Na današnji dan 19. oktobra 2003. godine u Sarajevu je preselio na Bolji svijet prvi predsjednik BiH - Alija Izetbegović - rahmetullahi-alejhi – wasiah.
Pored svestrane naobrazbe dakle iz svih društvenih pa i prirodnih nauka bio je u prvom redu čovjek od Prava i zakona. Osim toga što mu je Pravo i pravne nauke bili njegov poziv i fah on se sav svojim bićem i duhom posvetio problemima i dekadenci Islamskog umeta na globalnom nivou a, koji su se pa koji se i danas reflektuju i odražavaju na sveukupnost Bošnjaka kako na Balkanu tako i diljem dunjaluka gdje su protjerani. .............. Vjerovao je i bio ubijeđen da društvo ne može da se kreće putem progresa bez slobode i demokratije koja je ponajprije uslovljena pravom i pravnim zakonima. Te stoga je od svoje rane mladosti bio u sukobu sa režimom i vlastima tadašnje Jugoslavije koja danas ne postoji, a kojoj je on i slični njemu predvidjeli kraj i urušenje.
Potiče iz aristokratske porodice a, i sam je svojim držanjem i djelima to izrazito svjedočio. Pripadao je najbriljantnijoj generaciji Bošnjaka dvadesetog stoljeća a najvjerojatnije jedan od najznačajnijih Bošnjaka u našoj povijesti. On i njegovi savremenici poput Mustafe Busuladžića, Munira Gavrankapetanovića, doktora Nedžiba i Azize Šaćirbegović, Esada Karađozovića, Ismeta Kasumagića, braće Behmena, Teufika Velagića, Ešrefa Čampare, prof. Halida Kajtaza i niz drugih koje su komunističke vlasti po završetku Drgog sv. rata proganjale, sudile, a mnogima i glave skidali su još tada bili svjesni i savjesni da su jugoslovenski muslimani unatoč avnojskim obećanjima 1943. G. da će im dati nacionalnost, pali u zavisan i podređen položaj u odnosu na druge jugoslovenske narode. Svoju inspiraciju i nadahnuće je crpio prvenstveno iz vjere Islama koji je analizirao i proučavao na ne-svakidašnji način i u najužoj sprezi sa životom, društvom i društvenim procesima, a kao najbitniji segment svog života i djela.
Dakle kao član El-Hidaje koja je na koncu ili neposredno po završetku Drugog svj. Rata preobražena u organizaciju „Mladi Muslimani“ ističe se svojom principijelnošću i hrabrošću pa tako zbog svojih glasnih izjava za govornicom u tadašnjoj i današnjoj Vijećnici 1946. protiv tadašnjeg režima i Informbiroa sa kojim su jugo-komunisti bili skoro srasli, biva priveden od strane policije (UDB-e) i osuđen na tri g. zatvora.
Ispostavit će se da je još tada kao dvadesetogodišnjak bio vizionar. Več tada znao je, osjećao i vidjeo opasnost koja prijeti tadašnjoj Jugoslaviji, njenim narodima od strane Informbiroa, SSSR-a –Sovjetskog saveza i Staljina.
(naravno, i tada bi najmnogobrojniji jugoslovenski narod ne moramo ga imenovati imao privilegije) To će neki SK-partijski rukovodioci , ali samo neki , vidjeti tek tri godine kasnije 1948-49 kada je je uslijedio razlaz sa Informbiroom i naravno sa Sovjetskim Savezom i Staljinom).
Kako smo rekli, od kasnih četrdesetih do ranih devedesetih je prolazilo pola stolječa. Posijano je sjeme, i klica se polahko ali sgurno razvijala. Na žalost, u našoj najboljoj namjeri i u najboljoj namjeri naših bošnjačkih stratega, onog momenta kada je trebala da procvjeta ta Bosna stara več hiljadu god. i bošnjaštvo sa njom zalivena je krvlju tih devedesetih, po ko zna koji put. Bošnjaci kao i uvijek ne spremni i naivni, osiromašeni i obezglavljeni našli su se ponovo u teškom i sudbonosnom momentu sa malim brojem odanih i odvažnih, hrabrih i znanih, vjernih svom narodu i svojoj domovini. Na čelo svih Bošnjaka i jednog velikog broja ostalih bosanskih naroda voljom naroda izabran je Alija Izetbegović.
Poštene namjere, istrajnost, i ispravan nijet kao i u svakom poslu dali su rezultate i plodove koje mi danas uživamo. A, sa sigurnošču se može kazati da je ova grupa istomišljenika „Bošnjačku nacionalnu ideju“ zastupala i propagirala u ime Boga i za dobrobit svog naroda od svoje rane mladosti.
--Ako sada iz daljine posmatramo ta tadašnja poslijeratna zbivanja, onda vidimo, da je to samo dragi Bog dž.š htio i odredio.
Naime pošto su od komunističkih vlasti uslijedila , pa skoro masovna isljeđivanja, progoni i i hapšenja koje je kulminiralo 1949.g. skidanjem glava najprogresivnijim Bošnjacima među kojima bi se zasigurno našao i Alija Izetbegović (no on je u to vrijeme bio već u zatvoru) vidimo i dolazimo do zaključka da je Božija odredba, da ipak Bošnjački narod ne bude do kraja obezglavljen. Odnosno, bio je odabran da preživi tu poslijeratnu golgotu 1945-49. A, onda je po izlasku iz zatvora možda ponekad i gubio nadu u neku svijetlu budučnost za Bošnjake, ali se uvijek iznova neumorno posvećivao problemima Islamskog Svijeta.
