U sarajevskjoj Vijećnici u petak, 17. februara 2017., probosanski faktor jednoglasno donio odluku u podnošenju revizije na presudu

Elmedina MUFTIĆ: Ovakve agresivne reakcije i prijetnje ratom koje dolaze iz Srbije i njihove genocidne ispostave na tlu Bosne i Hercegovine su jasan dokaz straha i panike, kojeg ispoljavaju oni koji se osjećaju krivima, odnosno oni koji su svjesni istine, ali su toliko otrovani zlom da nisu u stanju da prihvate tu istinu, te da preuzmu odgovornost, odnosno da sagledaju posljedice zla kojeg su počinili. Umjesto da se na putu ka Evropi pokušaju sabrati, osloboditi genocidnog poriva, očistiti svoju savjest, odnosno odreći se genocidnog naslijeđa kojeg im stoljećima preci u naslijeđe ostavljaju, oni i dalje nastavljaju istim putem, svjesno negirajući genocid, ponižavajući žrtvu, te i dalje nastavljaju biti glavni faktor nestabilnosti i prijetnja sigurnosti u regionu.

Revizija presude po tužbi BiH protiv Srbije za genocid, bit će podnesena. Odluka je donijeta. Probosanski tim koji se nalazi na strani antifašizma sagledao je činjenice, saslušao mišljenje ekspertnog tima za međunarodno pravo i na osnovu predočenih činjenica, odlučio da postoji pravni osnov za pokretanje revizije tužbe za genocid protiv Srbije.

Kako u Bosni i Hercegovini ništa ne može proći bez veliko-srpske politizacije, tako se apsolutno pravna odluka dovela na vrh političkog usijanja. Odnosno ponovo je na površinu izbio sav mulj bosanskohercegovačke političke stvarnosti, koja više nije na granici fašizma, nego je fašizam na djelu. Probosanski tim je odlukom o pokretanju revizije presude na tužbu BiH protiv Srbije za genocid ispunio samo pravnu obavezu, odnosno ispoštovao osnovno ljudsko pravo čovjeka, da traži pravdu, da traži da se zločinac identifikuje, a zločin kazni, odnosno da se pravnim putem postigne pravda koja nikad ne može biti potpuno ostvarena, jer za genocid ne postoji ovosvjetska kazna. Genocid sam po sebi je najteži oblik zločina odnosno namjera da se potpuno istrijebi jedan narod, te se težina takvih namjera i izvršenja teško može prevesti u riječi prava i pravde. S toga je apsolutno fašistički čin osporavati pravo žrtve da traži pravdu, da nastoji da se planer, pomagač, nalogodavac, izvršilac genocida kazni i snosi odgovornost za ono što je desetljećima studiozno planirano i na kraju sprovedeno u djelo. Dapače oni koji na bilo koji način žrtvama genocida onemogućavaju i sprječavaju da putem oravosudnih institucija dođu do pravde saučesnici su u genocudu.

Doduše apsurdno je bilo očekivati da će zločinci i oni koji i dvadeset pet godina od agresije i genocida aplaudiraju najvećem zlu na tlu Evrope poslije II svjetskog rata po ovom pitanju doživjeti katarzu i složiti se sa odlukom o pokretanju revizije tužbe za genocid protiv Srbije, ili pak se suzdržati teških riječi koje opet govore samo o njima, njihovom genocidnom duhu koji je danas živ u punom kapacitetu. Još jednom su pokazali da su daleko od katarze, da su fašisti bez presedana, da su genocidni do granica ludila, jer počiniti genocid, a nikad se ne pokajati, ne izviniti se žrtvama i potom još braniti žrtvama da traže pravdu je nezabilježen čin u modernoj historiji čovječanstva. Podigla se genocidna bratija pa urla, prijeti, opstruira misli da je ovo 1992. godina, kad je sila bila na snazi, kad je žrtva imala samo pravo da bude mučena, zlostavljana, ponižena i na kraju ubijena.

Naglašavamo, Republika Srbija je prije par godina uložila reviziju na presudu Međunarodnog suda pravde po tužbi BiH, sa kojom je kažnjena za nespriječavanje genocida nad Bošnjacima. Niko tada od probosanskog estabilišmenta, uključujući i Bošnjake, nije se pobunio niti je pokušao da Srbiji ospori i uskrati pravo na reviziju.

