MR. MILAN JOVIČIĆ: Nije li zato iluzija, sramota i najveći cinizam na djelu, da „guslar“ iz Laktaša, tamo neki drčni Mića i poziva sve Srbe iz moga grada Mostara da se sele kod njega u genocidnu tvorevinu tzv. Republiku Srpsku. Nije ni čudno, da se prema njegovim uputama u Parlamentu države, neke Majkićke, Pandurevićke, Prodanovići, Košarci, Tadići i ini „čobani“ ponašaju kao njegovo stado, nastojeći da opstruiraju sve kada su u pitanju inetresi i države i Federacije i u ovom posljednjem slučaju prijedlozi za rješenje statusa i izbora u Mostaru.

Ako u svijetu postoji slična država, zvana ILUZIJA kao što je Bosna i Hercegovina, ili grad „slučaj“ sličan Mostaru, trebalo bi ih unijeti u Ginisovu knjigu. Ovo je zemlja gdje je i specifična krvna slika na vidjelu, prema kojoj se određuje i ko je veći Bošnjak, Hrvat, Srbin ili je neki ostali. Pojam građanina je iluzorno očekivati, a da se i narod krati po izrazu „demos kracija“ jer istinske demokratije i nema.

Zar nije iluzionistički i sasvim nakaradno i neprimjereno, da sudbinu grada Mostara odlučuju tamo neki „guslari“ iz Republike Srpske, u državnom Parlamentu. Pitam se, zašto se to ne odlučuje u Parlamentu Federacije, jer je to entitet u kome je i grad Mostar i svi građani ovog grada.
Pitam se, koji je to „velikosrbin“ Mladen Ivanić, koji treba i mene, njegovog sunarodnjaka, da predstavlja u Predsjedništvu ove države. Ne samo, da je to iluzija, već se kosi i sa apsolutnom diskriminacijom, da se mojim sunarodnjacima i građanima srpske nacionalnosti u Federaciji, ne dozvoljava da biraju i svoga predstavnika u dotičnoj državnoj instituciji.



Nije li zato iluzija, sramota i najveći cinizam na djelu, da „guslar“ iz Laktaša, tamo neki drčni Mića i poziva sve Srbe iz moga grada Mostara da se sele kod njega u genocidnu tvorevinu tzv. Republiku Srpsku. Nije ni čudno, da se prema njegovim uputama u Parlamentu države, neke Majkićke, Pandurevićke, Prodanovići, Košarci, Tadići i ini „čobani“ ponašaju kao njegovo stado, nastojeći da opstruiraju sve kada su u pitanju inetresi i države i Federacije i u ovom posljednjem slučaju prijedlozi za rješenje statusa i izbora u Mostaru. Vjerujem, da je ovo i poruka Srbima Mostara, da se i zaista odluče na „humano preseljenje“ kakvo su već poodavno dogovorili i Vožd i Poglavnik, tamo negdje u ljetnikovcu Karađorđeva, a ovog puta i u ovom vremenu kao recidivi konačnog izvršenja cjelovitog scenarija agresorskih nakana na ovim prostorima.

Iluzionističke su predstave u šarenoj potki ćilima, kojeg tkaju za naše kratkovidne blećke, razno-razni predstavnici međunarodne zajednice, koja nam od prodaje „m..a za bubrege“ ne osjeća, ne želi vidjeti i istinski pripomoći, da naša stada ovaca, zajednički stjeramo u njihove torove, pa neka ih tamo vuci lakše i uklone.

Nama građanima, koji smo još uvijek normalni, koji želimo živjeti u normalnoj civilizovanoj i demokratskoj zajednici, sa svim pozitivnim vrlinama i međusobnim odnosima, dosta je više raznih „guslara“, „gangaša“, pjevača i trubača, zvali se oni Dragan, Milorad, Mladen, Ognjen, Slavko i sl.
Dosta nam je iluzionizma i raznih zvučnih i svjetlosnih efekata, koji u ovoj tami i crnilu naše bijede i stanja, ne mogu izazvati nikakve prijatne i pozitivne efekte na našu psihu i u našoj ranjenoj duši.

Dokle će se održavati cirkusna šatra sa iluzionističkim efektima na prostorima države ILUZIJE i grada „slučaja“ Mostara! Dokle? Dokle?

S poštovanjem,
Mr Milan Jovičić