Nije bilo nikakvog povoda da Visoko sudsko i tužilačko vijeće Bosne i Hercegovine dira u mahramu, simbol časti i morala muslimanke u Bosni i Hercegovini.

Dr. Mustafa CERIĆ: Priča o mahrami nije slučajna. Niti je tajming oko mahrame u sudu nevažan. Bošnjacima treba okačiti oko vrata krivnju o nepotrebnosti državnog suda i državnog tužilaštva. Bošnjake treba okrenuti protiv tih državnih institucija pa onda završiti posao po onoj “drž’te lopova”. Treba Bošnjaci navesti da se međusobno nadmudruju oko mahrame. Nek’ se iscpljuju oko samo-hapšenja i samo-pobjeđivanja. Nek’ im to bude glavna stvar oko borbe za državu. Oni ionako nisu sposobni da se bave državnim poslovima. Bošnjake treba svesti na vjersku skupinu, kojoj je mahrama najvažnija državna stvar.

Mislio sam da ćeš odustati. Da nećeš biti uporan da iznudiš moj stav oko hidžaba. Evo, javljam ti se, Bošnjače. Ali, ne oko hidžaba. Već oko mahrame. Oko bosanske mahrame, kao oko jarmulke. Ne znaš šta je jarmulka? Jarmulka je isto što i kippah: priljubljena okrugla kapica koju nose muškarci Jevreji kao barakhah dok se mole, dok jedu i dok su slobodni da budu to što jesu – Jevreji. Kippah nije niti biblijski niti talmudski propis. Kippah je običaj kojeg su halakisti, jevrejski pravnici, usvojili kao obligacioni znak očitovanja jevrejskog identiteta uvijek i na svakom mjestu. Kippa se nudi i ne-Jevrejima da je stave na glavu kao znak poštivanja jevrejske tradicije.

Vidim, zbunjen si i zabrinut. Zbunjen si jer ti nije jasno zašto pričam o jarmulki ako je ovdje riječ o mahrami. Pitaš se kakve veze ima jevrejska jarmulka sa bosanskom mahramom? Nema veze osim što bi se moglo reći da su obje te riječi turskog porijekla. Riječ jarmulka je vjerovatno nastala od turske riječ yaǧmurluk što znači kišni kaput, a mahrama je nastala od arapske riječ harem, što znači časno mjesto, i mahrem, što znači časna osoba. Turci su donijeli, ali Bošnjaci su od mahrame napravili simbol svoje časti i slobode. Izvezena mahrama je simbol ženske čestitosti. Kerana mahrama je izraz ženske umjetnosti. Bosanska mahrama miriše od lijepih poklona što ih sprema mlada za svoju udaju. U bosanskoj mahrami krije se bosanska duša, koja zna da pjeva bosansku sevdalinku.

Znam, ne spominje se niti u Kur’anu niti u Sunnetu riječ mahrama, ali se spominje svjetlost koja dušu obasjava. Koja dušu oslobađa od muškog ropstva. Nije li tako? Muškarac ne pokriva, već otkriva ženu. On hoće da vidi ono što je haram da gleda osim kod svoje zakonite žene. Nije li stvar obrnuta? Žene ispunjavaju muške želje otkrivajući im tajne svoje ljepote, radi muške požude a ne radi ženske slobode. Ali, tjelesni užitak je samo za trenutak. Duša žene je mnogo ljepša od njezinog tijela. Sloboda ženske duše se ne brani otkrivanjem tijela. Sloboda duše brani se pokrivanjem tijela. Nije robinja ona koja odbija muškarca da gleda njezina stidna mjesta. Robinja je ona koja pristaje na sve što od nje muškarac traži radi njegovog zadovoljstva.

Kažeš, nisam dosada o tome tako rezonovao. Veliš, mislio sam da je u pravu ona što kaže da su pokrivene žene u Bosni robinje. Ona kaže da su muškraci nametnuli ženama mahramu kao znak ropstva. Kaže da mahrama Bosnu vraća u srednji vijek. A da bi odbacivanje mahrame Bosnu odvelo u Europu tamam tamo do Pariza, gdje se muslimanke ne smiju pokrivati ni mahramom, ni hidžābom, ni niqābom. Nisu se žene Bosanke pokrivale ni u Bijeljini, ni u Prijedoru, ni u Višegradu, ni mahramom, ni hidžābom, ni niqābom, ali bijahu silovane i ubijane. Zašto? Ima li Europa odgovor na to pitanje prije nego nas mahrama vrati u srednji vijek ili nas odbacivanje mahrame odvede u Europu?!
Vidim, još uvijek si zbunjen, ali mnogo više si zabrinut. Razmišljaš, šta ako neki Jevrej dođe u Bosnu i navrati u bosansku sudnicu sa svojim yaǧmurlukom, kojeg nosi uvijek i na svakom mjestu? Šta ako ga izbace iz bosanske sudnice zato što na glavi nosi “vjersko obilježje”? Šta ako Jevrej tuži bosansku državu zbog diskriminacije? Hoće li Europa tada odbaciti aplikaciju za članstvo bosanske države u Europsku Uniju? Hoće! A hoće li Europa isto tako postupiti ako istjeraju Bošnjakinju sa mahramom iz bosanske sudnice zbog vjerske diskriminaceje? Neće!

