Serijal: Eglen bošnjački (XVI): BOŠNJACI K’O HURME
TURSKI PREMIJER BINALI YILDRIM SA BOŠNJACIMA NA IFTARU
Autor: Ferid Ferko Šantić
Objavljeno: 20. May 2016. 16:05:36


- Lijepa riječ je kao lijepo drvo. Korijen mu je čvrst u zemlji, a grane prema nebu i ono plod svoj daje u svako doba. (Kur'an, II / 24)




Binali Yildrim je novo imenovani premijer Turske, ujedno veliki je prijatelj Bošnjaka. Prije devet godina Bošnjaci.Net su pisali o iftaru kod našeg književnika Muhameda Mahmutovića, gdje je Yildrim tad bio musafir. On je dugo vremena bio ministar u Vlade Republike Turskoj, slovi za jednog od najpovjerljivijih ljudi turskog predsjednika Tajipa Erdogana.
Zanimljivo je podsjetiti se, zato iz arhive ponovo objaljujemo ovaj pilog, na taj iftar na kojem je tada bio Binali Yildrim bilo je još dosta poznatih Bosnjaka, kao što su Iso Porović, zatim Sead Maslo, tadašnji ambasador u Danskoj, publicista prof. Ferko Šantić...



Piše: Ferid-Ferko ŠANTIĆ

Ovo je serijal za Bošnjake koji znaju i dijelom potvrđuju da je njihova jedina domovina Bosna i Hercegovina a jezik kojim govore bosanski. Ovo je serijal za sve one koji znaju i dijelomm potvrđuju da su i Sandžak i Krajina i Hercegovina i Posavinna i Podrinje i…. samo dijelovi zajedničkog nam vatana i topraka bošnjačkoga. Ovo je serijal za Bošnjake koji znaju i dijelom potvrđuju da je Bošnjak Bašnjaku brat.
Kažu da se dobar dio Bošnjaka i Bošnjakinja sjeća prošlih Ramazana najviše po iftarima, tj. po iftarskim jemecima, jelima. Često se zna reći i to da se najviše nas sjeća Bajrama baš po bajramskim ručkovima i zijafetima koji bi se tom prilikom služili. Za razliku od takvih ja ću se uvjek sjećati iftara na kojem sam bio u subotu 26. Ramazana 1428. god. – računato po Muhammedu a.s. ili 07. oktobra 2007. god. – računato po Issa a. s. Ali se tog iftara neću sjećati, kako već napisah, po jemecima, tj. jelima, kojih je i na ovom, k’o i na mnogim drugim iftarima, bilo zaista u izobilju a sva su bila takvog ukusa da bi mejta sa tabuta digla. Sjeća ću se tog iftara zbog toga što je to bio po malkice neobičan iftar. Neobičnost je bila u tome što je taj iftar podsjećao na one infatere kakve je zabilježio i opisao u svojoj ”Medžmui” – Ljetopisu genijalni Mula Mustafa Bašeskija. On je ostavio opis bošnjačkih iftara iz vakta od prije 250 godina a u tadašnjem Sarajevu. Tada su, bilježi Bašeskija, ”imućniji Bošnjaci tokom Ramazana priređivali sohbet iftare” E ovaj iftar na kojem sam prije neki dan bio a koji su Muhamed Mahmutović i njegova đul-kaduna Mina priredili i na njega pozvali svoje doste i ahbabe upravo je bio jedan sohbet iftar.

Šta je sohbet iftar, sad se bezbeli pitate. Sohbet je u jeziku bosanskome sinonim za ”prijateljski, ahbabski muhabet, razgovor.” Na sohbet iftarima se poslije akšam namaza i iftara sjedilo i uz svakakve poslastice, napitke i zevzevate (voće) eglenisalo do duboko u noć, bilježi Bašeskija u svojem Ljetopisu. Uvijek bi tu bilo učenih ljudi koji bi o nečemu poučnom govorili a onda bi svi prisutni muhabetili o tome kao i o mnogim drugim stvarima. Biva, bile su to svojevrsne tribine jal debate, kako bi se danas kazalo.

E tako je bilo i prije neki dan na Muhamedovom sohbet iftaru. A da bih tamo stigao valjalo mi je prevaliti, što tamo i nazad, dobrih hiljadu i petstotina kilometara. Ali, ništa za to jer ono što sam tamo vidio i čuo vrijedilo je neznam ti kakva zahmeta, tj. truda.

