Ibrahim HUSEJNOVIĆ: Pokušaj crnogorskog režima i medija koji su mu privrženi, da preko naših petokolonaša aboliraju Njegoša i njegovo stvaralaštvo, samo će dodatno motivisati ljude stručne i laičke javnosti sa prostora Bosne, Albanije, Sandžaka i Kosova, da Njegoša i njegovo nehumano stvaralaštvo do kraja razobliče, te da ga argumentovanim i valjanim dokazima i samim pravoslavcima učine ogavnim i nepoželjnim.

Bitka je dobijena, ali ne i rat. Bošnjačka stranka je pod pritiskom svoga korpusa, svekolikog naroda islamske vjere, kazala jasno njet, da se dan Njegoševog rođenja ne može slaviti kao državni praznik, čime je Vlada CG povukla svoj prijedlog Zakona. Postojala je osnovana i realna bojazan da taj prijedlog Zakona o svetkovanju Njegoševog rođenja bude ozakonjen kao državni praznik, tim prije što se taj naum pokušao sprovesti na samom početku mandata članova Vlade iz redova bošnjačke i albanske nacionalnosti. Stratezi jednog takvog nepromišljenog projekta su vjerovatno računali na nedovoljnu uhodanost članova vlade iz naših redova, kao i pokušaj da ih uhvate na spavanju i drijemanju. Tako se nešto nije, elhamdulillah, dogodilo, a da kojim slučajem jeste, onda bi ti ljudi dok je vijeka i svijeta ostali kao oličenje izdajništva svog naroda i njegovih interesa.

Postavlja se jedno logično i krucijalno pitanje šta je to što naše susjede pravoslavne vjere tako i toliko motiviše da u 21. vijeku slave jednog duhovnog i svetovnog vladara koji je sprovođenjem istrage poturica izvršio genocid nad narodom koji je bio drugačiji od njega u nacionalnom, vjerskom, moralnom i svakom drugom pogledu? I kako može da se jedno djelo veliča i da se iz njega crpi nekakva duhovnost i motivacija za multietničnost i i multikulturalnost, ako se zna da je Njegošev "Gorski vijenac" raspirivao nacionalnu mržnju, razdor i netrpeljivost; ako je praktično tražio utiranje jednog naroda druge vjere u odnosu na vjeru pisca, duhovnog i svetovnog vladara jedne Države? Nema tog časnog čovjeka danas da se ne skameni pred Njegoševim stihovima iz "Gorskog vijenca" poput onih - citiram: Nekršću se gore usmrđeše; 'odža riče na Cetinje ravno; Zaudara zemlja Muamedom; Oj kukavno srpstvo ugašeno, poturica gori od Turčina, udri za krst za obraz junački, da krstimo vodom ali krvlju; da trijebimo gubu iz torine; no primajte vjeru prađedovsku, no lomite munar i džamiju, pa badnjake srpske nalagajte, ne složi se Bajram sa Božićem, borbi našoj kraja biti neće do istrage Turske ali naše...



Danas kada miroljubivi svijet pokušava da se uveže u svjetsku porodicu i da bude dio te globalne cjeline, pravoslavni živalj Balkana i njihova rukovodstva vuku pogrešne poteze i time posrću u pogrešnom pravcu. Oni danas pokušavaju da im genocidnog a ne genijalnog pjesnika Njegoša, kako ga oni doživljavaju, upravo brane i odbrane neki naši petokolonaši i njihove podrepice, što je nemoguća misija da se bilo šta u tom pravcu može odraditi. Isto kao što je nemoguće umiti se i očistiti šurkom tj. mokraćom. Naši susjedi koji su nam oteli i na prevaru dobili naše teritorije kao što su Plav, Gusinje, Bar i Ulcinj, umjesto da se zalažu za multietničku državu Crnu Goru u kojoj će se manjinski narodi Albanci i Bošnjaci osjećati kao svoji na svome, jer je riječ o starim autohtonim narodima na ovim prostorima, oni nam uz prizvuke gusala i Njegoševog stvaralaštva bude ruzne slike iz prošlosti, kao i sve ono što je u današnjim uslovima kroz njihove istrage poturica učinjeno u Srebrenici i drugim gradovima drage nam Države Bosne.

Pravoslavni živalj na prostoru Balkana, Crnogorci i Srbi prije svega, morali bi da se pod hitno odreknu Njegoševog naslijeđa, te da prislušnu mišljenje onih drugih, Bošnjaka i Albanaca, šta misle o Njegošu, njegovoj islamofobiji, osmanofobiji i turkofobiji. Valja im da se upitaju da li treba da žive od nečasne i mračne prošlosti ili da sa svojim susjedima druge vjere, običaja, morala... grade suživot i da budu dosljedni u svom postupanju prema njima. Posebno ako se zna da su u navodnoj odbrani ugroženog pravoslavlja i te kako žestoko ugrožavali druge, slabije i nezaštićene. Bog silu ne voli, a sila Boga ne moli. Svo zlo koje su učinili nedužnom golorukom nepravoslavnom življu, vratilo im se kao bumerang od strane onih koji su jači od njih, jer danas nema najačeg, niti ima - ja pa ja.

Pokušaj crnogorskog režima i medija koji su mu privrženi, da preko naših petokolonaša aboliraju Njegoša i njegovo stvaralaštvo, samo će dodatno motivisati ljude stručne i laičke javnosti sa prostora Bosne, Albanije, Sandžaka i Kosova, da Njegoša i njegovo nehumano stvaralaštvo do kraja razobliče, te da ga argumentovanim i valjanim dokazima i samim pravoslavcima učine ogavnim i nepoželjnim. Gorski vijenac sa pomenutim i drugim stihovima je djelo koje u svakoj civilizovanoj državi mora biti zabranjeno da se izučava, jer kod mladih naraštaja budi osjećaj šovinizma i rasne diskriminacije, a ukoliko bi se ti štetni stihovi izbacili, onda bi Gorski vijenac ostao bez svoje suštine i znacenja.