Mr. Milan JOVIČIĆ: Dakle, jedan od njih je svakako, Dragan Čović, taj „čistokrvni“ Hrvat, samozvani akademik i čimbenik kao predstavnik hrvatskog naroda, dogurao je u Predsjedništvo, ove nam surogat države, jadna li je ova država sa ovakvim članom u njenom vrhu. Svi njegovi lukavi i lucidni potezi, od agresorskih vremena do današnjeg dana, nama građanima ovog napaćenog i uništenog grada Mostara, veoma su poznati, ali za širu našu javnost i posebno za moje Bosance, nikada dovoljno.

Šta to drugo i očekivati, kada su nas ovi veliki nacionalistički čimbenički elementi, već godinama i navikavali u ovoj zagađenoj sredini na jad i bijedu ili čemeriku.

Samo za moje Bosance, Hercegovcima i ne treba jer su to odavno izumili i prihvatili, dvije interesantne pričice iz događanja ovih dana u virtualnom „stolnom gradu“ Mostaru. Sadržaj priče je u aktivnostima, dva rođena Mostarca, u dobrim vremenima poznata stručnjaka firme „Soko“-la iz Mostara, jednog „čistokrvnog“ i drugog veoma normalnog i čovjekoljubivog Hrvata. Prvi se od njih u tom vaktu i okolnostima veoma busao sa svojom crvenom partijskom knjižicom SKJ, a drugi je potiho znalački i stručno privređivao i doprinosio zajedničkom suživotu te su ga često i neopravdano deklarisali i kao podrivačkog nacionalnog elementa, jer se eto nije htio ni priključiti istoj toj partiji. Bilo, kako je i bilo, a tako mi pričaju poznanici i znalci tadašnjih prilika, događalo se što se događalo, ljudi su se transformisali, konvertiti i kameleoni, ulizice i podanički elementi, u agresorskim danima i u postdejtonskom periodu, iskazuju svoje pravo lice, kažu ko je bio čovjek ostao je takav ili je postajao i ljudina, a kameleoni su ostajali neljudi i nikada od njih se nije ni mogao stvoriti čovjek.

Dakle, jedan od njih je svakako, Dragan Čović, taj „čistokrvni“ Hrvat, samozvani akademik i čimbenik kao predstavnik hrvatskog naroda, dogurao je u Predsjedništvo, ove nam surogat države, jadna li je ova država sa ovakvim članom u njenom vrhu. Svi njegovi lukavi i lucidni potezi, od agresorskih vremena do današnjeg dana, nama građanima ovog napaćenog i uništenog grada Mostara, veoma su poznati, ali za širu našu javnost i posebno za moje Bosance, nikada dovoljno.

Kako je godinama djelovao na rastakanju ove nam države i svih njenih ljudskih i građanskih vrijednosti, definisanih i postojećih iz njegovog vakta, sa crvenom Titovom maramom oko vrata, u duhu ili po scenariju i Poglavnika, Oca nacije i njihove nacionalističke stranke HDZ-a, pale su u vodu. Svojim lažnim i ludačkim ideološkim zamislima i sami su postali „ugroženi“ od takvih sopstvenih ideja, te su ostali samo glasnogovornici o ugroženosti i povikom za sopstvenim lopovima. U ovom gradu i sredini, u kojoj su ovakvi i većina, poradi prognaničkih i genocidnih radnji, ovakvom stanju i pričama kraja nema. No, sve je za istoriju, koju pišu ,upravo, živi sudionici, neka se zna.