Razmišljaš, šta ako neki Jevrej dođe u Bosnu i navrati u bosansku sudnicu sa svojim yaǧmurlukom, kojeg nosi uvijek i na svakom mjestu? Šta ako ga izbace iz bosanske sudnice zato što na glavi nosi “vjersko obilježje”? Šta ako Jevrej tuži bosansku državu zbog diskriminacije? Hoće li Europa tada odbaciti aplikaciju za članstvo bosanske države u Europsku Uniju? Hoće! A hoće li Europa isto tako postupiti ako istjeraju Bošnjakinju sa mahramom iz bosanske sudnice zbog vjerske diskriminaceje? Neće!

Nadam se da ti je sada jasno zašto ti pričam o jevrejskom jarmulku. Pokušavam da ti objasnim da je nama Bošnjacima u Bosni ostalo još samo da se preko prirodnog prava drugoga borimo za naše prirodno pravo. Zar ne vidiš da smo potrošili pamet? Zar ne osjećaš da nas je mudrost napustila? Zar ne zapažaš da gubimo čast i ugled i kod sebe i kod drugih? Zar ti nije bjelodano da nemamo moći da se zaštitimo od nepravde? Zar treba da te podsjećam na gorku istinu o nemoći Bošnjaka da zaštite svoje majke, sestre i kćerke od genocida? Zar ti nije jasno da Bošnjaci ni danas nisu u stanju da odbrane čast i ugled svojih majki, sestara i kćerki od onih koji negiraju genocid? Koji su se osokolili zbog bošnjačke muške nejakosti da, ničim izazvani, skidaju mahramu bošnjačkim ženama? Nije bilo nikakvog povoda da Visoko sudsko i tužilačko vijeće Bosne i Hercegovine dira u mahramu, simbol časti i morala muslimanke u Bosni i Hercegovini.

Kažem, nije bilo povoda. Ali, očito bilo je razloga za to. Bilo je “pokrivenih” razloga koje narod s iskustvom genocida ne može ne otkriti. Nije primjena zakona razlog za uznemiravanje muslimanke. Razlog je njezina vjera. Razlog je njezina hereza, kao što je oduvjek bila – hereza Dobrog Bošnjanina razlog da ga progone i oni sa istoka i oni sa zapada zato što je oduvijek bio i ostao svoj na svojoj zemlji i u svojoj vjeri. Sa mahramom ili bez mahrame, ali je Bošnjak svih vjera uvijek bio drugačiji i zato nije nikad mrzio drugačijeg od sebe. Sjeti se, tražili su da Bošnjaci pristanu na istragu povehabija, kao nekad poturica, a onda da prihvate da se međusobno samopobjeđuju. Pravna država se dokazuje na nemoći Bošnjaka da se odbrane vladavinom prava. Da bi se spasio Bošnjak mora pristati na političku vezu koja ga “spašava”. Na ucjenu koja ga “oslobađa”. Na priznanje grijeha koji ga “promovira”. Mora Bošnjak shvatiti da je mahrama njegove majke, sestre i kćerke nepoželjna ne zato što je vjerski znak, već zato što je to njegov i njezin simbol časti i slobode.

Mora Bošnjak shvatiti da je mahrama njegove majke, sestre i kćerke nepoželjna ne zato što je vjerski znak, već zato što je to njegov i njezin simbol časti i slobode.

Upravo tako. Mahrama je danas linija odbrane naše bošnjačke i muslimanske časti i slobode, kao što je to bila i linija odbrane našeg prava na vjeronauku u školama. Čast se niti prodaje niti kupuje. Čast se ima ili nema. Kao što se ni sloboda niti nudi niti poklanja. Sloboda se osvaja. Ako mahrama nije propisana Kur’anom i Sunnetom zašto onda smeta u sudnici kao vjerski znak? A ako je propisana Kur’anom i Sunnet, zašto onda VSTV Bosne i Hercegovine tumači vjerske propise ako je bosanska država sekularna? No, ne vrijedi prostirati argumente onima koji se služe argumentom sile umjesto silom argumenta.

Ima, međutim, jedna stvar koju Bošnjaci moraju znati. Priča o mahrami nije slučajna. Niti je tajming oko mahrame u sudu nevažan. Bošnjacima treba okačiti oko vrata krivnju o nepotrebnosti državnog suda i državnog tužilaštva. Bošnjake treba okrenuti protiv tih državnih institucija pa onda završiti posao po onoj “drž’te lopova”. Treba Bošnjaci navesti da se međusobno nadmudruju oko mahrame. Nek’ se iscpljuju oko samo-hapšenja i samo-pobjeđivanja. Nek’ im to bude glavna stvar oko borbe za državu. Oni ionako nisu sposobni da se bave državnim poslovima. Bošnjake treba svesti na vjersku skupinu, kojoj je mahrama najvažnija državna stvar. Ima dovoljno Bošnjaka koji pristaju na sve što se od njih traži. Njihov kolektivni imunitet odbrane je već odavno oslabio. Mnogo je privatnih politika u Bošnjaka da bi imali živu državnu svijest.

Nek’ je čast i ponos našim vrijednim ženama, koje su i ovog puta pokazale, kao mnogo puta u povijesti, da su svjesnije, časnije, ponosnije i hrabrije od muškaraca, koji kao da iz mišijih rupa gledaju i pitaju “šta se to tamo dešava”. Ništa se ne dešava. Vi ostajte u mišijim rupama. Ništa se ne rješava?

Prijatelju, nemoj mi zamjerit ako sam te dodatno zbunio i uplašio. Nisam imao tu namjeru. Htio sam samo da te probudim. Htio sam da te izvućem iz mišije rupe. Ne boj se. Žene naše, ponosne Bosanke, stoje na braniku tvoje i moje časti i slobode.