Dobitnik priznanja "Zlatni ljiljan" i kandidat na proteklim izborima za člana Predsjedništva BiH Džebrail Bajramović piše osvrt na društveno-politička organizovanja Bošnjaka u matici i dijaspori.

Džebrail BAJRAMOVIĆ: Bošnjaci će prevazići unutar etničku krizu kada shvate i prihvate – dakle, kada racionalno pristupe uzrocima te krize – te uvide da kolektivnu demokratsku svijest trebaju svakodnevno oplemenjivati i nadograđivati novim znanjima, iskustvima i spoznajama. To nije pitanje statike već dinamike; to nije pitanje čarobnog štapa već procesa; to nije pitanje samo emocija i samo racionalizma, već sinergije tih duhovnih manifestacija; to nije pitanje samo pojedinca i samo kolektiva – već je to pitanje kolektiva u kojem treba da su na humanim osnovama uvezani pojedinci.

Bošnjačko jedinstvo - juče
Jedinstvo bošnjačkog naroda u prošlosti je nekonzistentno i variralo je kroz historiju zavisno od društveno-političkih prilika razdoblja u kojem se od Bošnjaka tražila akcija ili reakcija – u mirnodobskim ili ratnim uvjetima. Nepristrasni historičari bilježe da su kroz burnu historiju bošnjački vojnici bili kadri braniti i odbraniti svoju domovinu od osvajačkih velesila, te imali značajne formacije u svjetskim/multinacionalnim armijama; a isto tako, bošnjački političari znali su voditi mudru politiku koja je u pojedinim razdobljima poprimala razne forme: od snažnog kraljevstva preko teritorijalne-administrativne autonomnosti, visoko rangiranih službi u velikim carevinama do državne neovisnosti. Bošnjaci kroz svoju historiju bili su svjesni da se njihova domovina nalazi na prostoru gdje se dodiruju i prožimaju istočna i zapadna civilizacija – te svoju socijalnu svijest grade na temelju harmonizacije odnosa sa „drugim i drugačijim“, sa onima koji pripadaju drugim religijama i imaju drugačije svjetonazore. U suštini, geneza, etnologija i historija Bošnjaka, u integralnom kontekstu, do danas nije napisana, niti je dovoljno istražena – a sigurno da se radi o fascinantnim i jedinstvenim historijskim činjenicama - s obzirom da je ovaj balkanski prostor od pamtivijeka poprište epohalnih događaja i mjesto gdje se prelamaju interesi svjetskih moćnika; a isto tako Bošnjaci su sudionici značajnih događanja širom planete – na raznim mjestima i vremenima, i pod različitim okolnostima.

Između ostalog, nisu dovoljno istražene historijske ličnosti koje su ostavile trajan trag na društveno-političke odnose u Bosni / BiH, kao što i do danas su ostale nepoznate činjenice u vezi uloge i značaja naših velikana koji su živjeli i djelovali van domovine. ^[*] Uz mnoge od tih osoba neosnovano se vezuju neutemeljene kontraverze, a za mnoge je dokumentovano falsifikovanje historijskih činjenica da bi im se zamelo porijeklo, dok je većina prekrivena velom zaborava i po čijim imenima se skuplja prašina po glasovitim bibliotekama širom svijeta. To nam neupitno ukazuje da je proces formiranja bošnjačkih nacionalnih institucija u začetku i da njihova programska platforma treba da bude utemeljena na modernim metodama multidisciplinarnog naučno-istraživačkog rada. Recimo, jedan progresivni BOŠNJAČKI ETNOLOŠKI INSTITUT – a koji bi na bazi argumenata osvijetlio historijske događaje i ličnosti u velikoj mjeri bi doprinijeo da se spozna bošnjački identitet u većem potencijalu i kapacitetu. U suštini, ako želimo doznati nešto više o sebi – prinuđeni smo da istražujemo u inostranim izvorima, tj. na drugim jezicima, a čime se usporava i otežava, a time i sužava relevantno saznanje o predmetu izučavanja, što ako se promatra u dugoročnom kontekstu, u mnogome umanjuje kolektivno progresivno društveno djelovanje.

Dakle, izučavanje i sagledavanje bošnjačke prošlosti na naučnoj osnovi jeste jedan od uslova za organizacionu konsolidaciju u današnjici – da bi se projicirali realni putevi kolektivnog prosperiteta; a za šta je temelj - bošnjačko jedinstvo u ime bošnjačkog prosperiteta. Kolektivno jedinstvo ne podrazumijeva puko kvantitativno okupljanje – već praktično kvalitetno djelovanje koje će polučiti rezultate koji otvaraju mogućnosti kolektivnog napretka.



Bošnjačko jedinstvo – danas
Stanje bošnjačkog naroda danas – u domovini i dijaspori - produkt je ukupnih društveno-historijskih odnosa u vezi sa bošnjačkim narodom, kako u materijalnom, tako i u duhovnom kontekstu. Bošnjaci danas, kao kolektiv, ako sebi žele dobro, nužno i prijeko potrebno, treba da otvore NIZ EGZISTENCIJALNIH PITANJA, te pred svoje nacionalne organizacije postave KONKRETNE ZADATKE, humano-konstruktivnog karaktera, u realnim praktičnim okvirima, čijem rješavanju se neodloživo treba pristupiti.

