Treba dati šansu novim licima na listama, naravno i onim koji su svojim radom u proteklom periodu dokazali da vrijede našeg povjerenja. Ne birajmo one koji svojim stavom pokazuju da im nije stalo ni do Općine ni do građana, koji od sveg` posla vide samo vijećnički paušal i načelničku privilegiju. Vijećnik bi trebao biti glas naroda, osoba od rješenja, empatičan, onaj koji je svjestan da svojim zalaganjem direktno utiče na standard života građana.

Kampanja za lokalne izbore 2016.godine u BiH je završena, pred nama je predizborna šutnja i sumiranje utisaka koje su na nas birače ostavili kandidati, kao i analiza programa koje su ponudile političke partije na osnovu kojih treba da dobiju podršku birača, i donesemo konačanu odluku kome dati povjerenje da u naredne četiri godine, koje su dug period, u naše ime i za naš groš i odlučuje i time kreira stanje i uslove u kojima ćemo živjeti, kao i posljedice koje ćemo snositi.

Kampanja, kao i sve predhodne, potekla je u stilu obećaj puno ne ispuni ništa, pokaži snagu time što ćeš polijepiti što više plakata i time dokazat ko je šerif u gradu. Smiješi se svakome ko pored tebe prođe jer sve što hoda a ima 18 godina je potencijalna žrtva, odnosno glasač. Lobiraj i samo lobiraj, kupi i pokoji poklon zamotaj ga u šareni papir pa kreni niz mahalu da podmitiš one koje nisi uspio osmijehom pridobiti. Svašta smo se nagledali i naslušali u proteklih mjesec dana. Jedni su pokazali snagu znanja, drugi količinu gluposti. Dosta za deset izbornih ciklusa onima koji sebe cijene inteligentnim bićima. Puno njih visi na banderi, a da je država normalna kao što nije, visili bi o banderi zbog izdaje državnih, nacionalnih interesa, korupcije, kriminala, nepotizna i osatlih (ne) dijela koja čine. Umjesto da su kažnjeni bivaju nagrađeni od svojih političkih partija novim kandidaturama. Svega u Božijoj bašči, al’ od ponuđenih se mora napraviti pametan izbor.

Lokalni izbori su i previše važni za građane da bismo im pristupili površno. Lokalna zajednica je prva adresa za sve probleme, servis građana, koji mora da služi svojoj svrsi, a ne da bude poligon za ostvarenje ličnih interesa. S toga treba se dobro zamisliti i još bolje razmisliti kome dati glas.

Puno je ponuđenih kandidata što za funkciju načelnika što za općinsko vijeće, a vrlo malo je onih koji su iskreno spremi da rade za dobrobit lokalne zajednice i svih građana, koji bi zajednički interes stavili ispred ličnih prohtjeva. U ovoj paradi licemjerstva i kiča na šta je svedena kampanja i politička ponuda, treba biti vrlo pronicljiv i prepoznati kvalitet kandidata koji se zasniva na moralnim principima od kojih su najbitniji oni; boji se Boga dž.š., kad govori ne laže; kad obeća ispuni; nema potrebu da se kune u bilo šta jer svojim djelima ljudima ulijeva povjerenje, ne krade, nije sklon korupciji, nepotizmu, izdaji, osveti, slobodu smatra idejom koja se osvaja. Da posjeduje organizacionu sposobnost, da pokazuje odgovornost koja je garantom da će sprovoditi program koji ne bi trebao da služi kao izborna propaganda, nego bi se trebao sprovesti u djelo. Doduše pojedinim načelničkim i vijećničkim kandidatima koji su se ponovo kandidovali za iste funckcije novi program i nije potreban, jer ni onaj stari nisu ni pokušali provesti u djelo. Treba dati šansu novim licima na listama, naravno i onim koji su svojim radom u proteklom periodu dokazali da vrijede našeg povjerenja. Ne birajmo one koji svojim stavom pokazuju da im nije stalo ni do Općine ni do građana, koji od sveg` posla vide samo vijećnički paušal i načelničku privilegiju. Vijećnik bi trebao biti glas naroda, osoba od rješenja, empatičan, onaj koji je svjestan da svojim zalaganjem direktno utiče na standard života građana. Načelnik bi trebao biti servis narodu, nosilac emaneta čija iskrenost, poštenje, znanje, sposobnost se ogledaju u njegovim djelima i transparentnosti njegovog rada, a ne baziraju se na šupljoj priči i punoj šaki praznih obećanja, koja vrijeđaju inteligenciju građana.

Kampanja je bila sredstvo da kandidati za oba nivoa vlasti pokažu ko su, koliko poštuju birače, koliki stepen političke kulture nose sa sobom, jednostavno da nas ubijede da vrijede.
Na nama je da izaberemo, svjesni da je izbor pravo, prilika i obaveza. Da smo mi ti koji svoji izborom odlučujemo o tome kako ćemo unutar lokalne zajednice da živimo naredne četiri godine. Ne dozvolimo da nečija snishodljivost prevari našu oštroumnost, da nam predizborna darežljivost u vidu poklončića umotanog u šareni papir kupi naše dostojanstvo, pravo i slobodu izbora. Budimo svjesni da oni koji nas danas kupuju, sutra će da nas po istoj cijeni i prodaju. Ne dozvolimo da svojim pogrešnim izborom dovedemo na vlast one koji dođu do svog cilja i onda neće da se sklone niti pomaknu u stranu da bi drugi sposobniji nastavili dalje. Birajmo po ubjeđenju, svjesni da odgovornosti i posljedica izabrano jer kad jednom mišu dopustimo da se ponaša i osjeti kao lav, nikad ga više nećemo moći ubijediti da je nekad bio miš.