RANČEK, KAKO GA OD AH MERAKA ZOVU
Autor: Ibrahim Husejnović
Objavljeno: 28. Dec 2016. 14:12:37


Ranček, kojeg tako od ah meraka zovu, obični je prevrtljivac i štetočina, pripadnik je neislamske konfesije. Što se ono kaže, žednog bi čovjeka preko vode preveo. Završio je fakultet koji je nakon nekoliko godina, kroz promjenu obrazovnog sistema propao i ukinut, a ono što je on svojevremeno predavao izbačeno iz obrazovnog sistema. Trebalo je da se dokvalifikuje u određenom optimalnom roku, ali on za tako nešto nimalo nije hajao, po onom starom provjerenom receptu - kom je majka planinka, može bezbrižan biti. Na prvi se pogled on zna zalijepiti svakom onom, za koga smatra da ga može iskoristiti, prosto steknete utisak da vas još koji minut nije vidio da bi naprosto crkao za vas. Njegova profriganost je tolika da se teško može opisati, a ko upadne u njegovu zamku, naprosto mu je guska pečena.

Zemljak Ranček neislamske konfesije ima jako razvijeno čulo sluha, po čemu se snažno dokazao u islamskoj sredini koju Ljutik nazivaju. Kao takav je bio i ostao jaki amanečar da i najmanji šum zna da proprati i prenese ga u onako vrućem stanju Centrali. Njegovo čulo sluha sve može da proprati, zapazi i osjeti. Lukavstvo i šušnjarenje su mu pomogli da se preko firme u kojoj se uposlio prije trideset i više godina, obilato zarađujući u njoj, domogne i najjače pozicije u sindikatu Centrale u svojoj struci, sve sa jednim ciljem da pojedincima iz Ljutika onemogućava da ostvaruju ono što ih po Ustavu i Zakonu pripada. Stanovi se prave naveliko u Centrali u čemu ponajviše imenovani pomaže jer je visoko pozicioniran, kako bi do istih došli sunarodnici njegove konfesije, a zašto ne i on, te da bi iste izgubili ovi drugi islamske konfesije iz Ljutika i njemu sličnih mjesta.

Da bi Ranček radio svoj posao do perfekcije, izborio se i za tehnička pomagala, tj. video nadzor, s kojom iz svoje kancelarije može sve da neometano prati i gleda, vjerovatno i da čuje. No, za svaki slučaj njegov njuh za informacijom i podatkom do kojeg želi direktno preko svojih ušiju da dođe, uvijek ga tjera da se ne oslanja isključivo na video tehniku koju je osigurao da ima instaliranu u svojoj kancelariji, te da ni njoj ne vjeruje do kraja, pa s toga praktikuje da se lagahno priđunja do drugih kancelarija i tu uho 'poturi' prije nego uđe i nesto izmisli da službeno traži. Malo ili nimalo je poslova planirano, odrađeno ili ugovoreno u Ljutiku, a da imenovani nije bio prisutan i da se nije obreo prilikom njihovog obavljanja i ugovaranja. A onda brže bolje trka sa vremenom, da se odmah doturi izvještaj iz prve ruke pretpostavljenima, što odrađuje do perfekcije.

Ranček neislamske konfesije očekuje da dobije obilatu nagradu od njegove Centrale, jer radi u sredini zvanoj Ljutik koja po njegovom uvjerenju nije baš lahka, te da se bavi rudaskim poslom, budući da po njegovom mišljenju radi i ima kontakte sa ljudima koji su druge vjere i nacije u odnosu na njega. Rđavo lice i ponašanje je u više navrta pokazao za jedne, a sasvim drugačije za njegove. Koliki je broj svojih žrtava zacrtao ostaje da se vidi. Ljutik je inače sredina idealna da može da se piljari, podmeće i improvizuje. Svoj je posao Ranček radio i radi profesionalno i sa dužnom pažnjom. Baš kao da je kroz stručnu obuku prošao. Duša je blaga, od svega je počeo da se umara jer je dugo u svom poslu. Očekuje da dobije zasluženu zamjenu u nekom ko je mlađi, a da on sa svoje strane dobije u Centrali bar stotinak kvadrata stanbenog, može i stanbeno-poslovnog prostora, za svoj profesionalni minuli rad. Kako da to nije zaslužio kad je direktno bio sevep da se stanovi njegovim kolegama islamske konfesije ne prave u mjestu Ljutik čitaj (Plavu), već u Centrali (čitaj Podgorici), za pripadnike njegove neislamske konfesije: zašto ne i za njega!

Poziv nadležnim službama Opštine Plav da se preko donacija naših uspješnih ljudi iz dijaspore, osiguraju sredstva za kupovinu adekvatnog placa u Plavu ili da taj plac osigura sama Opština, kako bi mogli da se grade stanovi za zaposlene u prosvjeti, baš onako kako se to čini u Podgorici, Budvi, Baru, Nikšiću, Žabljaku i drugim crnogorskim gradovima. Sve u cilju da nam se ne događa ovo što nam se događa.