Aziz HUREM: Cilj rock muzike odnosno konkretno Bijelog/crnog dugmeta i ostalih dugmetara je iskvariti nevine i poštene, proširiti i produbiti nemoral, animiranje i nepoštivanje vjerskih postulata i u toj euforiji proturati svoj davno zacrtani/(ne)kulturni nacionalni koncept. Sad vidimo da Goran Bregović nije tek tako slučajno proizveden u Sarajevu. Specijalne SFRJ-institucije zadužene za ovakve rabote su mogle naći Gorana i u tadašnjem Totogradu, Ljubljani ili čak šta više u Beogradu ali najbolje se ta divlja voćka primila na bosanskom tlu i daje najbolji urod. Pa, pošto im nije to bilo dovoljno odnosno postalo pretijesno za njihov srbo-projekat usmjerili su se i na obezglavljenu bosansku dijasporu.

Mnogi od nas ne znaju da je „Bijelo dugme“ ustvari crno da crnje ne može biti.
Danas u Beču, sutra u Frakfurtu ili Berlinu, prekosutra u Zagrebu, ..... a sve i sav učinak se rezultira i kao bumerang doživljava direktno u Sarajevu i Bosni a indirektno širom dunjaluka u Bošnjačkoj dijaspori.
Danas u Beču gostuje „Bijelo dugme“. Više nego poznato je da je to rock grupa iz Sarajeva. Ali isto tako je poznato da u Beču živi oko pedeset hiljada Bošnjaka, i da su odnosno da će najviše karata za koncert kupiti Bošnjaci/kinje jer je to kao eto tobože njihov rock-band, iz glavnog grada njihove/naše države pa neka bude po onoj da svako za svoga navija. No, na žalost malo je poznato da je „Bijelo dugme“ državni projekat – zapravo projekat i direktno i indirektno finansiran i potaknut od tadašnje , a, danas već ozloglašene SFRJ..
Pedesetih, šezdesetih, sedamdesetih godina prošlog vijeka, pa i dan danas, stratezi SFRJugoslovenske kulture su izmađu ostalog imali i za cilj nametanje svog koncepta i projekta, destrukciju svega što nije jugoslovensko (čitaj srpsko) pa tako i zatiranje bošnjačke tradicije, običaja i kulture – kroz sve ćini i djelovanja pa tako i kroz muziku. Ukoliko je to moguće postići srpskom-narodnom-šumadinskom muzikom, a ukoliko ne onda pop i rock ‘n‘ rollom, Malo je poznato da još uvijek u Beogradu svaki dan dolazi na posao više od dvije hiljade ljudi kojima je svakodnevna domaća zadaća: pripremiti teren i napraviti plan rušenja Bosne i zatiranje Bošnjaka
Naturanjem, nametanjem, prezentiranjem, pretendovanjem, exponiranjem, .... tuđeg i drugačijeg rezultiralo je prihvatanjem toga istog i zaboravljanjem svog.
---Rock-and-roll—je sjevernoamerički proizvod u kombinaciji sa afrčkom muzikom u kojoj su uglavnom pored pjevanja koje je i najvažnije jer se tako najlakše i najbrže prenose poruke , najviše u upotrebi –gitara (električna), bas,gitara i bubnjvi a često i saksofon kao odličje crnačke muzike. Vješti rock-muzikanti su dosta prepisali iz „Bluesa“ , „Boogi-woogiea“ i „Jazza“, i dodatno još sa nijansom crkvenog, country i folklornog pravca.
U pojavi ranog „rocka“ –izraz rocking - imao je biwalentno značenje odnosno još i „plesati“ inkludirano sa sexom , pa je onaj koji je to razumio i prakticirao bio „napredan“ . Te stoga i na osnovu toga je pjesma davnog Roy Browna “Good Rocking Tonight“ –na bosanskom- „dobro rokanje večeras“ bila hit za one „napredne“.
Tekstovi Rock pjesama obiluju izrazima kao što je : društvo, vlast, piće, ljubav, srušena ljubav, sex, rat, droga, novac, silovanje, bunt-buntovništvo, otvoren poziv na budalasanje i budalaštine, poziv na anarhiju , .... itd.
Dakle otvorena destrukcija moralnog čovjeka.



Evo samo nekih naslova pjesama repertoara Bijelog/crnog dugmeta: "Ne spavaj mala moja", „Lažeš“ – naslov ove pjesme je prihvaćen kao nešto lijepo kao da ju je naslovio mali Dobrica – zatim "Hajdemo u planine", "Napile se ulice", "Đurđevdan", ..... Mnogi ne znaju da je pjesma „Durđevdan“ nastala 1942. godine u vozu u kojem je NDH transportovala srpske zarobljenike u Jasenovac na gubilište i da je to hrišćanski romski, ali istovremeno srpski-narodni (jer jasna granica između njih nije nikad povučena) praznik koji se „obeležava“ šestog maja. Pa tako svi oni koji idu na koncert „Crnog dugmeta“ i slušaju „pesme“ Đurđevdan samim time veličaju –„svetog Đorđa...
Daleko od toga da meni ka i vama nije žao tih nedužnih srpskih žrtava, i daj Bože da im se nije to desilo u Drugom svj. ratu, a isto tako znamo da je tadašnja bošnjačka ulema se jasno izjasnila, digla glas protiv i stala u zaštitu srpskog življa. Ali svjesno ili ne svjesno glorificirat svetog Đorđa koji ama baš nikakve veze nema sa Bosnom i Bošnjacima je apsurdno.
Tvrdnje da rock muzika ima u pozadini mir i toleranciju je netačna i prividna a to su na svojoj koži najbolje osjetili Bošnjaci. Cilj rock muzike odnosno konkretno Bijelog/crnog dugmeta i ostalih dugmetara je iskvariti nevine i poštene, proširiti i produbiti nemoral, animiranje i nepoštivanje vjerskih postulata i u toj euforiji proturati svoj davno zacrtani/(ne)kulturni nacionalni koncept.
Sad vidimo da Goran Bregović nije tek tako slučajno proizveden u Sarajevu. Specijalne SFRJ-institucije zadužene za ovakve rabote su mogle naći Gorana i u tadašnjem Totogradu, Ljubljani ili čak šta više u Beogradu ali najbolje se ta divlja voćka primila na bosanskom tlu i daje najbolji urod. Pa, pošto im nije to bilo dovoljno odnosno postalo pretijesno za njihov srbo-projekat usmjerili su se i na obezglavljenu bosansku dijasporu.
A mladi Bošnjaci/kinje?
Mladi Bošnjaci / kinje da bi bili kul / cool, a svakako da im nije jasno ili najjasnije šta znači biti cool -- jer je to vrlo rastezljiv pojam --, hrle tamo gdje nisu bili njihovi ni majka ni babo, ni dedo, nana, brat , sestra ni bilo ko u rodu, u pokušaju da bježe od onoga što jesu ---vjerujući da tako postaju atraktivni, samopouzdani, uspješni, interesantni, važni i istovremeno nesvjesno i neznajući da postaju BUDALE i da njima neko iz daleka manipuliše.