Sead ZUBANOVIĆ: Svojevremeno je grupa intelektualaca čije su perjanice Nenad Veličković i Enver Kazaz, predložila spisak imena književnika i naslova njihovih djela za srednjoškolsku lektiru, u kojem su bošnjački pisci veoma malo zastupljeni. Nema tu, zbog pisanja svojevremeno osuđivanih, Alije Nametka, Envera Čolakovića, Edhema Mulabdića, Džemala Latića kao ni najvećeg Bošnjaka Mehmedalije Maka Dizdara pa Nedžada Ibrišimovića, Isnama Taljića, Dževada Karahasana...

Ovih dana je u Sarajevu na repertoaru sredstava informisanja nova podvala u režiji Filipović Muhameda, koji je glavnu ulogu dodijelio profesoru bosanskog jezika na Filozofskom fakultetu, Sanjinu Kodriću. Tema ovog „igrokaza“ su bosanski književnici koje jedna grupa, takođe profesora sa istog fakulteta, kao napada, a hrabri, mladi i neustrašivi pomenuti Kodrić ih kao brani. Radio i televizijski nastupi i naslovi po novinskim stranicama su glavno oružje suprotstavljenih strana, tako da je javnost veoma subjektivno informisana pa joj mnogo toga zaista nije jasno. Iz tog razloga se moramo upustiti u neophodno sistematično tumačenje toka ovih događanja.

Svojevremeno je grupa intelektualaca čije su perjanice Nenad Veličković i Enver Kazaz, predložila spisak imena književnika i naslova njihovih djela za srednjoškolsku lektiru, u kojem su bošnjački pisci veoma malo zastupljeni. Nema tu, zbog pisanja svojevremeno osuđivanih, Alije Nametka, Envera Čolakovića, Edhema Mulabdića, Džemala Latića kao ni najvećeg Bošnjaka Mehmedalije Maka Dizdara pa Nedžada Ibrišimovića, Isnama Taljića, Dževada Karahasana...

Filipović i Kordić Bošnjačku srednjoškolsku pamet, Filipović i Kodrić dakle, žele nastaviti trovati i zbunjivati Mešinim antibosanskim književnim (ne)djelima za kojim Pararergon i životno antimuslimansko ubjeđenje Derviša Sušića ni milimetra ne zaostaju. Tužno je i ružno što su ih na takav način i pokušali uporediti sa Mehmedalijom Makom Dizdarom i njegovom nemjerljivom ljubavlju i životnom žrtvom za Bosnu.

Opravdano braneći pravo da bar sada, u ovom vremenu, budu čitana njihova djela i na takav način ispravljena velika nepravda prema njima kao autorima, bilo je početno stanovište gospode Filipović M. i Kodrić S. Na krilima podrške bošnjačkog javnog mnjenja patriotizmu koji izvire iz, recimo, pripovijetke Za obraz, Romana o Srebrenici, Kamenog spavača i tako redom, „probošnjački“ pomenuti dvojac vuče iznenada jedan neshvatljiv potez. Od pobrojanih književnika žrtava nekadašnjeg državnog uređenja, izdvajaju samo Maka Dizdara i pridodajući mu imena režimskih pisaca, Meše Selimovića (koji je inače sa svojom Tvrđavom uvrštenog i u nacrt lektire od strane Veličkovića i Kazaza) i Derviša Sušića, te dana 15. 12. 2016. godine održaše književno veče posvećeno samo njima trojici. To je trebao navodno biti odgovor protivničkoj strani na historisku nepravdu nanesenu bošnjačkim piscima! Očigledna je podvala čiji je cilj da se nakon šezdeset godina terora velikosrpskim djelima Selimovića i Sušića, iste ponovo uvedu u nastavne planove i programe na velika vrata! Bošnjačku srednjoškolsku pamet, Filipović i Kodrić dakle, žele nastaviti trovati i zbunjivati Mešinim antibosanskim književnim (ne)djelima za kojim Pararergon i životno antimuslimansko ubjeđenje Derviša Sušića ni milimetra ne zaostaju. Tužno je i ružno što su ih na takav način i pokušali uporediti sa Mehmedalijom Makom Dizdarom i njegovom nemjerljivom ljubavlju i životnom žrtvom za Bosnu. Umjesto na istorijsku optuženičku klupu, posthumno, izdajnicima Bosne su na glave stavljeni pobjednički lovorov vijenci.

Nakon svega što se odigralo, samo po sebi se postavlja pitanje, zašto? Zašto su se sporili ljudi između kojih nema nikakve ideološke razlike? Po svemu sudeći su se samo posvađale pristalice velikosrpske politike, zbog lične sujete!