MANJINSKE PARTIJE OSUĐENE NA NESTANAK SA POLITIČKE SCENE U CRNOJ GORI
Autor: Ibrahim Husejnović
Objavljeno: 22. Nov 2016. 17:11:08

Ibrahim HUSEJNOVIĆ: Zbog čega su manjinski narodi digli ruke od svojih nacionalnih stranaka i svoje glasove usmjerili prema drugim političkim subjektima? Prije svega do toga je došlo što rukovodstva manjinskih naroda (Bošnjaka i Albanaca) nisu dosljedno sprovodili volju svoga članstva i što su se otuđili od njega.


Manjinske partije u Crnoj Gori, osuđene su da sa ovakvim radom i djelovanjem, nestanu sa političke scene. Potvrda toga je sve lošiji procenat podrške ovim partijama od strane njihovih sunarodnika. Dosta je faktora koji utiču na takvo stanje, ali razloge za neuspjeh valja prije svega tražiti u sopstvenim redovima. Dok su imale status opozicionih subjekata, narodu se to dopadalo i zdušno su glasali svoje predstavnike u zakonodavnoj vlasti, tj. parlamentu. Sjetimo se samo perioda kada su Bošnjaci i Albanci imali nekoliko puta više poslanika nego što ih sada imaju. Onog momenta kada su apetiti stranačkih lidera porasli i kada su oni, a ne njihov narod, presjekli da valja ući u koaliciju poput svojevremeno SDP-a, radi ulaska u vlast, stvari su se umnogome promijenile. Nezadovoljni glasači napravili otklon od takve politike, svjesni da će takav jedan čin značiti 'samoubistvo' njihovih stranaka i umanjivanje, a možda i totalni nestanak sa političke scene u Crnoj Gori.

Ako se napravi iole ozbiljnija analiza, sudbinu bošnjačkih i albanskih partija su doživjeli i drugi subjekti na političkoj sceni u Crnoj Gori. Prije svega Liberalni savez Crne Gore, koji je odmah nakon njegovog cijepanja na dva krila praktično nestao sa scene, iako su imali program koji je bio po mjeri mnogima u ovoj Državi. Ista ili slicna sudbina je zadesila Socijalističku narodnu partiju, Socijaldemokratsku partiju, Pozitivna Crna Gora ....

Nepisano je pravilo da veća riba guta manju, ali da bi se manja sačuvala od veće, treba mnogo umješnosti, znanja, mudrosti i taktičnosti. Postavlja se krucijalno pitanje, šta su manjinske partije dobile sa ulaskom i participiranjem u vlasti? Malo ili gotovo ništa. Mali broj funkcionerskih mjesta u suštini je nebitan, jer se tu radi o benefitima od značaja za porodicu ili par njih. Mladi su stekli puno raznih zvanja, međutim usljed nemogućnosti uposlenja, te stečene diplome mogu da lijepo urame i okače ih na zid. Omladina bošnjačke i albanske populacije ne može do današnjeg dana da se ravnopravno upošljava diljem države Crne Gore, a na njihova mjesta dolaze iz drugih konfesija, nacija i manje obrazovani.

Zbog čega su manjinski narodi digli ruke od svojih nacionalnih stranaka i svoje glasove usmjerili prema drugim političkim subjektima? Prije svega do toga je došlo što rukovodstva manjinskih naroda (Bošnjaka i Albanaca) nisu dosljedno sprovodili volju svoga članstva i što su se otuđili od njega. Kada bi se, primjera radi, zakazao kongres stranaka (vanredni, redovni, bilo koji), na njemu bi se donijele bitno drugačije odluke od onih koje donose organi sa manjim brojem članova (predsjedništva, Glavni odbori isl). To je jasan dokaz da čelnici ovih stranaka ne sprovode i ne izražavaju volju svoga članstva.

Manjinske partije bi morale da traže od trenutno vladajuće partije sve ono što im nudi opozicija. Jedna od opcija bi bila i formiranje manjnske vlade uz podršku DPS-a koji je osvojio najviše poslaničkih mandata, jer jednu sličnu ponudu manjinskim partijama nudi i opozicija. Takvim jednim činom bi se povratio narušeni sklad, a manjinske bi partije mogle u narednom periodu da povrate povjerenje svojih glasača i da zadobiju njihovu podršku. Smjenjivost vlasti je jedan od osnovnih i elementarnih princima demokratije. A ko ne radi dobro, tu su redovni ili prijevremeni izbori gdje narod kazuje zadnju riječ.

Ako manjinske partije uđu u vlast sa predloženom ponudom po sistemu daj šta daš, te ukoliko pored dva ministarska mjesta i mjesta potpredsjednika za regionalni razvoj, ne bude tražena i osigurana proporcionalna zastupljenost manjinske bošnjačke i albanske omladine u državnim organima, organima uprave, pravosuđu, tužilaštvu i sl., biće sasvim izvjesno da Glavni odbori ovih subjekata ne sprovode volju svog naroda, već se rukovode svojim ličnim interesima, što može da dovede do daljeg cijepanja ili formiranja novih političkih subjekata manjinskog bošnjačkog i albanskog naroda u Crnoj Gori.