Serijal: Bošnjački demokratski izazovi (11)
PRIORITETI BOŠNJAČKOG DRUŠTVENO-POLITIČKOG DJELOVANJA (I DIO)
Autor: Džebrail Bajramović
Objavljeno: 04. Nov 2016. 19:11:05
Dobitnik priznanja "Zlatni ljiljan" i kandidat na proteklim izborima za člana Predsjedništva BiH Džebrail Bajramović piše osvrt na društveno-politička organizovanja Bošnjaka u matici i dijaspori.


Bošnjaci, ako žele da opstanu kao narod, moraju imati samosvijet – što podrazumijeva respekt prema svom biću, kao i da se izgradi državotvorna svijest koja podrazumijeva odgovornost za očuvanje domovine i funkcionisanje države Bosne i Hercegovine. Bošnjaci u svakom momentu, ma gdje bili – privremeno ili stalno naseljeni, trebaju znati šta su im društveni interesi, kao i šta su im prioriteti u društveno-političkom djelovanju...


I) Novi metod starih silnika
Protekli lokalni izbori otvorili su niz pitanja koja idu na teret bh. društvu, a već se može konstatovati da se nastavlja tolerisanje kršenja zakona onima koji na očigled domaće i svjetske javnosti otvoreno ruše državu Bosnu i Hercegovinu, radeći sve šta im je potrebno da sačuvaju vlast, nedozvoljavajući Bošnjacima da u njoj participiraju ili svim sredstvima oduzmu vlast od Bošnjaka. Prvo – MOSTAR, gdje su vinovnici krize od 2008. godine ostali zaglibljeni u blatu civilizacijske bruke jer onima koje kažu da zastupaju nisu u mogućnosti pružiti najelementarnije demokratsko pravo – pravo na slobodne i fer izbore, a kamoli da im omoguće život dostojan čovjeka 21 stoljeća. Bošnjaci su u Mostaru platili visoku cijenu u ratu da bi sačuvali svoj voljeni grad i svakako da neće dozvoliti da neko olovkom im uzme ono što nisu uspjeli tenkovima i puškama. Drugo, a koje se želi staviti u paket sa prvim – STOLAC, gdje se Bošnjacima ne dozvoljava participacija u vlasti – niti u lijevim niti u desnim političkim opcijama. Kod gospodara Hercegovine nema lijevih i desnih – niti ima razlikovanja boja, sve je ogoljeno i pojednostavljeno, tako da je to i takvo isključivo rezonovanje lišeno prava i etike, te izlazi iz svih civilizacijskih okvira onih koji računaju vrijeme, i seže u najprimitivnije oblike ljudskih zajednica gdje se komunikacija svodila na par riječi i par urlika – a što je bilo sasvim dovoljno da se riješe sva međusobna pitanja i dileme. Naravno da je kost od dinosaurusa bila najvažniji i najjači argument. Lokalni izbori u Stocu mnogo su bliži prahistorijskim zajednicama nego demokratskim društvima – i to svi vide osim CIK-a koji toleriše van zakonsko djelovanje, a OSCE, iako toga svjestan, dopušta izborno divljaštvo i nasilje – u šta se uključuju i legalne institucije! To je postao bizarni demokratski šou – koji Evropa i svijet promatraju, a ne može se otrgnuti utisku da je ponašanje identično stavu iz '92: „Ovdje svi pucaju!“.
Da, ali jedni su se branili od brutalne agresije a drugi su izvršavali udruženi zločinački poduhvat. I danas se u nekim djelovima BiH slave presuđeni zločinci – a Evropa i demokratski svijet to nijemo promatraju, a antifašistima su vezali ruke zakonima koje moraju poštovati, a oni koji otvoreno ruše državu BiH ne moraju se plašiti da će ih država sankcionisati jer ona nema tu mogućnost. To može samo uraditi OHR na čelu sa spavačem, visokim predstavnikom, koji se ne budi već preko deset godina iz zimskog sna – bez obzira na godišnja doba.
Kao treće – SREBRENICA, koju ne žele ostaviti na miru oni čiji su prsti okrvavljeni sa hiljadama i hiljadama nevinih života. More nišana u Potočarima svjedoči genocid. Svake godine na stotine dženaza svjedoči genocid – a genocid se poriče. Svijet šutnjom i tolerancijom bezakonja i nasilja nad zakonom u BiH dopušta da se produžava agonija preživjelih Srebreničana. I šta se nadaju svi ti silnici – na drugoj, trećoj i inoj strani – u budućnosti? Da će im se na muci Bošnjaka otvoriti perspektive? Naravno da su u historijskoj zabludi, što se svakodnevno potvrđuje – a oni u svojoj naopakositi misle da se ta njihova bruka ne vidi! Izbori se ne mogu smatrati slobodni, legalni i demokratski ako izborni materijal preuzme policija i satima ga drži otuđenim. Međutim CIK-u to ne želi da vidi, kao i međunarodna zajednica koja se kune u zaštitu demokratskih sloboda. Šta da su Bošnjaci poduzeli takvu akciju i na taj način skrnavili principe slobodnih izbora? Jasno da bi paklena medijska mašina od Bošnjaka napravila civilizacijsko ruglo za 24 sata – ali pošto je sve poduzeto u funkciji da se Bošnjacima oduzme vlast i smanji uticaj u BiH, to prolazi bez problema i pompe. Izgleda nevjerovatno, ali istinito – zbog čega treba da bude pouka i opomena Bošnjacima: NIŠTA NIJE SLUČAJNO, očita je nakana da se Bošnjacima oduzima upliv u kreiranje politike u BiH! Dakle, svođenje na formalno prisustvo u vlasti gdje će sjediti samo oni koji će nijemo gledati i podržavati antibošnjačko, tj. antibosanskohercegovačko djelovanje.
Čovjeku je dat mozak, a za pamet se sam mora izboriti. Očito je da u Mostaru, Srebrenici i Stocu neće moći da se instalira bahata i kriminogena vlast – a da to ne izazove duboke turbolencije u cjelokupnom bh. društvu, a koje će sigurno javno obznaniti suštinu pogubnosti aktuelnih politika u tim gradovima. Ako Bošnjaci dopuste da im se oduzmu politička prava u ova tri grada – nezakonite radnje će se nastaviti u narednim izbornim ciklusima i na naredne gradove i mjesta gdje će se reducirati politički uticaj Bošnjaka, sa ciljem izbacivanja iz vlasti i svođenje na formalno klimoglavstvo Bošnjaka bez svijesti i savjesti, i naravno, pameti.