Midhat Ibrahimegović

Insan bošnjački kojeg je Allah dž.š. hasli evlijalukom obdario

Bošnjačka teatarska veličina - Iso Porovic (desno)
Susreo sam tamo jednog od onih koji su i meni i vama omogućili da danas imamo gdje otići, tj. da i ja i vi možemo djeci kazati da idu u svoju domovinu. Susreo sam gaziju Muhameda Miskića. Gaziju koji je u odbrani Bosne i Hercegovine od dušmanskog veliksrpskog i velikohrvatskog agresora ostao bez oba svoja bubrega. Ovdje u Švedskoj dobio je bubreg koji je, fala Dragom Bogu, Muhamedu produžio vijek. Danas je gazija Muhamed uspješan nastavnik.
Susreo sam tamo, na primjer, i u živo slušao Midhata Ibrahimbegovića, Bošnjaka od osamdeset četiri godine kojemu je Allah Dragi podario to što vjerovatno nije podario nikome od današnjih Bošnjaka. Naime, Midhat je, kao diplomirani inženjer, još davne 1951 godine morao otići iz svoje Banja Luke. Nakon dvije godine, 1953. obreo se u, tada predalekoj Švedskoj, u gradu Lundu. Bio je prvi živi musliman kojeg su ovdašnji Šveđani vidjeli. Jer u Švedskoj je 1938. god. bilo OSAMN’ES MUSLIMANA. Nakon Midhatovog dolaska u Švedsku protekle su tri godine dok se ovdje pojavio prvi slijedeći musliman. Poslije par godina već ih je bila malehna grupa. Tada Midhat konstruiše mihrab i to POKRETNI MIHRAB, mihrab na rasklapanje. Bio je to PRVI MIHRAB u Skandinaviji a postavljali su ga u stanovima, tj. selili su ga od od stana do stana, gdje bi se okupili radi obavljanja namaza.
U isto vrijeme Midhat je bio insan koji je kod švedskih vlasti izdejstvovao dozvolu da se oformi parcela sa muslimanskim mezarjem. Jedan muslimanski mejt bio je tri mjeseca u bolničkoj mrtvačnici dok se dobila dozvola da se iskopa PRVI MUSLIMANSKI MEZAR u pravom, odvojenom muslimanskom mezarju. A onda je Midhat, yajedno sa još dvojicom prijatelja: Bejzata Bećirova i Tommy Carlstein-a krenuo u pronalaženje načina da se tu, u tom dijelu Švedske, izgradi džamija. Posebna bi se priča o tome morala napisati. No, uz Allahovu pomoć, dijelom Midhatovim, Bejzatovim i Tommy-ijevim, kupljen je prostor od 35.000 kvadrata i na njemu je danas prelijep Islamski centar sa džamijom čije kube ukrašavaju dvije prelijepe munare. Da ibret, tj. nevjerovatnost bude veća cijeli Islamski centar arhitektonski je planirao niko drugi do Midhat Ibrahibegović. ’Nako, k'o usput, reče mi da mu je arhitektura hobi a i što bi se silne pare davale arhitektima. Allahu Dragi! U tom prelijepom prostoru priredjen je i ovaj Muhemedov sohbet iftar o kojem evo pišem. U tom prelijepom prostoru okuplja se veliki broj današnjih muslimana u Švedskoj. A u Švedskoj je danas, prema zvaničnim podatcima oko ČETIRI STOTINE HILJADA muslimana.

Jah. Od onih TRIDESET I OSAM muslimana, koliko je u Švedskoj bilo 1938. god. danas nas je ovdje četirsto hiljada. Samo za nekih sedamdeset godina, biva, 23.000 puta nas je više. Bože Milosni!
Na ovom sohbet iftaru susreo sam i slušao Seada Maslu. U ovoj privatnoj posjeti, u ovom privatnom druženju on je bio jedan od nas Bošnjaka a ne bosansko/hercegovački ambasador u kraljevini Danskoj. Slušajući njega evo sam i danas nekako drugačijeg raspoloženja jer je on uspio u meni pobuditi neka nova, neka drugačija razmišljanja o stanju u našoj Bosni i Hercegovini, o stanju i dereži na kojoj se danas nalaze svi Bošnjaci. Jer, moja pimanja o svemu tome plaho su čemerna.
Do Seada Masle sjedio je Binali Yldrim, ministar za komunikacije i transport u turrskoj vladi. Gledajući njih dvojicu u prijateljskom muhabetu na um su mi padale misli o kojima sad pisati ne mogu.

