Aziz HUREM: Nije ničudo da se ovo i što se sve ovo i ovako zbiva. Izgleda da mi u Bosni nemamo dovoljno pametnog koji bi sjedio na čelu ovog vijeća VSTV pa taj posao mora da radi čovjek iz Pančeva. A, onda nije ni čudo što jadnik „ne zna“ o hidžabu i o Islamu ništa ili vrlo malo. Sve ovo ima debelu zaleđinu u Laktašima kojima i jeste cilj urušavanje države BiH i njenih institucija jer kako znamo da je gazda iz Laktaša otkazao saradnju sa Tužilaštvom i Sudom BiH, a evo sada mu smetaju šamije i mahrame.

Moja tetka se silom prilika u ratnim godinama 92-95, dakle ne svojom željom ili voljom obrela u Germaniji kod njenih kćerki koje su već tamo dugo živjele i radile. Sada ponovo na svom topraku, u dobrom kuvetu, još uvijek živahna i okretna se primiče inša-Allah devedesetoj.

Nakon par mjeseci njenog boravka i (ne)privikavanja u tuđini, kada su njene kćeri povjerovale da se majka adaptirala sejreći makar kroz pendžer taj kaurski standard i život, usude se da joj kažu: eto vala majko mi danas hoćemo da idemo u Karstadt pa smo nešto kontali da i tebe povedemo. To je jedna velika robna kuća i tamo nema šta nema, ama ako treba i 'tičijeg mlijeka.

- Pa eto vala djeco ako vi tako kontate nek i bude tako. Suglasila se majka.
- Pa dobro al‘ znaš mati .... ovaj .... tamo se ne ide u dimijama i sa šamijom.
-E onda, djeco vi hajte, a ja ću ostat, nek vam je sretno. Uzvratila je.

Ljubav mojih tetični prema njihovoj majci nije ni njih ni nju ostavljala na miru. Njene kćeri su željele da njihova majka vidi sve ono šta su i njih dvije već davno vidjele, da je odvedu i pokažu joj sve ono sa čim su se njih dvije davno susrele. No ipak nije išlo tako lahko.
Ama znaš vala majko, eto moreš tako sa šamijom ne moraš je skidat, al‘ dimije? dimije .... ne idu, - opet će šćeri. ... evo ja imam jednu skroz dugačku .... Ama duža je nego dimije, nije ti ni grehota ni sramota. Ima ... gledam, ove Turkinje svaki dan, i one sve ‘vako nose, pa .... nije se rijeka brdu vratila.

Ma neću djeco moja draga, nije to za mene, ja nisam to nikad... Moja tetka, a njihova mati se pravdala, izgovarala, vadila i nalazila sve moguće i nemoguće razloge.

I nakon dugih i silnih ubjeđivanja u sobi gdje su je bile obletile i okuprale njene šćeri, pa za njihovu ljubav pristane i obuku joj taj fistan/suknju od pojasa do tala, dugu da duža ne može biti. U fistanu koji je ipak bio i poširok i dugačak koliko i njezine dimeje, ako ne i duži možda, moja tetka se nije osjećala kako bi htjela. Stala je pred špiglu na ormarskim vratima i vidjela da to više nije ona, strgla je tu dugačku halju sa sebe uz popratne rječi:
- Ma, Wa'Allahi neću, neću pa eto vam. Proživila sam cijeli život i, evo primakla se Onom svijetu i neču pa makar ... Vi hajte bez mene, gledajte, kupujte, šta god hoćete radite ali ja neću ....
Naravno njezine šćeri su nju povele sa sobom onakvu kakva je u originalnom izdanju, ta moja tetka. I bio bi im veliki grijeh da se odigralo sve po njihovom zamišljenom scenariju.
*Ali, vjerujte, i meni bi bilo žao. No bilo bi to žao i njezinim šćerima, bar sada ako ne tada, koje su sad nakon toliko proteklog vakta zagazile u starost, nedavno obišle Ćabu, i priklonule se Hidžabu.

*I nije ovo doživjela samo moja ili tvoja teka, majka, nena, .... . Nebrojeno mnogo je naših bošnjačkih majki otišlo sa dunjaluka zbog tako bezazlene bolesti koje su se lahko i brzo mogle izliječiti, a istovremeno i zbog svog ponosa. Majka Bošnjakinja kojoj su od malih nogu tufili u glavu: nemoj, sramota je, kako te nije stid, šta će reči komšija ili kona, đe češ se poBogu sinko skinut pred dokturom, kako te nije strah Boga otkriti svoj avret, itd, itd.

