“NE VIDIM KO MI MOŽE ZABRANITI DA SLAVIM 9. JANUAR”
Autor: Mr. Ahmed Zubača
Objavljeno: 30. Nov 2015. 01:11:02


Mr. Ahmed ZUBAČA: Nema sumnje da je ovo pogrešna procjena jer su Bošnjaci u protekloj agresiji na Bosnu i Hercegovinu jasno pokazali da su dovoljno odlučni da se brane od ugnjetavanja i da su dovoljno snažni da se odbrane. Ali to je krajnja mjera i treba učiniti sve da do nje ne dođe. Bošnjaci nisu odgovorni što režim u RS još uvijek slijedi velikosrpsku ideologiju ali jesu odgovorni što su se doveli u situaciju da taj režim „ne vidi“ njihovu sposobnost da se suprotstave nasilnoj politici koja se prema njima provodi.
Nakon što je Ustavni sud Bosne i Hercegovine donio odluku da Zakon o praznicima RS, u dijelu koji se odnsi na obilježavanje 9. januara kao dana ovog entiteta, nije u skladu Ustavom Bosne i Hercegovine, uslijedila je bujica neprimjerenih i neodgovornih izjava srpskih političarana račun Ustavnog suda BiH ali i Bosne i Hercegovine kao države. Sve ove izjave su na tragu odavno prepoznatih namjera da se velikosrpske aspiracije,koje nisu ostvarene agresijom na BiH i genocidom nad Bošnjacima, ostvare drugim sredstvima i u tom smislu o njima se nema nešto posebno novo reći.

Međutim, izjava Mladena Ivanića, člana Predsjedništva BiH, otvara za diskusiju jedan potpuno novi aspekt u unutrašnjim odnosima u Bosni i Hercegovinjačkim ali i u međubošnjačkim odnosima. “Ne vidim ko mi može zabraniti da slavim 9. januar” potpuno relaksirano konstatuje Ivanić. Ova izjava nedvosmisleno objašnjava zašto se nosioci vlasti u manjem BH entitetu olahko odlučuju na diskriminatorski i nasilan odnos prema Bošnjacima u svakom segmentu života i zašto su tamošnji političari veoma komotni u svom antibosanskom i antibošnjačkomgovoru i djelovanju. Ne vide, dakle, ko im to može zabraniti, odnosno procijenili su da Bošnjaci nisu u stanju braniti živote i imovinu svojih sunarodnika u RS i da bi eventualne štete po njih i srpski narod, sa spekta cilja koji žele ostvariti, bile prihvatljive. Sigurnosnim riječnikom kazano ne vide kredibilan izvor moći koji bi ih odvratio od njihovog nauma za dovršavanje velikosrpskog projekta.

Nema sumnje da je ovo pogrešna procjena jer su Bošnjaci u protekloj agresiji na Bosnu i Hercegovinu jasno pokazali da su dovoljno odlučni da se brane od ugnjetavanja i da su dovoljno snažni da se odbrane. Ali to je krajnja mjera i treba učiniti sve da do nje ne dođe. Bošnjaci nisu odgovorni što režim u RS još uvijek slijedi velikosrpsku ideologiju ali jesu odgovorni što su se doveli u situaciju da taj režim „ne vidi“ njihovu sposobnost da se suprotstave nasilnoj politici koja se prema njima provodi. Obaveza je Bošnjaka da učine sve da odvrate nasilnike prije nego što dođe do sukoba. Ovo je civilizacijska a ne samo usko-nacionalna oaveza jer novi sukob u BiH bi nanio nemjerljivu štetu svim njenim narodima i građanima, u najmanju ruku bi dodatno destabilizirao region i otvorio još jedno krizno žarište u svijetu. Bošnjaci mogu spriječiti ovakav scenario. Potrebno je samo da se organizuju na način da budu „vidljivi“ kao zajednica nad kojom se ne isplati provoditi nasilje.




“Ne vidim ko mi može zabraniti da slavim 9. januar” potpuno relaksirano konstatuje Ivanić. Ova izjava nedvosmisleno objašnjava zašto se nosioci vlasti u manjem BH entitetu olahko odlučuju na diskriminatorski i nasilan odnos prema Bošnjacima u svakom segmentu života i zašto su tamošnji političari veoma komotni u svom antibosanskom i antibošnjačkomgovoru i djelovanju.
Različiti mogu biti faktori zbog kojih režim u RS „ne vidi“ sposobnost Bošnjaka da se odbrane od njihove nasilne politike. Lično smatram da je dezorjentiranost i razjedinjenost Bošnjačke elite temeljni faktor koji razdire Bošnjačko biće i kao takav predstavlja problem koji je potrebno urgentno rješavati. Zbog svoje kompleksnosti ovo pitanje može se riješiti samo na nivou svebošnjačkog sabora. Neophodno je, koliko danas, pokrenuti inicijativu za održavanje drugog bošnjačkog sabora na kojem se mora donijeti odluka o minimumu temeljnih vrijednost koje svaki Bošnjak mora poštvati i kodeksu međubošnjačke komunikacije u političkim i drugim kampanjama u kojima se zastupaju različiti programi ili mišljenja. Na saboru je neophodno donijeti i odluku o formiranju bošnjačkog nacionalnog vijeća kao operativnog tijela sabora koje bi vodilo brigu o vitalnim nacionalnim interesima Bošnjaka, u prvom redu njihovoj sigurnosti.

Nije patetika ako kažemo da nije mnogo vremena ostalo za preduzimanje ovih koraka. Smatram da formalni pokretač inicijative za održavanje drugog bošnjačkog sabora treba biti Bošnjačka akademija nauka i umjetnosti.

Samo kao, u sigurnosnom smislu, „vidljiva“ zajednica možemo osigurati izvjesnu budućnost svojoj i budućim generacijama Bošnjaka.


Genocidna bratija