Željko MILIĆEVIĆ: Bosnu se generacijama mrcvari fizički, mentalno, psihološki, emocionalno, društveno, ekonomski i financijski i u svakom drugom smislu. Kolovođe tog mrcvarenja žive danas u Bosni i u dijaspori u nadi da narod neće shvatiti o čemu se radi i da, ako i kad shvati, neće moći osoviti se na noge i pravedno kazniti te svoje vlastite koji mu i dan danas rade o glavi i pljačkaju ga u nedogled. Svi oni koji su bili u bilo kojem smislu uključeni u izradu i uspostavljanje i održavanje Daytonskog ugovora i ostalih dokumenata kriminalnog izživljavanja nad cijelim narodom a pogotovo nad izbornom većinom koja je udarila temelje nezavisne Republike Bosne i Hercegovine su zločinci jer je tim usiljenim dokumentom formalno uništena Bosna.

Nakon bitke su svi generali. Ja sam jedan od prvih tih i takvih generala, jer je nakon bitke moguće uzeti daha, sjesti, rasčlanjivati i analizirati zašto su se stvari dogodile tako kako su se dogodile. Ja sve znam odlično objasniti kad se bitka izgubi, nema mi ravna na svijetu, ali to ne mora značiti da mi je analiza loša.

Ovo pišem s gađenjem jer mi se već gadi, nakon svih ovih godina, tumačiti stvari koje su normalnom ljudskom biću normalno shvatljive. Većina nas ne zatvara oči, uši i usta pred istinom, no većina ne vlada i nikad nije vladala. To, u mojoj analizi, samo potvrđuje postojanje brojnih onih koji ne spadaju u spomenutu kategoriju no koji, na žalost, vuku konce jednog cijelog naroda i zemlje onako kako odgovara samo njima i njihovim sluganima, i generacijama njihovih pokoljenja.

Zapamtite, svi ti koji ste se prometnuli na patnjama drugih, da vam je taj krvavi imetak dostupan samo na ovom svijetu. Za sve te, a vi dobro znate koji ste, imam jednu poruku i molitvu koju dnevno izmolim Bogu a to je da Bog da vaše duše i sve duše svih vaših pokoljenja gore u vječnom ognju Pakla, Džehennema, Amen, Amin!

Bosnu se generacijama mrcvari fizički, mentalno, psihološki, emocionalno, društveno, ekonomski i financijski i u svakom drugom smislu. Kolovođe tog mrcvarenja žive danas u Bosni i u dijaspori u nadi da narod neće shvatiti o čemu se radi i da, ako i kad shvati, neće moći osoviti se na noge i pravedno kazniti te svoje vlastite koji mu i dan danas rade o glavi i pljačkaju ga u nedogled.

Svi oni koji su bili u bilo kojem smislu uključeni u izradu i uspostavljanje i održavanje Daytonskog ugovora i ostalih dokumenata kriminalnog izživljavanja nad cijelim narodom a pogotovo nad izbornom većinom koja je udarila temelje nezavisne Republike Bosne i Hercegovine su zločinci jer je tim usiljenim dokumentom formalno uništena Bosna.

Bosnu su navalili uništiti i Srbi i Crnogorci i Hrvati ali ju nisu mogli dok se na sceni nije pojavio William Jefferson Clinton sa svojim patološkim sindromom umnog poremećaja na osnovi abnormalne proizvodnje testosterona u svom tijelu. To je istina koju mnogi izbjegavaju i lakše im je kukati da njihove šćere neće više čitati ovu stranicu ako se o tome piše, umjesto da ih upute u povijesne istine u vezi uništenja Bosne i time ih opreme sposobnošću prepoznavanja takvih hizmećara zbog svoje vlastite sigurnosti.

Ne zahtijeva mnogo truda doći do podataka o Billu i Hillary Clinton. Njihovi životi, koji su se vrtili oko Billovog legendarnog i morbidnog seksualnog apetita, poznatog još iz njihovih zajedničkih studentskih dana, dostupni su javnosti cijelog svijeta već više od četrdeset godina. Tko god zatvara oči pred tim je sam po sebi patološki slučaj i trebao bi tražiti profesionalnu pomoć.

Izvještaj koji je godine 1998. Kongresu Sjedinjenih Država podnio federalni istražni sudac Ken Starr o Clintonovim poduhvatima je u javnoj domeni. U tom izvještaju ima navoda o seksualnosti više nego u standardnom izdanju holivudske filmske pornografije koja nama svima vlada još od prije Drugog svjetskog rata. Zatvaranje očiju pred time neće učiniti da ta grdoba nestane. Jedino konfrontacija, okom u oko, licem u lice, može poraziti tu neman.

