Dr. sci. Safet AGOVIĆ: Prvi bratstvenici Agovići i Kurtagići obavljali su poslove vezane za nošenje i upotrebu oružja, a Ademagići i Ćatovići obavljali većinu administrativnih poslova i održavanja vojne postaje u Rožajama. Iz okolnih sela, sa Pešteri i Berana u Rožaje se skupljala sitna i krupna stoka, te dželepima tjerala za Istanbul. Kako smo kazali, oružanu pratnju su uglavnom osiguravali Agovići i Kurtagići, dok su čipčije bili goniči stoke. Velika sandžačka zelena prostranstva i pašnjake koristile su stotine hiljada ovaca i goveda, pa je nastala i rožajska izreka ''Da Stambol izgori, Rožaje bi ga svojim prirodnim bogastvom ponovo moglo podići''. Ova se izreka koristila do odlaska Turaka sa ovih prostora.

Od davnina postoji legenda da su rožajska bratstva Agovića, Kurtagića, Ademagića i Ćatovića imala istog oca, Aguši Agolija, koji je u osmansko doba iz sjeverne Albanije došao u Rožaje sa svoja četiri sina: Agom, Kurtom, Ademom i Ćatom. U sjevernoj Albaniji pleme Klimenta koje je prije islama bilo u katoličanstvu, poslije žestokih sukoba sa osmanskom vojskom bilo je poraženo i primorano da napusti svoje krajeve ili da plaća harač. Protjerani su na Peštersku visoravan koja je bila potpuno nenaseljena i u rožajski kraj koji je bio slabo naseljen, preko Peći i Kaluđerskog laza. Rožaje je u to vrijeme nosilo naziv Trgovište. Aguši Agoli je sa svojim sinovima napravio četiri kuće od brvana i kamena. Ago se naselio na lijevoj obali Ibra u području ušća rječice Ibarac, Adem u području ušća Lovničke rijeke, a Kurto i Ćato na desnoj obali Ibra ispod visoravni Laništa, tako da ova četiri brata možemo ubrojiti u prve utemeljitelje razvoja grada Rožaja.

Ago je imao devet sinova, Kurto sedam, Adem tri i Ćato dva sina. Svi su bili borbenog duha i vješti u baratanju sabljom, te su tako brzo našli službu u lahkoj osmanskoj konjici. Titulu age stekla su četiri Agova sina, tri Kurtova, dva Ademova i jedan Ćatov sin. Ubrzo su se proširili posjedi bratstvenika, tako da i danas neki nose nazive Agov do, Agovska brda, naselje Agovići itd. Sultanu su, po predaji, od nekih Rožajaca poslati stihovi o zauzimanju pomenutih posjeda: ,,Pišti pile iz ljušture, ne smije se izvesti, jer će i njega Ago sa devet sinova pojesti''. Agovih devet sinova podigli su devet kuća opasanih zidovima koji su imali ulaznu kapiju na istoku i izlaznu na zapadu, koje su bile otvorene sve do završetka jacijskog namaza. Danas potomci gore spomenute braće nose prezimena: Agovići, Kurtagići, Ademagići i Ćatovići.

Prvi bratstvenici Agovići i Kurtagići obavljali su poslove vezane za nošenje i upotrebu oružja, a Ademagići i Ćatovići obavljali većinu administrativnih poslova i održavanja vojne postaje u Rožajama. Iz okolnih sela, sa Pešteri i Berana u Rožaje se skupljala sitna i krupna stoka, te dželepima tjerala za Istanbul. Kako smo kazali, oružanu pratnju su uglavnom osiguravali Agovići i Kurtagići, dok su čipčije bili goniči stoke. Velika sandžačka zelena prostranstva i pašnjake koristile su stotine hiljada ovaca i goveda, pa je nastala i rožajska izreka ''Da Stambol izgori, Rožaje bi ga svojim prirodnim bogastvom ponovo moglo podići''. Ova se izreka koristila do odlaska Turaka sa ovih prostora. U proljeće i jesen rožajski radnici transportovali su suhu drvenu građu niz nabujalu rijeku Ibar sve do današnje Kosovske Mitrovice i Kraljeva. Posljednji u osmanskoj službi, od Agovića bio je r. Ćerim-aga Agović koji je u vojnoj službi proveo više od trideset godina. Ženio se dvanaest puta, ali niti sa jednom ženom nije imao djece.



Da bismo i DNK analizom utvrdili porijeklo svojih bližih i daljih predaka odlučili smo to uraditi preko Razvojno edukativnog društva (RED) koje se bavi sandžačkim naučno-istraživačkim projektom analize DNK koda sandžačkih Bošnjaka. Analizom muške komponente Y hromozoma provjerava se odakle mu dolaze preci. Izdvajanjem muške komponente iz DNK odnosno Y hromozoma koji se isključivo prenose sa oca na sina tako da u više generacija ima isti Y hromozom, može se utvrditi takozvani Y haplotip koji se upoređuje sa postojećom bazom Y haplotipova koja je u svijetu već definisana i na toj bazi se traži istovjetan ili najbliži haplotip. Od bližih srodnika i lično sa bukalne sluznice oba obraza uzimanjem uzoraka i analizom, dobijeni su sljedeći rezultati:

Bliže porijeklo:
Kada se uđe u dublju analizu DNK koda dolazi se do zaključka da je porodica Agović najvjerovatnije od plemena Klimente iz mjesta Selce/Brda na samom sjeveru Albanije. Preci Klimenti su iz arapskih zemalja doselili na prostor današnje Albanije i pod uticaj Vatikana prihvatili katoličanstvo. Pleme Klimenti su bili jako ratoborni i vodili su niz ratova protiv Osmanskog carstva, sve dok nisu deportovani na Pešter. Tu su prihvatili islam i vremenom počeli da se miješaju sa stanovništvom Sandžaka od koji su prihvatili jezik, vjeru i kulturu.

Dalje porijeklo:
Pripadaju E1b1 halpogrupi koja potiče iz Palestine, a prije iz Afrike. Odatle se su se preko Turske ili morem doselili na Balkan, kao i duž cijele sjeverne Afrike. Ovu halpogrupu danas najviše imaju berberske države (Maroko, Tunis, Alžir, Libija), kao i Grčka i Albanija - većina država gdje su Feničani imali dodir. Većina kosovskih Albanaca i bosanskih Srba nosi ovu halpogrupu.

Kako sada objasniti svojim rođacima da im je daleki predak Hanibal iz Kartagine koji je prije dvije hiljade godina sa slonovima krenuo da pokori Rimsku imperiju. Poslije poraza njegovi sljedbenici kao roblje protjerani su u nenaseljenu Sjevernu Albaniju, tako da bismo mogli i kazati ''Hanibal ante portas Rožaje'' (Hanibal je pred rožajskim vratima).