Dobitnik priznanja "Zlatni ljiljan" i kandidat na proteklim izborima za člana Predsjedništva BiH Džabrail Bajramović piše osvrt na društveno-politička dešavanja u 2015. godini u Bosni i Hercegovini

Džebrail BAJRAMOVIĆ Bošnjaci nisu imali plan ili strategiju za obilježavanje dvadesetogodišnjice potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma – što je kardinalna, pa i neoprostiva greška za aktuelne bošnjačke predstavnike i kompletnu etničku/nacionalnu strukturu, te im ne treba dozvoliti da nastave svoju neprimjerenu glumu pred te-ve kamerama – već im uskratiti predstavničko povjerenje jer dobijenu priliku nisu iskoristili.

I) Opći okvir
Od početka devedesetih prošlog stoljeća pa do danas, nakon dvije i po decenije višestranačke demokratske prakse sa kojom je na ove prostore ušla tržišna ekonomija i neoliberalni kapitalizam, Bosna i Hercegovina je prošla kroz jedan od najmračnijih perioda svog višestoljetnog postojanja. Isto tako, Bošnjaci, kao njen autohtoni i državotvorni narod, pored genocidne golgote koju je preživio tokom višestruke i brutalne agresije u proteklom ratu (1), takođe trpe značajne posljedice uslijed unutrašnje razjedinjenosti, te se nalazi pred historijskim demokratskim izazovima koji će mu značajno odrediti budućnost (2).
Ovaj serijal je determinisan promišljanjem o Bošnjacima u kontekstu savremenih demokratskih izazova – na lokalnom i globalnom nivou –i u cilju je unapređenja međubošnjačkog dijaloga, kao preduslova za razumjevanja i isticanje etničkih/nacionalnih i državnih interesa. Temeljna postavka analitičko-kritičkog odnosa zasniva se na logici - da je prioritet urediti i unaprijediti odnose unutar bošnjačkog naroda (1), a što je temeljni uslov da bi se organizovano, odgovorno i konzistentno zastupali, branili i ugradili bošnjački interesi u društvene i državne strukture Bosne i Hercegovine (2).

II) Dva događaja - obilježavanje dvadesetogodišnjica
a) Tokom protekle 2015. godine smjenjivala su se društveno-politička dešavanja u BiH koja su se često mogla predvidjeti kao posljedice aktuelnih odnosa na bh. javnoj sceni; dok se neki događaji mogu smatrati kao iznenađenja (prijatna ili neprijatna), jer su posljedice neminovnih reakcija zainteresovanih strana. Dakle, dešavanja u BiH i u vezi sa BiH, na globalnom nivou – tekom 2015. godine bila su brojna, a često i dramatična, pa i zabrinjavajuća. To pokazuje da je bh. društvo ranjivo, a država nije na nivou zadatka – da blagovremeno i adekvatno reaguje – što za posljedicu ima frustraciju njenih građana. To je opravdan razlog da se zapitamo – zašto je to tako? Dakle, kome je u interesu da BiH bude neuređena država i dokle će se tolerisati kočenje njenog napretka?

Znači, Bošnjaci u tom pogledu ne bi trebali da imaju dilema i nema objektivnih razloga da se po tim pitanjima ne nađe konsenzus kod bošnjačkih predstavnika na svim nivoima.

Potpisivanje mirovnog sporazuma za BiH u Daytonu / USA -1995.g.

b) Od posebnog značaja za BiH je bilo obilježavanje 20 godina od potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma, koji je zaustavio krvavu genocidnu agresiju i donio nepravedni mir, čije tragične posljedice su vidljive na svakom koraku. „Daytonska luđačka košulja“ u BiH onemogućila je formiranje funkcionalne države, tako da su državne i društvene istance postale leglo kriminala i korupcije. Danas je to ukorijenjen sistem koji obuhvata cjelokupno društvo i sve njene djelove – tako da je država BiH taoc otuđene, samodovoljne i beskrupuloznih vlastodržaca. Međutim, u tom dvodecenijskom bezočnom pljačkaškom pohodu nastale su klasne podjele u kojoj su na jednoj strani – enormno bogati, koji čine društveno-političku elitu i društvenu manjinu (1), a na drugoj strani enormno siromašni, koji čine većinu bh. populacije (2). To su dvije socijalne suprotstavljene strane, a između njih su korumpirani klimoglavci, koji dobro naplaćuju svoje „stručne“ usluge održavajući bogate na vlasti i produžavajući agoniju običnog naroda. To su oni koji naoko obavljaju „sitne“ administrativne „posliće“ – a u suštini odrađuju najkrupnije „akcije“ za vlastodržce – pa od svoje „platice“: ne znaju više šta imaju od silnih nekretnina, bogatog auto-parka i raznih bankovnih računa.