Ipak, može se konstatovati da mračnjaci u BiH rade po nešto inoviranom modelu - a kojima ništa nije sveto, da im je etika nepoznanica, sa očitim ciljem da se dugoročno reducira upliv Bošnjacima u vlasti metodom nametanja demokratskog sljepila, što se na ovogodišnjim lokalnim izborima demonstriralo na primjerima: nelegalnog referenduma, Mostara, Stoca i Srebrenice. Na svim navedenim primjerima se ruši država BiH, djeluje se van zakona i , direktno ili indirektno, nad Bošnjacima se vrši represija, a time osporavanje demokratskih prava i sloboda građanima BiH u pojedinim djelovima države. Sa druge strane, pak, nema primjera gdje se tako flagrantno vrši represija i vanzakonito djelovanje gdje su Bošnjaci vinovnici a posljedice idu na štetu drugih konstitutivnih naroda. Ako se vinovnici van zakonskog djelovanja ne kazne, faktički, oni se motivišu da i dalje čine demokratsko nasilje na štetu Bošnjaka jer nisu sankcionisani. Za očekivati je, ako ih pravna država ne zaustavi, da će se njihova bahatost u budućnosti sve više povećavati.
To su novi (demokratski) izazovi za Bošnjake sa kojima se moraju nositi u budućnosti – jer očito da se sve više popušta rušiteljima države Bosne i Hercegovine kojima se povećavaju mogućnosti, te bi bošnjački i bosanskohercegovački odgovor, u demokratskom duhu, morao uslijediti da bi se sačuvala njihova domovina, a time omogućio opstanak bošnjčkog naroda.

II) Bošnjački društveni interesi
Bošnjaci, ako žele da opstanu kao narod, moraju imati samosvijet – što podrazumijeva respekt prema svom biću, kao i da se izgradi državotvorna svijest koja podrazumijeva odgovornost za očuvanje domovine i funkcionisanje države Bosne i Hercegovine. Bošnjaci u svakom momentu, ma gdje bili – privremeno ili stalno naseljeni, trebaju znati šta su im društveni interesi, kao i šta su im prioriteti u društveno-političkom djelovanju, a što treba da je u okviru:
1) Država Bosna i Hercegovina
2) Ustav
3) Sigurnost
4) Ekonomski prosperitet
5) Socijalna pravda
6) Parlamentarna demokratija
7) Vjerske slobode
8) Tradicija i porodica
9) Jezik, kultura i umjetnost
10) Nauka, obrazovanje i sport
11) Saradnja matice i dijaspore
12) Otvoreno društvo

