Dr. Mustafa CERIĆ: Njihov ilum je samo njima korist, ali njihova pamet je samo šteta narodu. Narod se, zbog toga, ograđuje od njihove pameti i njihove riječi. To je tuđa pamet, koju duša naroda ne poznaje; to je tuđa riječ, koju srce naroda ne prihvata. Oni sa takvom pameću nisu nigdje prispjeli, osim da budu u službi dušmana. Oni se međusobno kolju a da ne znaju ni zašto ni za koga. To je bolesna pamet za koju nema lijeka, ali nema joj ni dugoga vijeka.

I Bog reče:
- Tako mi vremena, svi ljudi su na gubitku osim onih koji su pouzdani u Boga i sebe, koji vrijedno radi za opće dobro, koji su istinoljubivi i koji su nesalomljivi!

"Postoje tri vremena: sadašnje vrijeme prošlih stvari; sadašnje vrijeme sadašnjih stvari; i sadašnje vrijeme budućih stvari" (Augustin)

Historičari nas vraćaju u prošlost, ali ne kroz vrata, već kroz prozor. Vrata prošlosti su zatvorena. Samo su prozori prošlosti otvoreni za one koji hoće da kroz prozor gledaju. Prozori prošlosti su zamagljeni za one koji svoje prozore razbijaju i prljaju.

Ni budućnost nema vrata, već samo prozore, koji, ako ih ne čistimo postaju zamagljeni. Mi, dakle, živimo u sadašnjosti iz koje posmatramo prošlost i gledamo u budućnost kroz prozor.

Ako su stakla na prozoru naše prošlosti nerazbijena i čista možemo jasno vidjeti i razumjeti našu sadašnjost. No, ako su stakla na prozoru naše prošlosti razbijena i prljava, onda je i naša sadašnjost razbijena i prljava.

Isto tako, ako razbijamo i prljamo stakla na prozoru naše budućnosti, onda nam je i sadašnjost i budućnost razbijena i prljava. Svi zajedno smo u kući sadašnjosti i zato svi moramo paziti da niko od nas ne razbija, niti prlja stakla na prozorima naše prošlosti i budućnosti. Oni koji to svjesno ili nesvjesno čine moramo ih upozoriti da to ne čine zato što ugrožavaju mir i sigurnost svih nas.

Posebno su odgovorni oni među nama koji se predstavljaju svijetu da znaju više od ostalih o našoj prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. To su oni u koje ljudi gledaju i očekuju da im kažu istinu, da im pokažu pravdu, da im očiste stakla na prozoru prošlosti i budućnosti pa da i oni vide odakle smo u kuda nam valja ići. To su učeni ljudi iz naroda i u narodu. Oni su dobili diplomu za svoju učenost i odgovornost za riječ. Oni treba da budu vlasnici svoje pameti i svojih riječi. Oni ne smiju biti sluge ni tuđe pameti, ni tuđe riječi. Oni nemaju pravo na omašku od koje se razbija i prlja staklo na prozoru naše prošlosti i budućnosti.

No, ako im, ipak, pamet popusti i riječ im se otme pa razbiju i uprljaju staklo na prozoru naše nam zajedničke sudbine, onda to narod ovako označi: baška ilum, baška pamet. Njihov ilum je samo njima korist, ali njihova pamet je samo šteta narodu. Narod se, zbog toga, ograđuje od njihove pameti i njihove riječi. To je tuđa pamet, koju duša naroda ne poznaje; to je tuđa riječ, koju srce naroda ne prihvata. Oni sa takvom pameću nisu nigdje prispjeli, osim da budu u službi dušmana. Oni se međusobno kolju a da ne znaju ni zašto ni za koga. To je bolesna pamet za koju nema lijeka, ali nema joj ni dugoga vijeka. Ta pamet je osuđena na poraz. Da, tako je. Osuđena je na poraz pamet nekih naših naučenih pojedinaca oko islama i muslimana u svijetu i kod nas, koji nam razbijaju stakla na prozoru naše daleke i bliske prošlosti, koji nam zamagljuju budoćnost svojom nadmenošću i bezobzirnošću. Ubijaju nam čast i ponos dina i imana. Sramote i slabe sebe i nas u trenutku kad svi moramo biti na okupu kao jedan oko zemlje, države i vjere. Svi moroma biti jaki i odvažni u jednom safu oko vjere, države i zemlje.

Hvala Bogu, narod je pametniji od svojih pametnjakovića pa ga ne dotiču njihove gluposti.

Narod je uvijek u pravu: baška ilum, baška pamet!