SAID ŠTETA: Nadalje mu predlažem, da se uljudno „zahvali“ potpisnicima na dugogodišnjem neradu, a zgradu u kojoj tolike godine borave iznajmi stambenim servisima, što je nekad i bila namjena ove zgrade dok nije ugašeno preduzeće „Zenica stan“. Time bi konačno i fasada zgrade dobila priliku da se okreči i ne bi nosila pogrdnu poruku adresiranu na ime jednog od potpisnika pisma. Neću ni računati kolike bi uštede ostvario gradski budžet, jer mi matematika nije vrlina, ali da bi građani bili pošteđeni nebuloza istih, u to sam posve siguran.

Politička prepucavanja u gradu Zenica, kojem zbog negrijanja proteklog mjeseca više odgovara oličenje kasabe, nadilaze i onu krilaticu, kako je politika bezobraznica kojoj u obraz može stati ama baš svašta.

Izglasana odluka Gradskog vijeća Zenica o oporezivanju kladionica, a na prijedlog gradonačelnika, koju moram priznati smatram hrabrom, nakon svih zakonskih procedura pri donošenju, ovih dana po naknadnoj pameti, osporavaju vijećnici iz dvije stranke, što je politički, ujedno i pravni non sens. Ali o tome u nekoj drugoj prilici!

Ono što posebno zaokuplja moju pažnju, vjerujem i građana Zenice, jeste činjenica, da se od lokalnih izbora do danas, smjenjuju saopćenja i demantiji, na relaciji Školska ulica i zgrada općine Zenica, putem raspoloživih medija, umjesto preko parkinga koji nosi ime Trg Bosne i Hercegovine. Novoizabrani gradonačelnik đahkad odgovara, a opet, kada mu se pruži medijska prilika, kojih ruku na srce ne manjka, piše stranci SDA, u kojoj je, neki kažu dvadeset, a opet neki tvrde da su čuli svojim ušima, proveo čak dvadeset pet godina. Ne bi tu bilo ničeg za ibreta, jer nas ništa ne može iznenaditi od aktera bosanskohercegovačke političke scene, koji amaterski igraju ulogu onog koji brine za državu, da se u svom „dopisivanju“ nisu dotakli i boračke populacije. Kako je puno mojih saboraca, pripadnika Armije Republike Bosne i Hercegovine od početka agresije do Daytona, čestitih sugrađana, koji nismo članovi udruženja potpisnika spornog pisma, ovo me sve strašno boli. Ne od septembra 1991.godine, kako to jedan brko ispisuje na potvrdama za koje je „ovlašten“ da izdaje, redajući ih kao tapete.

Pisac saopćenja iz Školske ulice je, neumjesno, ziheraški, poput kladioničara koji prvi put ulazi u kuću „obećanog dobitka“ pozvao za svjedoka boračku populaciju. Nije u saopćenju naglašeno, niti imenom niti registrovanom tablicom, jer boračkih udruženja samo u Federaciji BiH ima oko 1700, čime se, ašićare, dirnulo u nešto, što je dvadesetak godina stolovalo u zgradi preko puta Poliklinike, da svojim nazivom predstavlja boračku populaciju i pojave se na „Kamenom spavaču“ od datuma do datuma. Između toga, lijepo se živjelo na dobrom mjesečnom paušalu, udobnih i grijalicama zagrijanih kancelarija, sa sekretaricom pride. Sada, kada im SDA nije pipa sa koje će se napiti vode, oni se potpisuju i pečate na jedan te isti list papira, u znak osude ruke koja ih je do juče hranila i daju podršku obećanoj ruci gradonačelnika. Od njih se nije niti moglo očekivati ništa pametnije, a o poštenju potpisnika nema se šta za reći.

Kako me niti jedan od potpisanih i pečaćenih predstavnika ne predstavlja (ne dao Bog) jer je upravo ovakvim raslojavanjem boračke populacije na nebrojeno društava jednog lica, i dovelo ovu kategoriju u stanje socijalne potrebe, marginalizacije i šikaniranja na svakom državnom šalteru, red je da progovorim.

Kao prvo, stranci u Školskoj ulici čestitam što se konačno oslobodila navedenih predstavnika i kamen o vratu koji je nosila umjesto njih, prepustila istim, da sami zaplivaju u mutne političke vode. Još im predlažem da makar za jedan belenzuk više zavrnu rukave i počnu se baviti onim za što su dobili povjerenje većeg broja čestitih Bosanaca i Hercegovaca, a što se na prošlim izborima pokazalo upitnim.

Gradonačelniku Grada Zenica sugerišem, da nije sreća imati spomenute potpisnike za navijače na njegovim tribinama, pa da već u slijedećem medijskom istupu ih se javno odrekne, makar morao izreći našu bosansku poštapalicu koja uvijek pali, „malo se zajeb'o“. U protivnom će potpisnici, koliko sutra, i njemu okrenuti leđa, te potrčati za nekom drugom rukom, a njega ostaviti na vjetrometini.

Nadalje mu predlažem, da se uljudno „zahvali“ potpisnicima na dugogodišnjem neradu, a zgradu u kojoj tolike godine borave iznajmi stambenim servisima, što je nekad i bila namjena ove zgrade dok nije ugašeno preduzeće „Zenica stan“. Time bi konačno i fasada zgrade dobila priliku da se okreči i ne bi nosila pogrdnu poruku adresiranu na ime jednog od potpisnika pisma. Neću ni računati kolike bi uštede ostvario gradski budžet, jer mi matematika nije vrlina, ali da bi građani bili pošteđeni nebuloza istih, u to sam posve siguran.

U protivnom, ako se ova dopisivanja nastave, i ne budu rješavala pitanja od vitalnog značaja za građane Zenice, a zviždači sa „tribina po potrebi“ ne utihnu, imat ćemo scene kao u onom vicu što nam ispriča moj dragi prijatelj u petak na kahvi, pa me suze obliše.

Helem, nakav dobro mršav i sitan čovjek u obavezi sa svojom visokom i podebelom ženom, u odlučujućem trenutku zavika „Drž' se sine Cigo, sada počinje galop“. Neću ovdje iznositi detalje, jer je vic uistinu bezobrazan a i ova politička naduravanja imaju obrise perverzije, pa što je puno, puno je.

Eto, samo da ne bude galop!