Prvi događaj, evo ovih dana, svakako je prijem i nagrađivanje dobrih studenata Sveučilišta u Mostaru, u uredu njihovog člana Predsjedništva, ne i moga, što je svakako i odraz stanja u sistemu obrazovanja, sa dvije škole „pod jednim krovom“. Bitno je na svaki način izvršiti diobu, tih „čistokrvnih“ i odanih lijepoj njihovoj, permanentno i u kontinuitetu sa mlađim generacijama, kako bi se dokazala i učinila njihova opstojnost na ovim prostorima. U normalnim prilikama, sadržaj i čin svakako pažnje vrijedan i za pohvalu, ali u Mostaru, podjeljenom i razjedinjenom, kakav je i danas, sve ove i ovakve radnje, još više ga razdvajaju i ruše temeljne principe zajedništva, tolerancije, uvjerenja i pomirenja, u cilju bržeg zarastanja duboko stvorenih ljudskih rana i na tjelu i u dušama njegovih građana. Zato se i pitajmo, nije li taj isti član Predsjedništva, u svoj nelegalni ured u Mostaru, trebao i morao uključiti i isto tako dobre studente Univerziteta „Džemal Bijedić“ sa istočne strane grada Mostara. Bio bi to, zaista, izvrstan i dobro osmišljeni potez jednog „dobronamjernog“ čimbenika i predstavnika neke j..ene vlasti, kakva je naša, koju će ove mlađane generacije dobro spoznati i ako Bog da, da im stanu u kraj.

Da se povratim i osvrnem u nastavku i drugom sudioniku iz moga sadržaja, ali normalnom Hrvatu, ponavljam radi istine koja je i bolna, kolegi i stručnjaku iz iste firme „Soko“-la, koju je Dragan rasturio radi sopstvenih potreba, danas građaninu lijepe Kanade i građaninu grada Toronta, zove se Davorin Jurovicki.



Priča je utoliko interesantna, što je Davorim došao u svoj rodni grad, nije zaboravio i svoju staru raju, sa kojom je i nekada lijepo živio i družio se, te nastavio susrete i dobro druženje. Davorin je, za razliku od svih „jamadžija“ iz okruženja, pa i njegovog poznanika Dragana iz Sokola, donirao svoja sopstvena finansijska sredstva, šahistima grada Mostara i lijepo u svome uvodnom i pozdravnom govoru, otvarajući šahovski turnir lijepo naglasio: „Došao sam u svoj rodni Mostar, sa željom da vas sve okupim i da zajednički u svijet i svi građanima ove zemlje uputimo i naš glas, a on može biti samo šahovsko geslo GENS UNA SUMUS (Jedan smo rod), kao što smo bili i da takvi i ostanemo. Mostar, treba i mora biti samo jedinstven grad sa ravnopravnošću svih građana i njegovih naroda i ništa drugo“.

Sasvim normalno, ništa neobično, ako se treba znati za našu siroku javnost, da je taj isti Davorin, kobne za nas i naš grad 1993.godine, kao civil, veoma uticajan i prepoznatljiv, po prvi puta kročio u zloglasni logor, zvani Dretelj, da bi iz njega spasio svog druga i jarana, nehrvata, što je u ona vremena i bilo pogubno i za sopstvenu glavu od svojih sunarodnika. To je mala epizoda, ali veliko, humano i ljudsko djelo čovjeka, kakav je bio i ostao Davorin Jurovicki.

Izvini, naš dobri Davorine, da li je još uvijek sazrelo vrijeme za ovakve i slične pohvale, radi i tvoje sopstvene sigurnosti, ali sam siguran da će se za istoriju oglasiti i taj isti čovjek, danas „naš Amerikanac“, ispričati i zapisati sve te detalje, koje nisam htio iznositi, ali znam da ti je on i njegova porodica ostala vječno zahvalna.

Dakle, ovakva duženja i međusobne odnose mogu samo da upriliče i održavaju šahisti našeg grada, što im je i svojstveno, za razliku od naših nakaradnih političara i vlastodržaca. Uostalom i šah se igra umom i mozgom, što svakako manjka ovim našim predstavnicima u vlasti, ma gdje bili ili na kojem se nivou vlasti nalazili.

Naravoučenije za mlade generacije: Učite i samo učite, doći će i vaše vrijeme?!!

S poštovanjem,
Mr Milan Jovičić.
Mostar, sept.2016.god