Pravda mora pobijediti! (Ilustracija: Šukrija Meholjić)

Dok danas, ovakve agresivne reakcije i prijetnje ratom koje dolaze iz Srbije i njihove genocidne ispostave na tlu Bosne i Hercegovine su jasan dokaz straha i panike, kojeg ispoljavaju oni koji se osjećaju krivima, odnosno oni koji su svjesni istine, ali su toliko otrovani zlom da nisu u stanju da prihvate tu istinu, te da preuzmu odgovornost, odnosno da sagledaju posljedice zla kojeg su počinili. Umjesto da se na putu ka Evropi pokušaju sabrati, osloboditi genocidnog poriva, očistiti svoju savjest, odnosno odreći se genocidnog naslijeđa kojeg im stoljećima preci u naslijeđe ostavljaju, oni i dalje nastavljaju istim putem, svjesno negirajući genocid, ponižavajući žrtvu, te i dalje nastavljaju biti glavni faktor nestabilnosti i prijetnja sigurnosti u regionu.

U civiliziranom društvu sudski procesi su najnormalniji oblik postizanja pravde, dolaska do istine uz predočenje jasnih činjenica koje dovode do pravičnih odluka, što je kod nas misaona imenica, jer su naše komšije i sa Istoka i sa Zapada davno u svađi sa zdravim razumom, odnosno su pobrkali logiku sa fantazijom, dobro sa zlom, te u takvom konfuznom stanju, pokušavaju da očajničkim potezima kakvi su bojkoti sjednica PS BiH, prijetnjama identičnim onima koje je izgovarao i presuđeni ratni zločinac Radovan Karadžić 1992. godine, ospore, zaustave, zabrane reviziju tužbe za genocid protiv Srbije, odnosno pravo žrtvi na pravdu.

Šta god da činili, zalud im je. Revizija na presudu protiv Srbije za genocid, ako Bog da, bit će podnesena.



Međunarodni sud pravde će sagledati činjenice i nadamo se donijeti pravičnu odluku, prvo o prihvatanju revizije, a potom i u samom procesu revizije, kojom će konačno staviti tačku na jedno historijsko razdoblje, gdje će tačno biti imenovani oni koji su planirali, naredili, pomagali i izvršili genocid na čitavom području Bosne i Hercegovine s namjerom da unište Bošnjake, te biti kažnjeni za počinjeni genocid.

Samo se istinom i pravdom može staviti tačka na prošlost i krenuti graditi budućnost, koja bi značila sigurnost, stabilnost i prosperitet. Na lažima ništa ne opstaje, na negiranju genocida se ne može pisati historija koja treba da bude učiteljica novim generacijama, ne može se graditi mir sa onima koji se nisu odrekli svoje agresivne i genocidne prošlosti. Ne može se od žrtve tražiti da zaboravi učinjeno zlo, odnosno da se ponaša kao da se nije ni desilo. Nema stabilnosti u izjednačavanju žrtve i agresora.



Zbog uspostave dugotrajnog mira na trusnom balkanskom tlu, zbog prava žrtve, zbog pravde i istine revizija tužbe za genocid protiv Srbije će biti podnesena, u nadi pravične, nepristrasne, nepolitičke presude, koja će konačno osigurati mir i na kraju zaštititi Bošnjake od genocida u kontinuitetu koji stoljećima isti dželat izvršava nad nama.

Konačno je kucnuo čas da se pravnim putem pred Međunarodnim sudom pravde djelimično naplate dugovi od Sjenice, Šahovića, Plava, Gusinja, Limske doline... do Foče, Višegrada, Sarajeva, Prijedora, Ključa... pa sve do Srebrenice.

Želimo podvući, i neka ostane zapisano, srpsko-crnogorski agresor u mnogim gradovima BiH je istrijebio i pripadnike hrvatskog naroda i porušio katoličke crkve, dok je hrvatski član Predsjedništva BiH Dragan Čović, predsjednik HDZ BiH, rame uz rame stao sa veliko-srpskim nacionalistima iz Beograda i Banja Luke protiv revizije presude BiH protiv Srbije za genocid. Baš kao što su činili Tuđman, Boban i dr. satnici.