Međutim, s obzirom na, primarno, BOŠNJAČKO NEJEDINSTVO koje je produkt manjkavosti nacionalnog institucionalnog organizovanja i praktičnog djelovanja, a što ima za posljedicu NEPOSTOJANJE NACIONALNE DUGOROČNE STRATEGIJE; a jer ne postoji koordinacija bošnjačkih nacionalnih organizacija; što izostaje usljed praktične nekompatibilnosti programa i djelovanja bošnjačkih organizacija; a što vodi neprimjerenom rivalstvu srodnih bošnjačkih (bosanskih/bosanskohercegovačkih) organizacija; uslijed čega dolazi do konfrontacije između predstavnika pojedinih organizacija – a što se prenosi na rukovodstva, članove i simpatizere; te za posljedicu imamo neharmonizirane društvene odnose što lahko eskalira preko personalne uskogrudosti i netrpeljivosti u ekscese i javne skandale; a što u općem javnom prostoru PRODUCIRA STANJE OPĆEG HAOSA – gdje se tope granice kulture dijaloga, humanih obzira i logike – pa sve postaje moguće, kao krajnja instanca općedruštvene krize.

Dakle, BOŠNJACI DANAS, manifestovat će minimum kolektivne historijske odgovornosti i hrabrosti, ako pogledaju istini u oči i javno kažu: da, evidentna je BOŠNJAČKA KRIZA – unutar nas samih! Danas – ovdje i sad: Bošnjake protresa kolektivna kriza! Nismo jedinstveni! Djelimo se po neprimjerenim osnovama – na one koji su u domovini i na one koji su u dijaspori, jer je od formalne podjele sačinjen ZID SUŠTINSKE PODJELE. Nismo jedinstveni u materijalnom kontekstu i dijelimo se dubokim međama po najosjetljivijem socijalnom šavu na dva dijametralno suprotna socijalna pola: na ekstremno siromašne i ekstremno bogate. Srednja klasa se topi – i prelazi na jednu od strana: u siromaštvo, bijedu i marginalizaciju ili bogatstvo, izobilje i afirmaciju – a evidentno je da aktuelna elita brižno čuva ključeve PERSONALNOG PROSPERITETA – jer formula općepoznata Bošnjacima: jedna funkcija i jedan mandat, suštinski mijenjaju kvalitet života Bošnjaka u BiH, jer posao je iluzija, kao što je utopija da Bošnjaci u svojoj domovini mogu živjeti od plodova svog marljivog, poštenog i kreativnog rada. Naročito je to izraženo u sferama kako se podiže razina intelektualno-kreativnog angažmana, tj. da se pamet unovči – jer iz dana u dan, sve se teže nalaze obični fizički poslovi; a razlog je jednostavan: bošnjački (novopečeni) milioneri novac ne ulažu NI U ŠTA – već ga drže u bankama (naravno stranim) i troše samo na luksuz – uglavnom van BiH. Naravno da su tim bogatunima puna usta države BiH – jer su po profesiji „BOŠNJACI“ i na toj činjenici abnormalno zarađuju kroz redovna (bezobrazno visoka) primanja – uglavnom ne radeći ništa od općedruštvene koristi, već kroz zloupotrebu položaja zauzeti su zadovoljavanjem sebičnih i megalomanskih ambicija.
Bošnjački predstavnici u strukturama društva i vlasti imali su dovoljno vremena – preko dvije decenije - da pokažu koliko ih je briga za narod koji predstavljaju – već iz godine u godinu, iz mandata u mandat, samo produbljuju duboko ukorijenjeno OTUĐENJE OD NARODA. To je bit bošnjačke krize – jer su se bošnjački politički predstavnici otuđili od svog, bošnjačkog naroda. To se može nazvati manipulacijom – a u društvenom kontekstu to se manifestuje kroz IZDAJU NACIONALNIH INTERESA – čime su praktično porušeni svi bitni mostovi bošnjačkog jedinstva, te se danas Bošnjaci – u domovini i dijaspori – dijele i fragmentiraju do dna, do posljednjeg atoma koji može poslužiti manipulatorima da se bošnjački narod međusobno glođe, svađa u BIJEDI, kao najsiromašnije i najnazadnije društvo – dok se njihovi lažni predstavnici promeću u nesagledivom luksuzu, postajući svakim danom još bogatiji.

Bošnjaci će prevazići unutar etničku krizu kada shvate i prihvate – dakle, kada racionalno pristupe uzrocima te krize – te uvide da kolektivnu demokratsku svijest trebaju svakodnevno oplemenjivati i nadograđivati novim znanjima, iskustvima i spoznajama. To nije pitanje statike već dinamike; to nije pitanje čarobnog štapa već procesa; to nije pitanje samo emocija i samo racionalizma, već sinergije tih duhovnih manifestacija; to nije pitanje samo pojedinca i samo kolektiva – već je to pitanje kolektiva u kojem treba da su na humanim osnovama uvezani pojedinci.