Sve religije je razumijevao i imao naspram njih jasan ili možda jasniji stav nego i večinana prpadnika dotičnih religija, pa čak dovoljno jasno analizirao i hinduizam i budizam.
No međutim, Islam u sebi i sebe u Islamu je vidjeo kristalno jasno.
Radio je i živjeo po formuli Islama. Shvatao ga je i razumijevao kao slobodu.
Islam je shvatao kao nauku i kao život i samim time ga daleko smiještao ispred ostalih raligija i svjetonadzora.
Imao je određen i jasan stav naspram svih socijalnih i društvenih procesa i ispraznih naukovanja koja su se u Socijalističkim zemljama morala naučiti i znati kao pjesmica. Pa tako --- za Marksizam koji je za najšire narodne mase djelovao pogubno a, koji se morao izučavati u jugoslovenskim školama i na fakultetima i u školama svih Istočnoblokovskih zemalja kaže : komunizam kao i rani kapitalizam u početku je bio zasnovan na veličanju rada, ali se u kapitalizmu rad pretvorio u profit kapitalista a, u marksizmu u masu radničke skoro bezvrijedne klase koja se izvozom ove ideologije na Istok odnosno SSSR- Sovjetski Savez pretvara u Proleterijat. No međutim pošto tokove društvenih procesa ne određuje čovjek, -- Proleterijat, odnosno Sovjetska vlast, još za vrijeme Lenjina sa maskom proleterijata se pretvorila u Boljševizam i totalitarizam koji je Staljinu bio vjetar u leđa i pripremljen teren za ono što će uslijediti tokom cijele „Komunistčke epohe.
I, na kraju da se ponovo vratimo viđenjima i razmišljanjima rahm. A. Izetbegovića.
Koliko god pojedinci bili kritični prema njegovom liku i djelu njegovi tragovi su neizbrisivi. Život i djelo A. Izetbegovića je najdublje i najimpregnantnije urezano u bosansku Zemlju i Bošnjačko biće i duh.
Reanimacija Islama u Bosni i šire, na cijelom Balkanu, možemo ali ne moramo, ... ne moramo reći javno, ne moramo ni drugima kazivati da je to njegovo djelo , ali moramo to priznati sami sebi. Htjeli ne htjeli, mi sigurno u sebi nosimo taj biljeg, taj znak, taj prefiks „Alija“ . Kad god ko spomene ime Bošnjak, uz to ime – odmah u eksponentu (ito ne moramo napominjati) soji Islam i Alijino ime. Dakle njegovo ime, on kao prvi predsjednik BiH, njegov život i djelo su utkani u bosansku zemlju i vodu, u bosansko tle, u bosansko biće i dušu možda dublje i jaće nego ime Džordža Wašingtona prvog prdsjednika SAD-a u američki narod i njihove granice. (poređenje možda ne adekquatno ali istinito)
Svi koji danas osporavaju ime i djelo A. Izetbegovića, vjerujemo i ubijeđeni smo da to čine iz pakosti i zavisti. Svi oni, bar oni njegovi vremešnici, su isto tako imali šansu da devedesetih godina budu na njegovom mjestu. Ali, to i oni znaju, nisu imali znanja, hrabrosti i stila. Jedna narodna kaže : „Lahko je biti general poslije bitke“
O njegovoj veličini govore niz njegovih izjava i postupaka.
-Nikada nije ni pomišljao na osvetu i revanš kada je izabran za prvog predsjednika BiH.
-Čak je i svoje saradnike koje je bivši režim nagazio, upozoravao da ni slučajno to ne čine.
-Armiju, oficire i vojnike je neumorno savjetovao da budu prisebni, da ne psuju i da ne posežu za osvetom. Te da ni u kom slučaju ne vrše odmazdu nad starima, ženama i djecom.
-- Neki ljudi su kazivali da je Edini Rešidović koja je bila državni javni tužilac u Sarajevskom procesu 1983 . g. kada ju je sreo (ona je bila državni javni tužilac a on prvooptuženi u Sarajevskoj grupi a, već je tada bio pretsjednik BiH) pozdravio, dao joj br. telefona i kazao : gospođo Rešidović ako vam nešto zatreba obratite se meni.
--I ne samo ona, niti jedan njegov progonitelj/katil nije osjetio ni grama osvete niti revanša, svi od njih su i dalje ostali na svojim pozicijama a, neki su čak i visočije otišli u svojim političkim i javnim funkcijama.
- Za Tita u čijem režimu je robijao kazao da je bio rešpektabilan političar na svim stranama Svijeta. A, njegove slabosti i mahane nije iznosio, jer je smatrao i vjerovao da: kazivati nešto loše o drugima nije moj lični uspjeh nego naprotiv moj poraz i mahana.
- Jedan od rijetkih , a možda i jedini koji je na kraljevskom dvoru u Saudijskoj Arabiji kritikovao višeženstvo, a istovremeno tražio pomoć svom narodu i svojoj državi.
- Kazao je : nema ništa uzvišenije i dublje od vjere Islama, i ništa bezveznije i praznije od nekih vjernika.
-- Mnogi detalji iz njegovog teškog i burnog života najvjerojatnije nisu nikada stavljeni na papir. Mnogo nekazanih situcija i gorkog ćemera je odnio sa sobom na Bolji svijet.
-- Alija i svi oni koje sam gore nabrojao (a koje nisam neka mi halale) su teret Bošnjačkog nacionaliteta uprtili na svoja leđa odmah poslije Drugog Svj.rata nosili ga vjerno i predano pola stoljeća i više. To breme predali su naravno nama.
Hoćemo li mi to znati,moći i htjeti nositi i graditi pitanje je sada, sutra, i uvijek???
Rahmetullahi alejhi wasiah, neka mu je rahmet i magfiret!