DR. MUSTAFA CERIĆ: Sjećam se Tvog govora na dženazi žrtvama genocida u Potočarima, u Srebrenici. Pozvao si Bošnjake na pomirenje sa Srbima. Pohvalio si tadašnjeg predsjednika Borisa Tadića. Bošnjaci su progutali knedlu. Vjerovali su u Tvoju dobru namjeru. Nadam se da i Ti vjeruješ u našu dobru namjeru kad Te pozivamo na tursko nacionalno pomirenje. Nije li prirodnije da dođe do pomirenja u istom rodu i u istoj naciji?

Znam, lakše je dijeliti savjete nego ih primati i u praksi primjenjivati. Ali, Bošnjak ne bi bio Bošnjak kad ne bi savjetovao Turčina. Ostalo mu to u naslijeđu od njegovog pretka, velikog alima iz Prosca, Hasana Kafije Pruščaka (1544-1614). Davno je bilo, ali se zauvijek upamtilo da je Hasan Kafija Pruščak savjetovao sultana Mehmeda (1566-1603). Miladske 1596. godine napisao je Bošnjak Pruščak sultanu knjigu na arapskom jeziku: "Temeljne mudrosti o svjetskom poretku". Sultanovi pisari su knjigu preveli na turski. Sultan Mehmed je razumio bošnjačku poruku.

U knjizi je Bošnjak pored'o sve što ne valja u Carevini. Mito i korupcija su dva najgora poroka, koja iznutra razjedaju Carevinu, napisao je Bošnjak sultanu. No, Pruščakovog rođaka Mehmed-paše Sokolovića nije tada bilo više u životu da pojasni sultanu šta mu Bošnjak uistinu govori u kakvoj je opasnosti Carevina. Bilo je odveć kasno za Carevinu da se spasi, ali nije bilo uzaludno za Bošnjaka da se zna i zapiše da je učinio sve što je mogao da sultanu pomogne da shvati odakle mu opasnost dolazi. Slično tome uradio je Bošnjak Suat Numanović one kritične noći za Republiku Tursku: legao je Suat ispred tenka da se vidi i zapiše da Bošnjak nije kukavica.

BOŠNJAK NIJE KUKAVICA: Bošnjak Suat Numanović one kritične noći za Republiku Tursku: legao je Suat ispred tenka da se vidi i zapiše da Bošnjak nije kukavica

Shvatam, niti sam ja alim kao što je bio Hasan Kafija Pruščak, niti si Ti sultan kao što je bio Mehmed III. Ali, ja sam Bošnjak Visočak, po naciji rođak Nasuha Matrakčije Visočaka, velikog povjesničara, matematičara, pjesnika, minijaturiste, kartografa i kaligrafa. Obojica smo upisani u knigu UNESCO-a. On 2014. a ja 2003. godine. Nasuh Matrakčija Visočak bijaše na dvoru sultana među prvima, a ja sam u Bosni među onima koji sa strepnjom prate što se danas događa u Turskoj.

Ti si, predsjedniče Erdogan, više od bașkana, a manje od sultana. Zato se usuđujem da Te savjetujem, jer osjećam da mogu, jer preuzimam ulogu mojega pretka Hasana Kafija Pruščaka, koji se nije bojao sultana, kao što se ni ja danas ne bojim bașkana da mu kažem ono što mi je na srcu, jer moje srce nema mira sve dok ne pokaže ono što u sebi skriva. A moje srce skriva veliku ljubav i veliku brigu za Republiku Tursku. Ne tražim da mi vjeruješ, ali očekujem da me saslušaš. Ne zahtjevam da me poslušaš, ali očekujem da zapišeš da sam uradio sve što sam mogao.

O mojoj ljubavi nemam ništa više reći. Ali, o moj brizi za Republiku Tursku imam. Odakle da počnem ako ne od prakse Pejgambera, kojeg Ti voliš, kojeg Ti slijediš, kojem Ti svoju prisegu daješ. Mnogo je lijepih primjera iz Pejgamberovog života, ali dva su mi ovdje najvažnija. Prvi je iz objave Kur'ana Časnog, u kojem Svevišnji Allah naglašava da je Muhammed Poslanik, a oni koji su s njim i uz njega odlučni su protiv dušmana, ali su blagi i obzirni među sobom (48:29). Jesu li današnji sljedbenici Muhameda Pejgambera svjesni ovoga kur'anskog načela? Je su li današnji muslimani blagi i obzirni među sobom? Nisu ni blagi ni obzirni među sobom, niti su složni, niti odlučni prema dušmanima. Muslimani su danas razjedinjeni i nemilosdrni jedni prema drugima. Kur'ansko načelo je potpuno naopačke okrenuto i pogaženo. Muslimani su hrabri i beskrupulozni u obračunu među sobom. Ovo je svima u svijetu tako očigledno. Zato mora neko da to jasno i glasno kaže. Zato mora neko da to čuje i shvati. Ja sam preuzeo ulogu da to Tebi kažem, očekujući da si Ti, brate Erdoganu, spreman da to čuješ i shvatiš.

Zato Ti pišem ovo pismo kao moj savjet, jer još uvijek vjerujem u Erdogana, koji ima srce i dušu, koja zna šta znači ova kur'anska poruka. Još uvijek vjerujem da Ti je na umu drugi lijepi primjer iz Pejgamberove prakse kad je oslobodio Mekku i objavio da svi koji se sklone u Ebu Sufijanovu kuću, oprošteno im je i sigurni su od progona. Među oproštenima bila je i zloglasna Sufijanova žena Hinda, koja nije mogla vjerovati da će joj Pejgamber oprostiti nakog svega što je učinila na Uhudu njegovom amidži Hamzi. Pejgamber je oprostio i Hindi. I više od toga Pejgamber je pozvao i crnog Vahša, koji je smrtno pogodio hazreti Hamzu na Uhudu, da se pokaje.