Na ovom sohbet iftaru susreo sam i u živo slušao Isa Porovića, bošnjačku teatarsku veličinu koja, evo već nekoliko godina plijeni pažnju švedske publike u njihovom Državnom teatru. Napomentu ću i to da je Iso dobitnik švedske nagrade za kulturu koja je u sferi kulture ravna Nobelovoj nagradi koja se dodjeljuje na polju prirodnih nauka.


Sead Maslo i Binali Yildrim, sada novoimenovani premijer Republike Turske


I onda Iso pred svima nama izgovori „Bona Najlo“ od čega su mi suze pošle i dah mi se uzeo. Namah me to odnijelo iz Švedske. K’o da sam sjedio negdje na Tepi mostarskoj i slušao o Najli o čijim svatima u ravnom Mostaru je i Iso upravo govorio.

Na ovom sohbet Iftaru susreo sam, poslije dugo vakta, i slusao Aška Gašija, doktoranta na Lund univerzitetu čiju riječ o bošnjačkoj duhovnosti vazda valja poslušati. Ljutio se Ašk na odnos nas Bošnjaka, kao i ostalih muslimana ovdje u Švedskoj prema dušmanskim provokacijama koje se prema islamu upućuju od strane danskih i švedskih „umjetnika“ i njihovih „crteža“.
Okom naše kamere
kliknite na sliku za uvećati

Islamski centar u švedskom gradu Malmö


Jemek do jemeka


Sohbet bošnjački


Na rastanku


Ahhha, tamo je Kaba - Armin


Rifkina teka

Rifka pored majke i majkinih jaranica
Susreo sam ovdje i Arslana Mehanovića kojeg sam prije desetak godina „ostavio“ kao omladinca u ovdašnjoj organizaciji bošnjačke omladine a sad je on historičar religija.
Bile su ovdje i dvije bošnjačke hećimke, tj. ljekarke: Ferida Huković-Čengić i Meliha Kapetanović. Feridine riječi o potrebi animiranja našeg naroda da što masovnije glasa na slijedećim izborima u Bosni i Hercegovini bilo bi dobro da čuje što više nas.

