Sead ZUBANOVIĆ: Ko je omogućio da se zloupotrebljava pozicija i plasira lični sarkazam tamo gdje mu nema mjesta? Kontroliše li se rad uposlenika i da li se analizira težina i osnovanost napisanog ili izrečenog? Da li je, nekim dekretom, samo tim nedodirljivim novinarima dato pravo na razmišljanje i donošenje zaključaka, a čitaoci i slušaoci moraju biti šupljogljavi konzumenti njihove “nadpameti“?

Zaista je u bošnjačkom narodu malo muških, a pogotovo ženskih osoba koje umiju na papir prenijeti svoja, za zajednicu jako korisna, promišljanja i da ista zbog čistog nijjeta, temeljite argumentacije i kristalne jasnoće poruke koju nose, redovno budu sa oduševljenjem prihvatana od strane čitalaca.

Na prste jedne ruke bi mogla posebno stati imena autorica kolumni takvih vrijednosti, a da su još pritom te iste naše sestre i pod hidžabom. Među tim novinarskim draguljima, današnjim portalskim zvijezdama, na prvom mjestu bez konkurencije zadnjih godina, izdvaja se ime jedne, dobro nam znane, hanume. Ona je zaista naš bošnjački, spisateljski dijamant!

Normalno bi bilo da njene, u Njegovo ime srcem napisane, kolumne već odavno čitamo u listu IZ „Preporod“, ali nije tako. Ne samo da odgovorni, nažalost, nisu do sada prepoznali vrijednost njenog rada i uvrstili je među svoje saradnike, nego se, čak šta više, dogodilo nešto jako ružno. Na stranicama pomenutog glasila, objavljen je negativan komentar (vjerovatno bez znanja gl. uredika) koji je, s razlogom, uznemirio našu dragu heroinu. Iz nekog svog razloga, lahko je saznati ko je u pitanju, ova osoba se okomila na njenu ličnost. Dakle, neko muslimanskog imena provocira pokrivenu muslimanku krijući se iza renomea pomenutih novina! Da li je u pitanju profesionalna zavist ili strah od konkurencije sa kojom dolazi bojazan za svoje radno mjesto, ili možda nešto treće, nije ni važno. Važno je da niko to nema pravo činiti. „Preporod“ nije privatni list. Ko je omogućio da se zloupotrebljava pozicija i plasira lični sarkazam tamo gdje mu nema mjesta? Kontroliše li se rad uposlenika i da li se analizira težina i osnovanost napisanog ili izrečenog? Da li je, nekim dekretom, samo tim nedodirljivim novinarima dato pravo na razmišljanje i donošenje zaključaka, a čitaoci i slušaoci moraju biti šupljogljavi konzumenti njihove “nadpameti“? Krajnje je vrijeme da IZ iskristališe uređivačku politiku svoja dva jako uticajna glasila, osim ako, gluho bilo, sve češći neprimjeren način komunikacije njenih uposlenika sa javnošću, nije i njen stav. Telgeltijinom zahtjevu za zabranu nošenja hidžaba, mi ćemo se znati suprotstaviti. Ali, veliki je problem šta činiti sa ovakvim pojavama u vlastitim redovima.

A pri kraju ću se, umjesto zaključka, poslužiti jednim citatom, svojevremenim promišljanjem, naše neimenovane sestre, koji kao da je za ovu priliku i napisan:

- Svašta papir trpi, svako se laća pera i pokušava biti pisac. Izgleda da više za pisanje nije potreban dar i osjećaj za riječ, nego je po nekim suludim mjerilima sad potrebno da u sebi akumuliraš mržnju spram boljeg, uspješnijeg od sebe i onda svom silinom frustracije ospeš sav svoj unutarnji jad i siromaštvo po ljudima kojima nisi ni do pete.

Oholost i zavist su osobine zbog kojih je prokletnik Iblis istjeran iz dženeta. Bojim se da su ove bolesti podobro zahvatile bošnjačke elitističke vrhove i sada se polahko, ali sigurno, preko novinarskog esnafa spuštaju prema dole. Osjetio sam to nedavno i na vlastitoj koži. Amin da nas Allah dž.š. zaštiti od nas samih!