Bošnjaci danas treba da se fokusiraju na SISTEMSKI kolektivni prosperitet i da mijenjaju SEBE – a ne arogantne i otuđene POLITIČARE – jer sutra to može biti kasno!

Bošnjačko jedinstvo – sutra
Bošnjaci ako danas ne budu izučavali svoju prošlost i iz nje crpili znanje, nadahnuće i gradili vizije prosperiteta u duhu svoje blistave tradicije – lišiće sebe posperitetne budućnosti. Svjetlo napretka prekriće mrak nazatka! Bošnjački prosperitet je u kolektivnom jedinstvu – na temelju: etike i znanja, kod svjesnih pojedinaca (1) i humanizma, i kvaliteta, kao odgovorne društvene zajednice (2).

Bošnjačke kolektivne zablude – utemeljene na ispraznoj-romantičarskoj-zanesenosti da se bude naivan i neinformisan, te nestručan i neodgovoran - te, u slučaju da se na tim osnovama ponavljaju i u buduće markirane kolektivne greške: nužno će na globalnoj političkoj sceni za posljedice imati neizvjesnost po pitanju opstojnosti države Bosne i Hercegovine i egzistencije Bošnjaka na ovim prostorima. Svaka generacija Bošnjaka je bila pred specifičnim historijskim izazovima – a i ovaj naraštaj tog sudbonosnog epohalnog izazova nije lišen, stoga, nema pravo na letargiju i samozaborav.
Bošnjačko jedinstvo – sutra: neupitan je logičan empirijski kolektivni hod i konstruktivan odgovor demokratski osvještenih Bošnjaka – koji će na bazi dijaloga i respekta stvoriti uvjete za praktičnu socijalnu sinergiju patriotskih kapaciteta i potencijala matice i dijaspore.

[*] Bošnjački velikani Mehmed-paša Sokolović (1505. Višegrad – 1579. Istanbul), Veliki vezir Otomanskog carstva, jedan od velikih osmanskih vojskovođa bošnjačkog porijekla. Mehmed-paša je podizao brojne zadužbine i vakufe širom Carstva, a kao veliki vezir služio je tri sultana. Husein Husaga Čišić (1878. – 1956.), rođen je 1878. u Mostaru, veliki bošnjački političar i intelektualac, iznimna ličnost koja je dala pečat ne samo mostarskoj već i ukupnoj historiji Bosne i Hercegovine i posebno Bošnjaka u prelomnim vremenima s kraja 19., početkom i sredinom 20. stoljeća. Husaga Čišić je naš prvi političar koji je u Titovoj Jugoslaviji otvorio pitanje položaja Bošnjaka i Bosne. Husaga se dvjema predstavkama, od 5. decembra 1945. i 6. januara 1946. godine, obraća Ministarstvu za Konstituantu zahtjevom da se u državni grb unese i šesta buktinja kao obilježe bosanske nacionalnosti. Prijedlog nije usvojen. Iz tog je razloga bio jedini član Ustavotvorne skupštine koji je 1946. glasao protiv usvajanja Ustava. Još tada on je ukazao na srpski nacionalizam kao poguban za budućnost Bosne. Mehmedalija Mak Dizdar, (Stolac, 17. oktobar 1917. - Sarajevo, 14. juli 1971.) je jedan od najvećih bosanskohercegovačkih pjesnika. Njegovo pjesništvo objedinjuje utjecaje iz bosanske hrišćanske kulture, islamske mistike i kulturnih ostataka srednjovjekovne Bosne, a posebno s njenim kamenim nadgrobnim spomenicima. Njegova djela “Kameni spavač” i “Modra rijeka” su vjerovatno najznačajnija bosanskohercegovačka pjesnička ostvarenja 20. vijeka. Dizdar se također borio protiv sve jačeg utjecaja srpskog na bosanski jezik, kako je naveo u svom članku "Marginalije o jeziku i oko njega", (u izdanju Život, XIX/11 - 12, Sarajevo,1970. godine, str. 109-120). Ostavši bez ikakve zaštite i pomoći u odbrani svoga djela i života, Mak Dizdar postaje žrtvom specijalnog rata što ga protiv njega vodi politička i intelektualna velikosrpska mafija u Beogradu i Sarajevu, sve do njegovog doslovnog, precizno programiranog i znalački izdizajniranog fizičkog nestanka. Hamdija Pozderac rođen je 1924. godine u Cazinu. Bio je bosanskohercegovački političar, predsjednik predsjedništva SR Bosne i Hercegovine i član Predsjedništva SFRJ. Kada je trebao biti izabran za predsjednika Predsjedništva SFRJ, dao je ostavku zbog umiješanosti u aferu ”Agrokomerc” i povlači se iz političkog života Jugoslavije. Umro je u aprilu 1988. godine u Kliničkom centru bolnice Koševo u Sarajevu i to pod i danas još nerazriješenim okolnostima.

(Geteborg, 10.5.2016. godine)