Dr. Mustafa CERIĆ: Srpska pamet ima pravo da se vraća u Ratskovo i Dušanovo doba i da tamo ostane koliko joj volja, ali nema pravo da to nameće Bosni i Bosnitima, koji su platili visoku cijenu da bi se oslobodili od "prokletstva" i "progonstva". Bosna jest bila i ostala zemlja heretika u odnosu na svoje susjede i na istoku i na zapadu, ali je zato bila i ostala slobodna u odnosu na samu sebe i na svoje susjede, koji joj kako nekad tako i sada zavide na upornosti da bude to što jest - svoja i ničja, svoja i svačija, svoja i moja i kad nisam potpuno toga ni svjestan.

Nije bilo ni islama ni muslimana u Bosni kad su Rastko Nemanjić (1169-1236) u ime srpske crkve, a Stefan Dušan Nemanjić (1308-1355) u ime srpske države proklinjali i progonili Bosnite samo zato što su bili svoji na svome. To je ono što današnji Bosniti svih vjera i svjetonazora u Bosni moraju shvatiti, a to je da se moraju boriti protiv antibosnitizma, kao što se Semiti bore protiv antisemitizma, tj., protiv fašizma. Jer, antibosnitizam je kao antisemitizam, kao fašizam. To je mržnja i neprijateljstvo protiv jedne rase, nacije, kulture, jednostavno pritiv prava jednog naroda na vlastitu zemlju; na vlastito ime, naciju, jezik, kulturu; na vlastitu državu, slobodu, imetak i čast.

A oni Bosniti koji hoće da se bore protiv antibosnitizma, kao fašizma, moraju ga shvatiti. Priželjkivanje njegovog poraza neće im pomoći. Prvo shvatanje bilo bi da je srpski atavizam, kao antibosnitizam, uzeo maha u svim segmentima srpske pamenti i akcije. Srpska pamet ima pravo da se vraća u Ratskovo i Dušanovo doba i da tamo ostane koliko joj volja, ali nema pravo da to nameće Bosni i Bosnitima, koji su platili visoku cijenu da bi se oslobodili od "prokletstva" i "progonstva". Bosna jest bila i ostala zemlja heretika u odnosu na svoje susjede i na istoku i na zapadu, ali je zato bila i ostala slobodna u odnosu na samu sebe i na svoje susjede, koji joj kako nekad tako i sada zavide na upornosti da bude to što jest - svoja i ničja, svoja i svačija, svoja i moja i kad nisam potpuno toga ni svjestan.

Dakle, Bosniti moraju biti budni i osjetljivi na svaki znak antibosnitizma, kao što su Semiti budni i osjetljivi na svaki zvuk antisemitizma.

Borba za Bosnu nije nikad prestala, niti će ikad prestati zato što je antibosnitizam ukorijenjen u mržnji prema jednoj zemlji (Bosni), koja je lijepa i bogata; prema jednom narodu, koji shvata slobodu kao cilj a ne kao prijetnju; prema jednoj kulturi, koja je blaga i duhovita; prema jednom jeziku, koji diše rajskom dušom i pjeva sevdah bosanskim duhom; prema jednoj naravi, koja je prirodna i plemenita; prema jednom rijeci, koja je bistra i pitka; prema jednoj vjeri, koja je heretična, ali mirna i miroljubiva; prema jednoj rasi, koja je zdrava i životna...

Za Bosnu se valja boriti svaki dan i svaku noć, na svakom mjestu i u svako doba zato što je Bosna jedinstvena zemlja na svijetu, u kojoj ptice pjevaju u letu i na grani; u kojoj voda izvire iz kamena i ispod kamena; u kojoj brda stoje kao samari na konju; u kojoj šume tajne skrivaju i šapatom pričaju; u kojoj se zora smije, dan pjeva, a noć se ne smiruje; u kojoj se sunce pomilja tako blizu da ga ruka gotov dodiruje; u kojoj mjesec svijetli Muji da potkuje konja da ode do drage; u kojoj svako svoju pjesmu pjeva; u kojoj svako svoju dovu uči; u kojoj svako svoju molitvu pjeva; u kojoj svako svoj ezan čuje; u kojoj svakom njegovo zvono zvoni; u kojoj svako ima dovoljno mjesta da se pruži koliko mu volja od Save do Mora i od Drine do Une...

Bosna je samo jedna zemlja koja na ovoj Zemlji imade...
Nigdje više i nikad više nije bilo zemlje kao što je Bosna...