Stara je mudrost da ako te ne ubiju, osnaže te. Tebi se to upravo dogodilo. Osnažili su Te oni koji su imali namjeru da Te nema. Svi savjesni Turci su bili s Tobom i uz Tebe one kritične noći kad se vojna junta digla da zavije u crno tursku naciju. Cijeli slobodni svijet je, također, bio na strani turske slobode i demokracije. Ni unutarnji ni vanjski dušmani nisu mogli ostati ravnodušni. Svi su osudili pokušaj vojnog puča. Vojna junta je poražena. Ali, ostao je gorak okus nakon svega. Teško je bilo gledati na istambulskim ulicama i mostovima kako turske oficire i vojnike vode njihovi sugrađani. Mnogo je u svemu tome nejasnoga. Ali, ima nešto što je jasno svima, a to je da je turska nacija ostala na nogama. Nije ni pala, niti se je predali pred naletom dušmana. Nisi ni Ti pao, niti si se predao. Ostao si na nogama prav i supravan uz Božju pomoć i podršku svih Turaka, kojima je sloboda i demokracija na srcu.

Nikad dosada nije imao niko takvu povijesnu priliku kao što je danas imaš Ti, bașkan Erdoganu, u današnjoj Turskoj. Ti imaš priliku da na najbolji način oživiš Pejgamberov lijepi primjer. Imaš povijesnu priliku da objaviš Opću Amnestiju za tursku naciju, kao što je to uradio Pejgamber nakon što se vratio u Mekku. Vrijeme je da neko od muslimanskih velikana u svijetu pokaže muslimanima put pomirenja, put duhovne katarze, put povratka temeljnim osnovama islama. Prijetnje žestokim kaznama, a ne pozivom na pomirenje nakon pokajanja i praštanja, vodi ummet u strašan ambis. Pozivati strance u pomoć radi obračuna sa svojima nije u duhu Pejgamberova učenja. Pejgamber nije nikoga pozivao u pomoć radi obračuna sa svojim amidžama. Znao je da u tuđoj pomoći za obračun sa svojima nema berićeta. Turska ne može biti bez jake vosjke i bez bratske i patriotske sloge. Za to dvoje potreban joj je junak kalibra Erdogana, koji ima priliku da postupi po sunnetu Pejgambera i objavi da svi koji se sklone u hodžinu kuću bit će amnestirani od progona i od kazne. Allah Sveznajući objavio je ajet povodom oslobođenja Mekke: "Surađujte u dobru i bogobojaznosti, a ne surađujte u grijehu i dušmanluku".

Vojna oprema nakon propalog vojnog puča

Poštovani bașkan Erdogan, samo kada bi znao kolika je moja želja da Ti se posreći da budeš viši od samoga sebe, da pokažeš lijep primjer pomirenja među svim Tircima, da dokažeš kako se može nadvladati uvreda i sujeta!

Samo kada bi mogao da osjetiš bilo moga srca što kuca za sreću i spas ummeta!

Samo kada bi mogao shvatiti koliko sam zabrinut šta će biti s nama u Bosni ako se svađa i krvoproliće među muslimanima ne zaustavi, ako se muslimani međusobno ne pomire, ako neko velik ne izađe i ne kaže dosta je bilo međusobnog ubijanja, vrijeme je za međusobno pištivanja jedinstva u različitosti!

A ko bi mogao biti taj muslimanski velikan ako nisi Ti, brate Erdogane, sada kada su oči svijeta uprte u Tvoju riječ i Tvoje djelo. Neki Te nagovaraju da se žestoko obračunaš sa Tvojim protivnicima iz turskog naroda. Oni kažu da će Ti u tome velikodušno pomoći.

Ali, ima i onih koji Te podsjećaju na riječ i djelo našeg Pejgambera. Ja sam jedan o tih koji Ti, evo, savjetuije da slijediš Pejgamberov primjer, kao sigurni put do uspjeha na ovome i spasa na drugome svijetu za tursku naciju i za naš ummet!

Sjećam se Tvog govora na dženazi žrtvama genocida u Potočarima, u Srebrenici. Pozvao si Bošnjake na pomirenje sa Srbima. Pohvalio si tadašnjeg predsjednika Borisa Tadića. Bošnjaci su progutali knedlu. Vjerovali su u Tvoju dobru namjeru. Nadam se da i Ti vjeruješ u našu dobru namjeru kad Te pozivamo na tursko nacionalno pomirenje. Nije li prirodnije da dođe do pomirenja u istom rodu i u istoj naciji?

Dragi bașkan Erdogan, ja rekoh što mi bi na pameti!
Allah mi je svjedok da sam govorio istinu koja mi je na duši!
Turska je velika nacija sa velikom odgovornošću za mir i pomirenje u muslimanskom svijetu!
Bosna je svjesna same sebe i svoje sudbine na Balkanu!
Muslimani su zabrinuti za stanje ummeta!
Čekaju da vide šta će uraditi njihovi velikani!
Očekuju da ih njihovi velikani ne izdaju!
Očekuju da ih ne zaborave i ne ostave na milost i nemilost dušmanu!
Ja vjerujem u Tvoju dobrotu, bașkan Erdogan!
Vjerujem u Tvoju mudrost i hrabrost da objaviš Opću Amnestiju!
Poput Pejgambera!
To Ti je moj savjet!
Neka Ti tako Allah pomogne!
Amin!