Dvoje Clintona, inače spretnih i sposobnih pravnika, su u jednom trenutku koji je bio koban za cijeli svijet, odlučili da to Billovo fizio-psiho-patološko izobličenje unovče za debele pare i u tom su, barem do sad, uspjeli. To, da su, usput, uništili stotine života Amerikanaca i Amerikanki, žrtava njihovih komercijalno-pravno-seksualnih zločina, i k tome milijune života na Bliskom Istoku, u Ruandi i u Bosni, nema veze po njihovom gledanju, i, svakako, po gledanju svih onih koji su zajedno s njima kroz Dayton uništili Bosnu.

Bill Clinton je silovao brojne žene i nikad nije odsjedio jednog dana u zatvoru. Oko njega su živi ljudi nestajali ili naprasito umirali i to se je sve nekako zataškalo. On i Hillary su pokrali brojne investitore u aferi Whitewater koja je javnosti otvorila vrata u njihove smrtonosne avanture. Oni su kroz sve to projezdili kao američka konjica koja na kraju filma dojaše i pobije zle domorodce.

Bill Clinton je ušao u Bijelu, bolje rečeno Javnu Kuću, u vrijeme kad je njegov seksualni odnos sa Gennifer Flowers postao dio svakodnevnice, godine 1992. Godine 1994. je dodao Paulu Jones a u Novembru 1995. godine je Monica Lewinsky počela nuditi svoje seksualne usluge u Javnoj Kući. Onima koji nisu pročitali izvještaj Ken Starr-a savjetujem da ga barem prelistaju jer će im svakako otvoriti oči u psihu čovjeka koji je u to vrijeme seksualno dominirao mladim ljubavnicama na najjavnijem radnom mjestu na svijetu i koji se je, istovremeno, nametao svakako Bosni ali i dobrom dijelu druge svjetske i europske državno-političke moći svojim nezajažljivim i nadmoćnim seksualnim apetitom.



U kuloarima u Washingtonu, i ja sam svjedok tome, se je šaptalo da bi Bosna mogla spasiti predsjedničku fotelju Billa Clintona koja je onda bila dobro ugrožena. Njemu je očito trebala jedna značajna državničko-politička potvrda i dostignuće ne samo da spasi fotelju nego i da skrene pažnju svjetske javnosti sa svojih sramotnih seksualnih zločina. U ta doba nikome nije na kraj pameti bilo da bi Bosna mogla živitom platiti Clintonove izopačenosti i zato nije bilo panike koja bi inače, u normalnim okolnostima, morala biti prisutna oko izrade jednog takvog povijesno monumentalnog dokumenta kao što je Dayton.

Ja si ne mogu zamisliti kakvo je to moralo biti likovanje za njega kad je, nakon što je svježe bio opslužen u Javnoj Kući, odletio u Dayton da očituje kako predsjednik Republike Bosne i Hercegovine usiljeno potpisuje ugovor dok mu je Clintonova topovska cijev bila uperena u potiljak. I kad se onda sve to ponovi u Parizu, pred kamerama cijelog svijeta. To je morao biti izuzetno orgazmičan doživljaj za tog seksualno-politički-financijskog silovatelja i ratnog zločinca.

On ih je sve, tako rekuć, imao na koljenima, kako u Javnoj Kući tako i u svijetu. Cijeli svijet je bio njegov. Clinton ueber alles! I tu javnu manifestaciju njegove izopačenosti je isto tako izopačeno izborno tijelo Sjedinjenih Država nagradilo još jednim četverogodišnjim mandatom, a Bosna platila životima i postojanjem.

U Daytonskom sporazumu ima više pravnih rupa nego u velikom kolutu švicarskog sira. Taj ugovor je u osnovi amoralan. Međutim, taj i takav ugovor odgovara svima onima koji su spremni zatvoriti oči, uši i usta pred istinom i koji su spremni i dalje se podavati ne samo Billu nego sad i Hillary Clinton u očekivanju da će se ona pobjedonosno vratiti u Javnu Kuću, kao što američka konjica dojezdi i pobije sve zle domorodce na kraju filma. A taj je film stvarnost, zbilja, i timovi naših ljudi rade zdušno na tom podavanju. To mi se gadi.

Ne postoji ni pravno, niti političko, niti moralno utemeljenje za nastavak održanja Daytona koji je Bosni nametnut ne zato da zaustavi rat i kazni genocid nego da spasi kesu, i jednu i drugu, jednog pravnog, fiziološkog i moralno izopačenog ratnog zločinca.

A vi mu se, i njegovoj izopačenoj ženi, i njihovoj izopačenoj američkoj eliti, dame i gospodo, nastavite podavati, prodavati i zatvarati oči, ali to ne činite u mome imenu.