NEGIRANJE GENOCIDA U PRIJEDORU I BIH JE UVERTIRA U NOVI GENOCID
Autor: Armin Čusto
Objavljeno: 22. Feb 2016. 01:02:27


Armin ČUSTO: Naime, kada je donesena presuda po kojoj je počinjen genocid samo u Srebrenici gdje država Srbija odgovorna za nespreječavanje genocida dok posestrima Crna Gora je prošla bez ‘ogrebotine’, u tome kontetsku treba istaći da Bosna i Hercegovina odnosno advokatski tim koji je zastupao državu nije imao pravo pristupa određenim dokumentima koji su skrivani u Beogradu. Navedeni dokumenti koji sadržavaju činjenice iz kojih se može utvrditi odgovornost Srbije I Crne Gore za genocid su uništavani na način da je sadržaj tih dokumenata "zacrtavan" i "zacrnjavan". Iz dokumenata se jasno može vidjeti politička i vojna veza Srbije i Republike Srpske odnosno Radovana Karadžića i Slobodana Miloševića kao i međusobnog odnosa Vojske Jugoslavije i njihove vojske pod drugim imenom Vojske Republike Srpske.
Odlukom Skupštine grada Prijedora da po drugi odbije inicijativu odbornika Mirsada Duratovića da se podigne Spomen obilježje nevino ubijenoj djeci grada Prijedora u protekloj srpsko-crnogorskoj agresiji i genocidu nad Bošnjacima. Ovaj čin prijedorskih odbornika predstavlja nastavak kontinuiranog i institucionalnog ograničavanja Bošnjaka u borbi za istinu ali istovremeno pokazatelj stanja u tom gradu, koji se ogleda u nepostojanju spremnosti organa grada Prijedora da se suoče sa krvavom prošlošću koja bih prema svim standardima ljudskog dostojanstva morala natjerati na katarzu. Priznati da se desio genocid, etničko čišćenje, logori smrti, silovanja… predstavlja njihov prioritet u cilju svijetlije budućnosti ovog područja, jer institucionalno negiranje genocida je uvertira u novi genocid.

Navedna odluka kao i ranija ali i sadašnja ponašanja zvaničnih predstavnika u manjem bh. entitetu, koji imaju stvarnu moć političkog odlučivanja daje nam obavezu da dalje nastavimo borbu za istinu i pravdu, jer naša šutnja o genocidu dovest će do legalizacije posljedica genocida, što je i cilj zvanične politike u tom entitetu. Takvi ciljevi nas upučuju na pitanje revizije tužbe za genocid protv Srbije pred Stalnim sudom u Haagu.

Razmatrajući tužbu Bosne i Hercegovine protiv Srbije i Crne Gore za genocid Međunarodni sud pravde 2007. godine je presudio odgovornost države Srbije za nesprječavanje genocida, i potvrdio da je počinjen genocid u Srebrenici. Također Međunarodni sud pravde u Haagu je utvrdio da je Vojska Jugoslavije logistički pomagala vojsku i policiju Republike Srpske.

Zahtjev za reviziju presude Bosna i Hercegovina može podnijeti najkasnije do 26. februara 2017. godine. Taksativno su navedeni uslovi koji moraju biti ispunjeni da bi zahtjev za reviziju bio osnovan, što podrzaumjeva postojanje novih dokaza ili činjenica.

Naime, kada je donesena presuda po kojoj je počinjen genocid samo u Srebrenici gdje država Srbija odgovorna za nespreječavanje genocida dok posestrima Crna Gora je prošla bez ‘ogrebotine’, u tome kontetsku treba istaći da Bosna i Hercegovina odnosno advokatski tim koji je zastupao državu nije imao pravo pristupa određenim dokumentima koji su skrivani u Beogradu. Navedeni dokumenti koji sadržavaju činjenice iz kojih se može utvrditi odgovornost Srbije I Crne Gore za genocid su uništavani na način da je sadržaj tih dokumenata "zacrtavan" i "zacrnjavan". Iz dokumenata se jasno može vidjeti politička i vojna veza Srbije i Republike Srpske odnosno Radovana Karadžića i Slobodana Miloševića kao i međusobnog odnosa Vojske Jugoslavije i njihove vojske pod drugim imenom Vojske Republike Srpske.

Uzimajući u obzir navedene dokumente koji su skrivani ali i presude koje su donesene nakon 2007. godine pred drugim sudom u Haagu (Međunarodni sud pravde za bivšu Jugoslaviju) posebno imajući u vidu da se vodi postupak protiv Radovana Karadžića koji je optužen za genocid, izricanje presude se očekuje sredinom marta, predstavlja još jedan argument za podnošenja zahtjeva za reviziju presude.
Međutim, nezapaženo je medijski propraćeno izdavanje "Priručnika za reviziju postupka na presudu ICJ po tužbi BiH za genocid", autora dr. Hasana Balića, dr. Ismeta Alije i Avdije Kovačevića. Navedni priručnik nam decidno govori o mogućnosti revizije, potrebnim koracima koji se moraju preduzeti kako bi zahtjev za reviziju presude bio osnovan. Masovna ubistva koja su počinjena u Prijedoru, Višegradu, Kalinoviku, Foči, Rogatici, Kotor Varoši i ostalim gradovima prema samoj definiciji genocida upućuje nas na postojanje genocidne namjere političkog i vojnog vrha tzv. Republike Srpske uz direktnu ulogu države Srbije i Crne Gore koji su sa svojim političkim i vojnim aparatom stojali iza te namjere. U tom pogledu navedni priručnik govori o potrebi stvaranja stručnog tima koji će pored pravnika okupiti sociologe, psihologe, ekonomiste, političke i vojne analitičare. Stručni tim će u okviru svojih kopetencija otkriti potrebne činjenice i dokaze i time zahtjev za reviziju učniti osnovanim.