nedaju miran san na oči, već iz razloga da onaj kojem se sve ovo govori ne pomisli da se razmjere golgote preuveličavaju, da je takvo nešto nemoguće zamisliti a kamo li provoditi u djelo.


Nedavno se iz štampe, pod naslovom „Gacko - Egzodus Bošnjaka“, pojavila druga knjiga Izeta Škobalja, novinara, publiciste i dugogodišnjeg prosvjetnog radnika i pedagoškog rukovodioca iz Vogošće. Još kao gimnazijalac mostarske više realke objavio je prve literarne radove u „Slobodi“ i „Mladoj Hercegovini“. Ali kao da se trebao desiti rat pa da sopstvenu i kolektivnu tragediju sunarodnika pretoči u stihove koje će se smjestiti u korice zbirke pjesama „Uvrijeđena zemlja“ objavljene u Sarajevu 1998. godine. Rođen je 1938. godine, u legendarnoj Fazlagića Kuli, nadomak Gacka. Mostar je grad njegovog dvostrukog progonstva, prvo 1942. godine, a isto se ponavlja pola vijeka kasnije.

Početkom avgusta 1992. godine sa grupom prognanih sunarodnika, nakon viošednevnog probijanja vrletima i bespućima, obreo se i na Igmanu, te domogavši se radio veze slušaocima Radija BiH ispričao golgotu kroz koju je prošao njegov narod. Put sa Igmana u društvu arapskih novinara odveo ga je u Baško Polje, a vrlo brzo i u Mostar gdje će kao rukovodilac sektora za informisanje pri Ratnom predsjedništvu Općine Gacko u izbjeglištvu provesti osam mjeseci, sve do 09. maja 1993. godine, kada je došlo do fatalnog, ali na sreću ipak epizodnog sukoba Hrvata i Bošnjaka Mostara i Hercegovine.

Sticajem okolnosti ostaje zatočenikom i ozlojeđenim svjedokom krvave drame, pritisnut noćnim morama i duhovnom patnjom u bezizlaznom ponižavajućem tretmanu, u gradu kome je od djetinjstva svim bićem bio predan.

Egzodus Muslimana - Bošnjaka Gacka zauzima udarno mjesto u ovoj publikaciji.

Kula Fazlagić, simbol otpora u Istočnoj Hercegovini i kolijevka njegovih pradjedova nezaobilazan je i reklo bi se „lajtmotiv“ i ranijeg poetskog i novinarskog kazivanja autora. Stihovi Fazlagić Kula u srcu“, umjesto predgovora, poenta su ove dokumentovane publikacije, a satkani su od akorda u progonstvu i upečatljivo dočaravaju patnju prognanika snagom poetskog izraza poput stihova:

„Umori me biti čovjek i golgota
A ja bih proljeću proljeće da vratim
Pa neka se otka sva tvoja ljepota
Spremam se da živim i da s tobom patim.“


Poratne 1996.-2000. godine proveo je u matičnim školama „Zahid Baručija“ i „Mirsad Prnjavorac“ u Vogošći kao nastavnik Bosanskog jezika i književnosti.


Naslovna strana knjige „GACKO - Egzodus Bošnjaka“
- Mnogo toga sam rekao u rukopisu ove knjige u kojem su, bez euforije, prezentovane činjenice o dijelu zločina koje su nad Bošnjacima Gacka i njegove okoline činili sljedbenici velikosrpskog imperijalizma i herojskoj borbi branilaca Bosne i Hercegovine da posljedice tih ataka onemoguće ili bar ublaže, kaže Izet Škobalj.

Na jednom mjestu sabrao sam dokumente i kazivanja o krvavom piru velikosrpskih zločinaca u Istočnoj Hercegovini, imena dželata, imena njihovih žrtava, lokacije na kojima su zločine činili te brojne morbidnosti kojima su se služili da osnaže svoj zločinački rukopis. Ubistva starica, slijepih đuturuma, čovjeka bez ruku, silovanje djevojčica... samo su neki od dokaza njihovog „čojstva i junaštva“. Kniga govori o tome kako takvi zlotvori nisu mogli zatrti trag Bošnjacima jer su se i tokom golgote u zbjegovima rađala djeca kao simbol neuništivosti i neumitnog obnavljanja života.

Čitaoce vraćam u vrijeme i prostore kad su se, tokom agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu 1992.-1995. godine, velikosrpski agresori i njihovi srpski kolaboracionisti iz Bosne i Hercegovine potpomognuti moćnom tehnikom i školovanim vojnim kadrovima bivše Jugoslovenske narodne armije na najsvirepiji način obračunavali sa onima "druge vjere" i drugačijeg "političkog" stava, sa onima koji do juče ni mrava nisu zgazili ali su imali pozitivne ideje i težili da svijet bude mjesto ugodnog življenja za sve ljude bez obzira na boju kože, vjersko, političko ili neko drugo opredjeljenje. Ovom publikacijom ne prizivam osvetu već, jednostavno, nastojim da u nama probudim potrebu za sjećanjem jer "onaj ko zaboravi svoju istoriju ista će mu se ponoviti". Nastojao sam da ne sudim i ne prosuđujem. Jednostavno, podastro sam podatke na osnovu kojih istorija i institucije pravde trebaju da presude zlotvorima.

Nije bilo lako, još jednom, prolaziti kroz sve ono što vam se dešavalo tokom odbrambeno-oslobodlačkog rata u Bosni i Herceovini 1992.-1995.godine?

- Naravno da nije. Teško je bilo govoriti o ličnoj golgoti o kojoj, između ostalog, svjedoči i ovaj rukopis. Ne zbog toga što sam još jednom, po ko zna koji put, proživljavao strahote koje mi, sve ove godine iza nedaju miran san na oči, već iz razloga da onaj kojem se sve ovo govori ne pomisli da se razmjere golgote preuveličavaju, da je takvo nešto nemoguće zamisliti a kamo li provoditi u djelo. A ipak bilo je tako. I još gore jer se neke stvari i zlodjela, prosto, riječima ne mogu opisati. Vjerujem da ova knjiga neće dati miran san onima koji su radili zločine o kojim govorim. U srca će im unonsiti strah od saznanja da će, kad tad, morati stati pred sud pravde i za nedjela koja su počinili položiti račune.