*Dakle, mojoj i tvojoj majci dragi Bošnjače / odnosno bošnjački članovi VSTV/ je bio skuplji obraz nego život. Mojoj i tvojoj majci dragi moj Bošnjo bio je vjerski i kulturni code, njena mahrama ili šamija. Majka Bošnjakinja je u zadnjih dva stoljeća molila po hiljadu puta preklinjala i kumila od Kozarca i Prijedora preko Čajnića i Foče do Višegrada, Goražda i dalje niz Drinu da joj dželati uzmu život a sačuvaju obraz. Najčešće bilo je to uzalud. Onaj ko je naumio da nekog obeščasti, ponizi, oskati, .... on ne poznaje nikakve obraze i uzuse. I sad kad smo povjerovali da je najgore prošlo to isto se ponavlja u malo blažem perfidnom obliku. Ali, i ovo je brutalno atak na obraz i moral. Skinuti nekom mahramu silom nekakvih akata napisanih „ljudskom“ rukom je obeščaćivanje.



Naše majke i naše nene su bile zdrave, ili o svojim bolestima nisu kazivale.
Da, u pravom smislu zdrave, gospodine Tageltija. Ali zdravije duhom nego tijelom. To je bilo i tako treba da ostane gospodine Tageltija. I nemojte se zavaravati da, ukoliko ste uspjeli da iznudite taj jeftini glas „da“ od Bošnjačkih članova vašeg (namjerno naglašavam vašeg nebi li vas naveo na razmišljanje da je kojim slučajem Bošnjak predsjednik tog VSTV da li bi ishod bio ovakav, i da li bi uopće i bila ta mahrama problem) vijeća da ste uspjeli i animirali tu vjersko-nacionalnu formulu žena Bošnjakinja sa hidžabom. Ne. Naprotiv, vi ste time postigli kontraefekat. Sva ograničenja i sve zabrane nikada u historiji nisu dale očekivane rezultate - to bi vi trebali znati.

Gospodine Tageltija, i svi članovi tog ili tvog vijeća, ako se sve ovo dešava u kući „istine i pravde“ šta onda trebamo očekivati od drugih institucija. Vjerujte nama, Bošnjacima kojima je država Bosna na srcu i najviše u interesu (više nego ostaloj dvojici) da tom odredbom/zabranom niste ništa u prednosti. Zar vjerujete da, ukoliko je neko nosio mahramu, pa kada je skine s glave da je ostao i bez glave.

Gospodine Tageltija i ostali članovi vijeća, vjerujem da vam je više nego poznato da svi Vi morate poznavati običaje, kulturu, tradiciju, a time i vjerske propise i sve ostalo do u detalje svih naroda i narodnih manjina u BiH / i vjerujem da to dovoljno poznajete / i da to morate poštovati i zaštititi ako bi nešto od ovoga bilo ugroženo. Na žalost vi ste pokazali suprotno i niste spremni akceptirati drugog i drugačijeg.



Osim toga gospođi Jukić smeta što se IZ u BiH miješa u rad pravosudnih institucija i pravi se nevješta pa, poredi mahramu sa krstom/križom. Pa najvjerojatnije da se ne bi miješala da je u pravom smislu pravo sudna. Možda bi ju trebalo pitati : a ko treba ili ko ima pravo da se miješa, gospođo, ko to treba, može ili smije da zaštiti one čija su vjerska prava ugrožena? Vi umjesto da štitite prava drugog i drugačijeg vi mu oduzimate ta prava. Dalje, ako u Zakonu o sudovima stoji da vjerske slobode mogu trpiti određena ograničenja, da li je to na vama gospođo Jukić da vi određujete proizvoljno koliko će ko trpiti i šta će trpiti. Sama rječ trpiti govori dovoljno za sebe. Ili ako smatrate da niste pogriješili zašto ne prihvatate i zašto bježite od javne rasprave. Na kraju se spominje i apsurdna izjava – mi smo spremni razgovarati sa svima, ali ostajemo pri svojim zaključcima.

Na kraju moramo i ovo zaključiti: nije ničudo da se ovo i što se sve ovo i ovako zbiva. Izgleda da mi u Bosni nemamo dovoljno pametnog koji bi sjedio na čelu ovog vijeća VSTV pa taj posao mora da radi čovjek iz Pančeva. A, onda nije ni čudo što jadnik „ne zna“ o hidžabu i o Islamu ništa ili vrlo malo. Sve ovo ima debelu zaleđinu u Laktašima kojima i jeste cilj urušavanje države BiH i njenih institucija jer kako znamo da je gazda iz Laktaša otkazao saradnju sa Tužilaštvom i Sudom BiH, a evo sada mu smetaju šamije i mahrame.