Posebno zadovojstvo je bilo gledati i slušati našu omladinu. Neka mi halale što im imena ne znam.
Eh, ali u ovom pisanju sad se moram „povratiti“ malkice unazad unazad. Na vrijeme dok smo oko iftarske sofre stajali i čekali kad će iftarski „top pući“. Na vrijeme kad je odjeknuo ezan uzvišeni a nas, k’o i na svakom iftaru, poslužiše hurmama. I dok je svak, prije nego je hurmu zagriz’o, dovu Uzvišenom činio ja sam, gledajući tako u prelijepu hurmu, uz dovu izgovorio i ovo:
„ALLAHU DRAGI. SVOJOM MOĆI UČINI DA SVI BOŠNJACI, SVI MUSLIMANI NA DUNJALUKU BUDU K'O OVE HURME “
Nisam time poželio da svi Bošnjaci i svi muslimani dunjaluka budu lijepi i slatki ko hurme nego nešta sasvim drugo. Naime, poznato je da hurmino stablo nemere da rodi, nemere da dadne plod ako je samo, ako je usamljeno. Hurmina palme rađaju, daju plodove samo ako su u grupi. Eto, zato sam i ja na ovom sohbet iftaru poželio to da svi mi Bošnjaci, kao i svi muslimani na dunjaluku, po tome ličimo na hurmine palme. Da uvijek želimo da smo zajedno, da smo uvijek jedan pored drugog. Jedino će tako naši plodovi, naši bedemi biti bolji tj. bit će čvršći i od najčvršće stijene.
A da će ti naši plodovi i bedemi biti takvi možda je bešare, tj. naznaka i Rifkina teka, bilježnica. Rifka je maksum bošnjački kojeg sam također ovdje susreo. Samo joj je sedam ljeta. Rodila se isti dan kad joj je nana na Ahiret preselila pa je tako pravo i nanino prelijepo ime ponijela. Rifka mi pokazuje svoju teku u kojoj je ona puno listova harfovima u mektebu ispisala a za sve to njen učitelj, Idriz Karaman, ju je peticama nagradio.
Možda je bešare, tj. naznaka i u malome Arminu koji je već na sabahu budan bio i na moje pitanje:
- Gdje ovdje Sunce izlazi – on odgovori:
- Ahhhaaa, Kaba, ovamo je Kaba –
Iako je maksum Armin dobro zna šta ga ja to pitam. On dobro zna da je Kaba tamo odkud Sunce izhodi. On dobro zna, tu u njegovoj kući, u kojem pravcu je Kaba. Zna jer su mu to njegov babo i mati pokazali. Zna, jer on sa njima barabar, tj. uporedo svakodnevno namaz lijepi obavlja.
Možda je bešare, tj. naznaka i u Mini koja nije čekala da je neko pozove da nešto korisno uradi za svoj narod. Kažem „pozove“ jer danas, na žalost vrlo često, možete susresti alimli, tj. obrazovane Bošnjake koji ničim ne doprinose ni svojem narodu ni svojoj domovini Bosni i Hercegovini. Ako ih pitate zašto je to tako uvijek vam kažu „pa niko me ne zove“.
Mina i još nekoliko gazijki, tj. još nekoliko Bošnjakinja sjeli su pa lijepo napravili organizaciju koju su nazvali „Unija Bošnjakinja u Švedskoj“ Za malo vakta urađena je internet stranica ( www.nisa.se) na kojoj će te vidjeti ono što ni na jednoj drugoj bošnjačkoj ili bosanskoj stranici vidjeti nećete. Naime, vidjet će te plakat koji su ove vrijedne gazijke uradile a kojim pozivaju sve naše organizacije kao i sve Bošnjake i Bošnjakinje, prvenstveno u Bosni i Hercegovini da u bajramske paketiće, koje će uskoro, ako Bog da, naša djeca dobijati, stavljaju samo proizvodi iz Bosne i Hercegovine. Na stotine i stotine mail-adresa poslale su ovaj zlata vrijedni plakat. Evo, ponovo gledam sadržaje na ovoj stranici i nejmam riječi kojima bih svoju hvalu i zahvalu izrekao. U ostalom On će nagradi sav njihov trud.
I evo, dok privodim kraju ovu pisaniju, haber dobijam da je i večeras u Islamskom centru Malmö, kao i sinoć, sohbet iftar i to za cijelih četiri stotine muslimana. Bezbeli, nisu to samo Bošnjaci. Zbog ovog habera ovo ću, već predugo, piskaranje završiti jednom sopstvenom dovom. Dovom na jeziku bosanskome. Ali ovu dovu izgovorit ću inspirisan, pooddavno izgovorenim, riječim Šerifa Velića. Ko je Šerif Velić, pitate se, bezbeli, pa ću vam kazati. On je jedan plah Bošnjak. Velim plah Bošnjak jer se, iako je prošao džehenem Omarske i samo uz Allahovu pomoć tamo živ ostao, vratio u svoje Kevljane kod Prijedora i tamo kuću svoju obnovio.
I kad su ono, na prvoj godišnjici obilježavanja stradanja Bošnjaka u srpskom koncentracionom logoru Omarska, postavljali onu kamenu „spomen“ ploču Šerif je na tom mjestu izgovorio nešto što bi moralo naći mjesta u školskim lektirama, enciklopedijama......:
- Neka znate, poručio je Šerif velikosrpskim fašistima – odavdje je izišlo puno više muslimana nego što je ovdje uišlo, puno više nego što ste vi ovdje strpali –
Ponukan ovim Šerifovim riječima hoću da izustim:
ALLAHU DRAGI. DUŠMANI BOSNE UČINILI SU TO DA SU STOTINE HILJADA BOŠNJAKA MORALE IZ NJE OTIĆI I „UIĆI“ U MNOGE DIJELOVE DUNJALUKA. MOLIMO TE, SVEMOGUĆI, UČINI SVOJOM MOĆI DA OTUD JOŠ VIŠE BOŠNJAKA IZAĐE, NASELI SVOJE BOSANSKE TOPRAKE I TAMO, UZ OSTALO, I SOHBET IFTARE ČINI. AMIN!

(Nastavit će se, inša-Allah)


Sve prijethodne priloge iz ovog serijala možete pronaći klikom OVDJE