Dakle, taj „treći klasni faktor u BiH“, uglavnom, nesankcionisani činovnici u javnoj administraciji sa kriminogenim i korumpiranim navikama, omogućava status quo u BiH i produžava agoniju države, društva i građana – čega Bošnjaci trebaju da budu svjesni i da svoj gnjev preusmjere sa destrukcije društvene imovine na konsolidaciju pravne države.

Isto tako, ne treba dozvoliti da nas i dalje naši neprofilisani predstavnici zasljepljuju imaginarnom zlatnom prašinom i strahom od međunarodnih odnosa, s obzirom da je to posljedica njihove improvizaciji kao neformiranih državnika, i odvrate pažnju od konsolidacije neistine, nepravde i umanjenja ljudskih prava na pojedinim dijelovim teritoriji BiH.

Bošnjaci nisu imali plan ili strategiju za obilježavanje dvadesetogodišnjice potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma – što je kardinalna, pa i neoprostiva greška za aktuelne bošnjačke predstavnike i kompletnu etničku/nacionalnu strukturu, te im ne treba dozvoliti da nastave svoju neprimjerenu glumu pred te-ve kamerama – već im uskratiti predstavničko povjerenje jer dobijenu priliku nisu iskoristili.

(Međutim, tu se otvara nova kolektivna nedoumica – kome i zašto dati povjerenje? – a što nije predmet ovog osvrta.)

Memorijalnicentar Srebrenica - Potočari

c) Drugi događaj u protekloj godini od općeg značaja za državu BiH i bošnjački narod je obilježavanje 20 godina genocida u Srebrenici – gdje se teško može otrgnuti utisku da je taj tragičan događaj, koji je prepoznat kao opća civilizacijska tragedija, što se tiče bošnjačkog uticaja, sveden na formalizam, dok je suština, očito, dislocirana van bošnjačkog dometa. Zašto je to tako – krucijalno je pitanje na koje primarno bošnjačka inteligencija treba da ponuditi sveobuhvatnu analizu i tumačenje zasnovano na činjenicama. „Pitanje Srebrenice“ jedno je od niza sudbonosnih pitanja za Bošnjake – a gdje se nužno svake godine dolazi do izražaja da Bošnjaci treba da promjene odnos prema sebi da bi iznudili respekt, kako u svom okruženje, tako i na globalnom nivou.

Za pet godina je nova prilika da Bošnjaci srebrenički genocid u većoj mjeri osvijetle kao globalnu tragediju – jer posljedice zločina nisu još eleminisane, niti je uzrok adekvatno rasvijetljen i sankcionisan. Bošnjaci treba da u fukus svih nacionalnih interese svrstaju i „pitanje Srebrenice“ jer je to jedno od ključnih pitanja bošnjačke budućnost – dakle, opstanka i prosperiteta.

Skup bošnjačkih lidera – decembar, 2015.

III) Treći događaj – skup bošnjačih lidera
Početkom decembra protekle godine u bh. medijima je objavljena vijest – da se trideset i sedam bošnjačkih lidera usaglasilo i potpisalo izjave o osudi terorizma i nasilnog ekstremizma, ističući da je Izjava odraz njihovog osjećaja odgovornosti za očuvanjem mira i zajedničkog života u Bosni i Hercegovini.

Taj događaj uveliko unosi optimizam u posrnulu BiH i dezorijentisane Bošnjake – jer se njihovi lideri, na ovakvom impozantnom i reprezentativnom nivou, po prvi put sastaju, u ovih proteklih dvadeset dramatičnih godina, i šalju usaglašenu poruku – JASNU I BLAGOVREMENU! – na jedno od značajnih pitanja i za BiH i za Bošnjake.

Dakako da nema nikakvih racionalnih prepreka da bošnjački lideri ne nastave sa tom pozitivnom i konstruktivnom praksom MEĐUBOŠNJAČKOG DIJALOGA stavljajući na dnevni red i ostala otvorena, tegobna i izazovna pitanja za Bošnjake i BiH – u svjetlu aktuelnih društveno-političkih procesa na unutrašnjem i globalnom nivou.

Dakle, ako Bošnjaci sebi žele dobro potrebno je da to pokažu i u praksi, pored iskazane deklarativnosti, te da se prioriteti jasno definišu i institucionaliziraju, što nažalost u protekloj godini nije bio slučaj, a što treba u budućnosti mijenjati: što prije to bolje!

Getborg, Švedska
2. januar 2016. god.