II/1) Država Bosna i Hercegovina
Očuvanje države Bosne i Hercegovine, kao domovine i matice svih Bošnjaka svijeta – je političko načelo broj jedna. Bez obzira na vrijeme i okolnosti – BiH treba da je iznad svih političkih i društvenih interesa Bošnjaka. To ne treba da je sporno za sve politički osvještene Bošnjake. Ko to načelo ne prihvata i problematizira – ne bi trebao da uživa bezrezervnu podršku bošnjačkog naroda.
Svakako da pred Bošnjacima u ovom vremenu stoje brojni demokratki izazovi i očito je da se protiv njihove domovine i dalje vode aktivnosti, nešto otvoreno, a nešto skriveno u cilju brisanja države Bosne i Hercegovine sa karte Evrope i svijeta. To ne vidi samo onaj ko ne želi da vidi ili nema političku inteligenciju da tumači očigledne činjenice. Ozbiljan problem za preživljavanje države BiH jeste prijeteći kolaps ekonomije, uništavanje privrednih potencijala i kapaciteta, te nesavjesno upravljanja državnim kapitalom i resursima. Očito da Bošnjacima ne mogu omrziti njihovu domovinu i da svi časni i ponosni građani vole državu Bosnu i Hercegovinu. Očito je da smo svjesni svoje časne tradicije, da smo ponosni na to da je Bosna i Hercegovina kroz historiju bila antifašističko društvo i da nikada nije vršena agresija na susjedne. Volimo svoj jezik, želimo da učimo i da se obrazujemo i naravno, imamo smisao za demokratiju – što se demonstrira svakodnevno u gradovima i mjestima gdje Bošnjaci imaju većinu, tj. gdje imaju priliku da kreiraju društveni ambijent. Ima gradova i mjesta gdje se Bošnjacima ne dozvoljava učešće i participacija u vlasti, a to je veći prostor od onoga gdje je Bošnjacima omogućeno demokratsko djelovanje. To je jasno Međunarodnoj zajednici, ali ona o tim svijetlim primjerima šuti i uglavnom nedjelovanjem omogućava da bošnjački izrod, kojima je vanzakonito djelovanje manir, dođe u poziciju i vaninstitucionalnim metodama se obračuna na progresivnim Bošnjacima radi lične promidžbe, a često, samo radi zadovoljavanja sujete i niskih strasti. Dakle, nedjelovanje nadležnih institucija, jačanjem korupcije i kriminala, faktički, potiče se i podržava MEĐUBOŠNJAČKI SUKOB koji ide u prilog mrziteljima Bošnjaka i njihove domovine, a ide na štetu svih poštenih građana države Bosne i Hercegovine – jer Bošnjaci su najbrojniji narod u BiH i za nju su najodgovorniji.

II/2) Ustav
Bošnjaci moraju biti politički pismeni i ne dozvoliti da se pod plaštom tobožnjih ustavnih promjena praktično realizira podjela države BiH po etničkom principu. To bi značilo samo jedno: teritorijalno zaokruživanje bošnjačkog geta gdje bi veoma brzo nestalo struje, voda bi se zatrovala i ne bi postojali elementarni uvjeti za život. Bošnjaci ne smiju pristati na podvalu da se trebaju sa nekim nešto dogovarati u cilju da se između maksimalističkih zahtjeva sa suprotnih strana traži kompromisi – fantomsko, srednje rješenje. To nije pitanje smisla za demokratiju – već manifestacija političkog licemjerstva gdje se nastoji izjednačiti žrtva i agresor, nakon brutalne agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu. Bošnjaci su svjesni nepravde koja im se kontinuirano čini nad njihovom domovinom – ratni zločinci su kažnjeni ali njihovi zločinački projekti i dalje su živi u BiH.



Zbog otezanja u provođenju pravde u BiH, misleći Bošnjaci se ne mogu oteti utisku da se ustavne reforme odgađaju do momenta – kada se stvore uslovi da se reforme ustava izvedu na štetu Bošnjaka. Izgleda da uvijet za to je da se Bošnjacima reducira participacija u vlasti, a time se otvori mogućnost da se nameće volja „legalnim“ metodama – što se drastično manifestuje u aktuelnim političkim tokovima, a naročito je indikativno narušavanje izbornog procesa na proteklim Lokalnim izborima.
Misleći Bošnjaci sebi neminovno postavljaju pitanje – šta se tek može očekivati 2018. godine na Općim izborima, a za kada je već najavljen referendum o otcjepljenju manjeg bh. entiteta? Naravno da nisu bez razloga upaljeni alarmi u BiH – očigledno da su secesionističke i destruktivne politike postale do te mjere bahate i bezobzirne jer se njihove nezakonite radnju na rušenju države ne sankcionišu, pa su dobile na zamahu i intenzitetu. Aktuelna igra vruće-hladno samo može dovesti do pucanja po šavovima i dezintegracije, a nikako integraciji društva u funkcionalnu državnu zajednicu. Očit je izazov pred državom Bosnom i Hercegovinom.
Dakle, Bošnjaci treba da su aktivni po pitanju ustavnih promjena, ali da taj proces teče kroz institucije društva, kroz propisane procedure a nikako da se svodi na vaninstitucionalne dogovore. To nije primaran posao lidera stranaka i predstavnika naroda – koji su sami sebi dodjelili - već u taj proces maraju biti uključeni svi građani Bosne i Hercegovine, jer ih se najdirektnije tiče.
Pogotovo to ne može biti proces koji će se odvijati po principu – uzmi ili ostavi – sa smrtonosnom omčom oko vrata. Niko nema mandat kod Bošnjaka da potpisuje podjelu zemlje – u bio kojoj formi ili u bilo kojem kontekstu. Svakako da tu primarno struka treba da bude uključena, da se proces vodi transparentno, a da građani treba da su involvirani u cjelokupni proces. Bošnjaci ne bi trebali da prihvataju bilo kakve ustavne promjene koje će im se servirati pod plaštom kao parcijalna, privremena i prijelazna rješenja, već isključivo ona koja su u skladu sa uzoritim evropskim i svjetskim demokratskim standardima.

