Kanita VIŠNJIĆ: Ako se u politici prema sebi čovjek ponaša u skladu sa onim o čemu govori svaka vjera, takva politika mora biti ispravna. Zar to nije vjera? Zar bilo koja vjera negira ovo UNIVERZALNO funkcioniranje? Dakle, ona je temelj za brušenje karakternih crta kod čovjeka (prvo raditi na sebi, zatim raditi na zajednici), dajući mu prednost nad svim ostalim ljudima kada je u pitanju bavljenje politikom, ali onom stvarnom politikom. U svijetu je situacija obrnuta, zato se dešavaju strašne stvari.

Baviti se politikom je podjednako važno kao baviti se sobom. Čovjek se nekad može (za)baviti sobom, neće naškoditi nikom osim sebi, ali se ne smije (za)baviti politikom, NIKADA. Politikom se MORA BAVITI, ali onakvom politikom koja treba biti sve osim onoga što se danas plasira pod terminom – politika. Jedna od najbitnijih politika na svijetu jeste suočavanje sa sobom, ali se istovremeno postavlja pitanje: ,,Zar ne treba biti iskren prema sebi u toj situaciji?'' Mnogi politikolozi, filozofi, mislioci su davali odgovore na takva pitanja i svaki njihov odgovor se svodio na isto – ne biti licemjeran, sebičan, sujetan, ne biti bandit, nepošten, nerazuman, nesavjestan... Ako se u politici prema sebi čovjek ponaša u skladu sa onim o čemu govori svaka vjera, takva politika mora biti ispravna. Zar to nije vjera? Zar bilo koja vjera negira ovo UNIVERZALNO funkcioniranje? Dakle, ona je temelj za brušenje karakternih crta kod čovjeka (prvo raditi na sebi, zatim raditi na zajednici), dajući mu prednost nad svim ostalim ljudima kada je u pitanju bavljenje politikom, ali onom stvarnom politikom. U svijetu je situacija obrnuta, zato se dešavaju strašne stvari. Naši političari nisu obavili razgovor sa sobom, nisu priznali da su nesavjesni, nerazumni, nepošteni, da su banditi, sujetni, sebični i... licemjerni.

Suvišno je naglašavati da ne postoji pisani dokument gdje se OBAVEZA prema zajednici, POTREBA bavljenja politikom može sputati pod izgovorom ,,on/a je vjersko lice''! Religija je starija od države. Religija je duhovna politika sa samim sobom. Religija je (apsolutni) uslov za bavljenje (ograničenom) politikom. Svako osporavanje ovih činjenica je automatsko osporavanje sopstvenog bivstovanja na ovom svijetu. Takvi se trebaju zapitati čemu onda služe ovdje, jer je svako mimoilaženje sa religijom - propast.

OBAVEZA i POTREBA da se bavimo vjerskim, nacionalnim i svim ostalim pitanjima u zemlji u kojoj živimo, nije grijeh. Način na koji to radimo, nije grijeh. Grijeh je ne mariti za besmisao našeg postojanja u društvenom smislu. Grijeh je imati uglednog, religioznog čovjeka, onog koji je potreban i važan svim ljudima, a da odbija da se bavi politikom. To bio doista bio neoprostiv grijeh.