Aziz HUREM: Možda je i Ramizu Delaliću Ćeli zbog kojeg se grudva zakotrljala od Sarajeva preko Kosova i Keljemendija, pa ponovo do Sarajeva, ostala na jeziku ona Cezarova: Zar i ti, sine Brute!? Vjerujem da ovu rečenicu mnogi izgovore kad budu iznevjereni, nasankani, izdani, slagani, ucijenjeni ... A, još kad je u pitanju tvoj najbliži ili onaj kome si smio čak i krvave ruke povjerit, onda izdaja ima bolan efekat.

„Etiam tu, mi fili Brut?”
“Zar i ti, moj sine Brute?”

U Rimskoj državi punoj igara i spletki, kako onih u borilačkoj areni tako i onih ljubavnih, rodbinskih, političkih i ratnih; punih zavjera, kako bi se pojedinci domogli velikih pozicija i slave, bilo je toliko smutnje, nereda, podvala i izdaja da i danas insanu pamet staje.
*Jedan od najznačajnijih rimskih vladara Gaj Julije Cezar je izgubio glavu od svojih najbližih senatora i saradnika, a među njima i Marko Junije Brut. Nisu mogli da mu oproste njegove uspjehe i podvige od Galije, Andaluza, Male Azije i Balkana. Poslije toga postaje konzul i na kraju apsolutni vladar ogromnog Rimske Imperije, te stoga mu skovaše urotu. Cezar kad je vidio da mu je život u njihovim rukama je uzviknuo: Etiam tu, mi fili Brut!?

Dakle zar i ti, sine Brute? Navodi se da su ovo bile posljednje rječi koje je Cezar izgovorio, dok su urotnici izvršavali atentat na njega. Brut je bio njegov posinak kojeg je on neizmjerno volio i bio mu odan. No, Brut je bio podal pa mu je došao glave. Poslije njegovog ubistva je u Rimu nastao opći metež, građanski sukobi i borba za vlast.

Cezar je poticao iz vladajuće aristokratske porodice, obrazovanje, jezik i retoričku vještinu je stekao u Grčkoj, gdje su se u taj vakat nalazile najbolje škole. Po povratku u Rim je radio kao advokat.

*U jednoj Zapadno-evropskoj zemlji je bivši ministar za finansije osumnjičen i optužen za pronevjeru, pljačku, malverzacije i sve to ga dovodi u vezu za fijasko pojedinih banaka. Sud i istražni organi dotične države bi možda i mogli da mu stanu ukraj da je samo on, taj ministar bio u igri. Na njegovu nesreću on je imao „vjerne“ saradnike i sposobne „ljude“ oko sebe. Proces se povlači po sudskim klupama već godinama zato što Tužilaštvo i Sud konstantno uz pomoć svjedoka dolaze do novih krivaca. Neki od ovih su svjesno imali namjeru da oližu prste, dok su neki uvučeni i upleteni u taj vrtlog i protiv svoje volje, a neki i nesvjesno. Uglavnom, kako vidimo - grudva se može zakotrljati i u Evropi.

*Rimski car Neron je zapalio Rim. Došao na vlast kada je njegova majka otrovala svog muža a njegovog oca. A, kada je Neron bio samouvjeren da je apslutni vladar Rimskog carstva, onda je iz bolesnih ambicija počeo da skida glave svojim najbližim, kako senatorima i aristokratima tako i najbližima u rodu. Po njegovom naređenju je ubijena i njegova majka Agripina koja ga je dovela na vlast, naredio je ubistvo svog brata Britanika a zatim i svog sina. Sve koji su mu smetali i koji su ga mogli ugrozit lišavao je života. Seneka – dvorski mudrac i savjetnik nije mogao više da se nosi sa zlim Neronom te morao se povući sa dvora i na kraju sam sebi presuditi. Historija kazuje da je lično car Neron podmetnuo požar u Rimu kako bi on na zgarištu stare njegove kuće podigao palatu „Domus-aureu“ – zlatnu kuću. Za ovaj požar je optužio jednu malu grupu kršćana i dao ih je pogubiti među kojima su stradali Pavle i Petar apostoli Isusovi (Isa a.s.) da bi na kraju i sam bio pogubljen ili je zbog smrtne presude izvršio samoubistvo.

Ove i ovakve igre nisu samo svojstvene Rimu. Bilo je toga pun Svijet i bit će još.



*No sve ovo kao da se preslikava ili pretače na našu Bosnu i na Sarajevo. Imali smo mi i Seneku ito ne jednog nego njih više koji su se na vakat povukli, jer nisu ni htjeli ni mogli da se nose sa ovim današnjim koji beskrupulozno makijavelski grabe do cilja.

Eugen Savojski za neke heroj za neke zločinac je 1697.g. zapalio Sarajevo u svakom slučaju piroman kao i svi oni koji su kukavički s brda gađali sarajevsku Vijećnicu i zapalili je kao i mnoge druge građevine od vitalnog značaja u gradu Sarajevu i diljem Bosne. Piromani su i oni koji 07. februara zapališe zgradu Predsjedništva BiH i to sve bez otpora kao da su znali da im niko ništa ne može i ne smije. Samo naivni mogu povjerovati da se to tek tako, stihijski zbilo. Znamo mi da u Sarajevu ili možda u Banjaluci a u Beogradu posigurno ima Neron ili više Nerona koji sinhronizirano rade.

*Kada se banditi dogovore i organizuju kakvu krupnu pljačku, pa ako im se posreći da sve dobro prođe i kada se dokopaju plijena onda nastaje borba oko podjele šta i koliko će kome pripasti. U toj podjeli se pljačkaši-banditi nisu nikad „pošteno“ dogovorili a, kako je moguće da se pošteno dogovore oko nepošteno stečenog? Onda nastaju svađe, belaji, tuče, potežu se revolveri i na kraju padaju glave.

*U današnjoj bosanskoj zbilji imamo svega ovog, negdje malo negdje malo više. U nesavladivoj želji za usponom, slavom, sticanjem bogatstva preko noći, visokim pozicijama u vlasti i politici najčešće ne biramo čak ni partnera ako procijenimo da bi mogli unovčiti njegovu saradnju ili na bilo koji način iskoristiti njegov potencijal. Ti kratkovidni moćnici uskoro budu toliko opsjednuti svojom moći i pozicijom da često gube razum a osjetila im otupe. Uvlače u prljave igre sve one koji su im potrebni u nadi da ih se mogu kutarisat kad god zažele. A, to nije ni čudo, jer su to najčešće ljudi lošeg karaktera, pa ako se ne mogu otarasit jedan drugog onako jeftino ili za sitan šićar onda nastaju optužbe, cinkarenja, ucjene, izdaje ili na koncu ko bude brži na obaraču.

Možda je i Ramizu Delaliću Ćeli zbog kojeg se grudva zakotrljala od Sarajeva preko Kosova i Keljemendija, pa ponovo do Sarajeva, ostala na jezku ona Cezarova: Zar i ti, sine Brute!? Vjerujem da ovu rečenicu mnogi izgovore kad budu iznevjereni, nasankani, izdani, slagani, ucijenjeni ... A, još kad je u pitanju tvoj najbliži ili onaj kome si smjeo čak i krvave ruke povjerit, onda izdaja ima bolan efekat.

Svi su vjerovali, a mnogi i danas vjeruju da kada rade neki prljav posao da su im rukavice na rukama čvrsto privezane, no ipak uvijek ostane negdje poneki otisak koji zakotrlja grudvu.