Antibosniti u liku Nikolića, Ivanića, Dodika i Čovića Povod za izum pojma "antibosnitizam" su antibosniti u liku Nikolića, Ivanića, Dodika i Čovića. Nikolić dolazi u Banja Luku 9. januara da slavi genocid nad Bosnom i Bošnjacima; Ivanić se hvali da ima rješenje da Bošnjaci pristanu na samo-uništenje; Dodik se napinje iz petnjih žila da dokaže da je veći Srbin i od Rastka Nemanjića i Stefana Dušana Nemanjića; Čović se pretvara u sve i svašta da dokaže da nije ono što jest - izdajnik Bosne i bosanske države.

Zato Nikoliću, ako ti se ne dâ da poštuješ zakon Bosne, ako te Lucifer nagovori da u ponedjeljak, 9. Januara, nepozvan dođeš u Banja Luku da slaviš genocid nad Bosnom i njenim narodom, neka imaš ovo na umu: Bosna nije prokleta zemlja, niti su njeni sinovi i kćeri prognani... Bosna je sveta zemlja! Izuj, zato obuću svoju... i hodaj bos... ti si u blagoj dolini ljubavi, gdje nema ni glogovog trna ni glogovog kolca... ništa te neće ubosti... No, ti sam sebe možeš ubosti u nogu ako staneš na mjesto gdje ne smiješ stati - mezar šehida... možeš se ujesti za jezik ako izustiš što se u Bosni ne smije izustiti - ovo je Srbija... možeš se raniti u dušu ako slaviš što se u Bosni ne smije slaviti - genocid... možeš ostati bez ičega ako pokušaš ukrasti što se u Bosni ne smije krasti - država...

Bosna je živa rana... ranu valja liječiti a ne na nju so dosipati... ruka mu se osušila ko na nju dosipa so...

POSTSCRIPTUM
Ako je Wilhelm Marr imao razlog da 1870. god. izumi pojam "antisemitizam", kao neprijateljski stav prema Jevrejima, mi danas imamo i razlog i povod da izumimo pojam "antibosnitizam" , kao dušmanski stav prema Bosni. Razlog je srpsko-pravoslavni atavizam, koji se oživljava i proživljava kroz dogmu o nebeskom srpstvu u čistom srpskom pravoslavlju: "I razglasiti svima: Rastudije bosanski i Radomir i Dražilo i Tolko i Tvrdoš i svi koji se nazivaju hrišćani i hrišćanice a ne klanjaju se svetim ikonama i krstu časnomu, da budu prokleti." (Sinod pravoslavne crkve, manastir Žiči, 1221). "A ko se, ne povinujući se, utvrđivaše u bogomrskim jeresima, ovoga proklevši a velikim beščašćem iz cele svoje zemlje izgonjahu" (Teodosije, Žitije Svetoga Save). Dakle, srpsko-pravoslavna anatema "prokletstva" i "progonstva" svega što podsjeća na Bosnu nije od jučer, nije od devetog januara, 1992. godine. To je, nakon Savine Žitije uzakonjeno u "Dušanovom zakonu" 21. maja 1349. god. u Skoplju: „I ko se nađe kao jeretik, živeći među hrišćanima, da se ožeže po obrazu i da se izagna, a ko bi ga tajio, i taj da se ožeže.“ (član 10). „I ko rekne babunsku reč (čitaj: bosansku), ako je vlastelin, da plati sto perpera, akoli je sebar da plati dvanaest perpera i da se bije štapovima.“ (član 85).

Pojam "antibosnitizam" je kovanica od riječi "Bosna", kojoj je dodat sufiks "ite", ("bosnite"), od latinskog sufiksa"ita", koji kao sufiks imenici označava pripadnost osobe određenom mjestu, plemenu, doktrini ili sistemu, npr., londonite; jakobite; hanefite, itd. U kovanici "bosnite", ("bosanski"), glas/slovo "a" je zamjenjeno za glas/slovo "i" tako da imamo "bosnitizam", kao "semitizam", odnosno "antibosnitizam", kao "antisemitizam".

Povod za izum pojma "antibosnitizam" su antibosniti u liku Nikolića, Ivanića, Dodika i Čovića. Nikolić dolazi u Banja Luku 9. januara da slavi genocid nad Bosnom i Bošnjacima; Ivanić se hvali da ima rješenje da Bošnjaci pristanu na samo-uništenje; Dodik se napinje iz petnjih žila da dokaže da je veći Srbin i od Rastka Nemanjića i Stefana Dušana Nemanjića; Čović se pretvara u sve i svašta da dokaže da nije ono što jest - izdajnik Bosne i bosanske države.