Dr. Safet AGOVIĆ: Ćorovići sa Trubine preživjeli su balkanske ratove i Prvi i Drugi svjetski rat, ali su ostali postojani svoji na svojem topraku. Nikome nisu činili nažao, ali nisu dozvoljavali niti ko da njima naudi. Kad su četničke horde Pavla Đurišica spalile skoro cijeli Donji Bihor i pola Gornjeg Bihora Trubina je zahvaljujući karizmi Šaćir-bega Ćorovića i slozi braće njegovih potomaka ostala sačuvana. Na tavanu kuće Šeća Ćorovića ratne rane u potpunoj ilegali liječio je narodni heroj Mujo Šćekić puna dva mjeseca. Za njega su znali iz rokovodstva NOB-a samo njegov brat Vlado i Jovan Đurović. Šećov sin Šahin od početka rata bio je u NOB-u, a poginuo je na kraju rata.

Selo Trubina nalazi se u južnom dijelu Sandžaka, opština Bijelo Polje u Crnoj Gori. Ime je dobilo prije šest stoljeća po sultanskim trubama koje su označile pad posljednjeg uporišta despotice Jerine koju su zvali Prokleta Jerina. Ona je sa svojim pristalicama pružala jak otpor osmanskoj vlasti. Hajdar paša koji je bio poslat da pokori despoticu Jerinu nije u tome uspijevao, pa je sultan, po usmenoj predaji, poslao Ćor-pašu s istom zadaćom. On je to, kako vele, uspio uz minimalne gubitke u ljudstvu i vojnoj opremi. U znak zahvalnosti od sultana je dobio na upravu lozanski sandžak koji je u to vrijeme po broju stanovnika i poljoprivrednim resursima bio veći od Akove. Ćor-pašini potomci nosili su titulu begova kroz narednih pet stoljeća. Njegovi potomci su su i današnji Ćorovići koji su razasuti po Sandžaku, regionu i dijaspori, najviše u Turskoj, ali u ovom tekstu govorit ćemo samo o potomcima Šaćir-bega Ćorovića.

Po predanjima koja se prenose s koljena na koljeno, Šaćir-beg je bio plećat čovjek, visine preko dva metra. Kada je čuo za aneksiju Bosne od strane Austrougarske i vijest da postoji mogućnost ukidanja begluka odlučio je iz obližnje Lozne preseliti sa suprugom, sinovima Abazom, Šehom, Šećom, Jusom i Iljazom i kćerima Hatom i Ruvom u Trubinu, gdje je imao imanje. I čipčije su čule za istu vijest pa su jedva čekale da prošire krilaticu ''puče puška iz pećine, nema begu trećine''. Šaćir-beg je svim čipčijama odjednom, za godinu dana, platio unaprijed kao da su radili, dao im je i hediju i riješio se obaveza prema njima. Drugi begovi su ga prekorili za toliku velikodušnost, ali on nije mario za njihova mišljenja. ,,Meni moj Gospodar daje, – govorio je, - a ja od svog imetka udeljujem da bi Allah bio zadovoljan''.

Ostali begovi iz bratstva Ćorovića, iz Lozne i Ivanja, smatrali su da je ostanak na vjetrometini kakvu je predstavljala Trubina u nemirnim vremenima punim hajduka, komita i svakakvih probisvijeta ravno samoubistvu, ali Šaćir bega u njegovoj namjeri ništa nije moglo pokolebati i uplašiti. Govorio im je da kukavice umiru svakog dana po stotinu puta, a gazije samo jedan put i to kad im dođe suđeni čas. Svoju hrabrost prenio je i na svoje sinove, posebno na sina Šeha koji je uvijek za pojasom nosio dvije puške, s jedne i druge strane, a o desnom pasu handžar. U Trubini i okolini, sve do Rožaja i Peći bio je cijenjen od dostova i dušmana.

Šaćirbeg je za prva tri sina, po begovskoj lozi, supruge isprosio iz sela Gojevići od plemena Spahića tri rođene sestre i to za Šeha Zlatu, za Šeća Rabiju, a za Abaza Havku. Cijelom plemenu islam je približila daijka Zlata. Važila je za najučeniju ženu toga kraja. Sin Abaz imao je osmero djece: sinove Avda, Atifa, Hivza, Adema, Adila i Fadila i ćerke Fatmu i Emiru. Šeho je imao troje djece, sina Mehmeda i kćerke Šadiju i Fehmu. Šećo je imao sinove Šahina, Redža, Ragiba i Feha i ćerke Atifu i Šefku. Juso je imao sina Smaju i šest kćerki. Iljaz je imao sinove Deša i Haruna i kćerke Zeku i Zadu. Od unuka Avda sinovi su Hidajet i Senajet i kćerke Mujesira, Hedija i Mevluda. Atif (Tifo) je imao sinove: Riza, Safeta, Faika i Selmana i ćerku Izetu. Hivzo je imao sinove: Sulejmana i Nusreta i ćeku Nusretu. Adem je imao sina Mevludina i šest kćerki: Esmu, Mejrušu, Zeminu, Binasu, Amiru i Fatu. Adil je imao tri sina: Džemala, Mevludina i Rahima i kćerku Saniju, a Fadil četiri sina: Ćemala, Nedzada, Esada i Muriza i ćerku Vernisu.

Unuk Mehmed imao je sinove Ismeta i Aliju i kćerke Vezirku, Refiju, Ismetu, Čebu i Faketu. Unuka Šadija je nesretnim slučajem izgubila život, nije bila udata. Unuka Fehima udala se u Rožaje i rodila desetoro djece pet sinova: Ćamila, Aga, Safeta, Sabahudina i Sadudina i pet ćerki: Fikretu, Ferku, Ćamu, Atifu i Saniju. Ferka je umrla u prvoj godini života. Unuk Smajo ima tri sina i tri kćerke, a prvom sinu dao je ime Šaćir da ih sjeća na pradjeda Šaćirbega. Unuk Ragib imao je tri sina koji i danas žive na Trubini: Rafeta, Refika i Safeta. Unuk Feho imao je dva sina Huseina i Ramiza i pet kćerki. Unuk Šaćir-begov Redžo imao je tri sina od kojih su živi Džeko i Šeko.

Jedna od građevina: Proklete Jerina

Ćorovići sa Trubine preživjeli su balkanske ratove i Prvi i Drugi svjetski rat, ali su ostali postojani svoji na svojem topraku. Nikome nisu činili nažao, ali nisu dozvoljavali niti ko da njima naudi. Kad su četničke horde Pavla Đurišica spalile skoro cijeli Donji Bihor i pola Gornjeg Bihora Trubina je zahvaljujući karizmi Šaćir-bega Ćorovića i slozi braće njegovih potomaka ostala sačuvana. Na tavanu kuće Šeća Ćorovića ratne rane u potpunoj ilegali liječio je narodni heroj Mujo Šćekić puna dva mjeseca. Za njega su znali iz rokovodstva NOB-a samo njegov brat Vlado i Jovan Đurović. Šećov sin Šahin od početka rata bio je u NOB-u, a poginuo je na kraju rata.

Bilo bi malo vremena i prostora da se poimenice navedu imena, stručne spreme i postignuća svih potomaka neustrašivog bega r. Šaćir-bega sve do čukun unuka i bijelih pčela.