II/3) Sigurnost
Sigurnost Bošnjaka u njihovoj domovini treba da je izražena u više smjerova i treba da je u praktičnoj funkciji na cijeloj teritoriji u Bosni i Hercegovini. Primarna je fizička zaštita od ponavljanja progona, zlostavljanja i prevencije od mogućnosti pokretanja i realizacije novog genocida nad Bošnjacima u BiH, a kojih je u posljednja četiri stoljeća bilo najmanje deset i to je naučno dokazano i činjenično argumentovano.
Ukupne posljedice progona, zločina i genocida nad Bošnjacima u protekla četiri stoljeća još uvijek nisu dovoljno istražene, a zašta nema nikakvih moralnih i racionalnih opravdanja. Za ovu priliku navešće se samo neke od posljedica progona, zločina i genocida nad Bošnjacima što se desilo tokom svirepe i brutalne agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu u periodu 1992-1995. godina:
– broj poginulih Bošnjaka iznosi više od 200.000 a od toga preko 22.000 djece;
– broj ranjenih: 240.000, od toga 52.000 djece;
– broj hendikepiranih 100.600, od toga preko 4.000 djece;
– broj raseljenih: 1.225.000, u preko stotinu zemalja širom svijeta;
– broj raseljenih unutar BiH iznosi 850.000;
– broj silovanih žena, 40.000;
– broj silovanih muškaraca, nepoznat
– broj nestalih lica: 53.600, od toga 28.420 iz Srebrenice i Žepe;
– broj sela koja su potpuno uništena: 475;
– broj gradova koji su okupirani: 61;
– broj koncentracionih logora (u BiH. Srbiji, CG i Hrvatskoj): 397
– broj oštećenih i do temelja porušenih objekata islamske materijalne i sakralne kulture i civilizacije: mezaristani, turbeta, tekije, kutubhane, hamami, bezistani, imareti, musfirhane, sahat-kule, džamije, medrese, sebilji, karavan-saraji i hanovi prelazi cifru od 1.200 od čega samo džamija: 618.
– procenat ukupnog uništenog stambenog fonda je oko 36%
– Samo u Srebrenici je za sedam dana, jula 1995.g., ubijeno i odvedeno 10.748 ljudi (uglavnom muškaraca), a ostatak Bošnjačkog stanovništva je protjeran;
– uništen je skoro sav stočni fond;
– opljačkani su brojni industrijski pogoni;
– uništene i opljačkane privatne kuće i zgrade, broj nepoznat;
– gruba procjena: agresijom na R BiH (1992-1995) pričinjena štetu iznosi oko 300 milijardi dolara.
S obzirom na katastrofalne posljedice koje je deseti genocid nad Bošnjacima prouzrokovao, te njihov položaj da su sabijeni na 22 % teritorije BiH, čineći preko 50% stanovništva, a da je država nefunkcionalna dvije decenije nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma, procjene su da bi, eventualno, naredni genocid nad Bošnjacima značio i potpuni nestanak sa područja njihove postojbine i domovine Bosne i Hercegovine.
Stoga, bošnjački politički alarmi su non-stop upaljeni već decenijama, već stoljećima, jer se bošnjačka sudbina nalazi na historijskoj vjetrometini i neizvjesnosti, te je temeljni zadatak bošnjačkih političara da svom narodu odezbjede takav politički ambijent koji će biti garant sigurnosti, kao uvjet za ostvarenje individualnog i kolektivnog prosperiteta.

(Nastavit će se, insha'Allah!)

Geteborg / Švedska; 3.11.2016. godine.